Zamislite ovu scenu. Krenuli ste na putovanje na Maltu. Nalazite se na aerodromu i čekate let koji kreće za 2 sata. Dok čekate, tražite internet konekciju. Konektovani ste. Odmah se čekirate i javljate svijetu da putujete na divnu Maltu. Osjećate se zadovoljno.
Onda, nakon pola sata, ulazimo ponovo da vidimo koliko ljudi je reagovalo. 50 lajkova i 2 komentara tipa “blago ti se” i “uživaj”. Sada smo još zadovoljniji jer, vidimo da radimo nešto dobro i da nam drugi ljudi zavide.
Ali zašto nam je toliko stalo da drugi vide da idemo negdje? Zar se ne bojimo da kad stavimo “traveling to Malta” dajemo signal svim lopovima u gradu da trenutno nismo kući i da se posluže? 🙂
Skoro sam bio na kafi sa jednom djevojkom koja se vratila sa putovanja iz Praga. Počela je da mi pokazuje slike i priča o putovanju. Nakon pola sata, vidim da slikama nema kraja. Počinjem da se smaram. Kroz šalu je pitam, koliko slika ima ovdje? Ona, kao da je jedva dočekala pitanje reče “877 slika i 22 videa”. Sve ovo za samo šest dana.
Svaka ti čast, kažem joj. Ali kako si stigla sve to poslikati za samo šest dana?
“Pa da ljubomorne duše na Fejsbuku vide koliko mi je dobro”.
Ok, vjerovatno ima malo i šale u ovom odgovoru, ali njeno putovanje se na kraju svelo na dvije stvari.
Broj 1 – Razmišljanje. Kad i u koje vrijeme okačiti koju sliku na Fejsbuk.
Broj 2 – Verifikacija. Svako malo provijeriti status posljednjeg posta, koliko lajkova, komentara, šerova…
Bila je na putovanju šest dana u jednom od možda i najljepših gradova Evrope, a suštinski nije uživala.
Razlog ovoga je pojava društvenih mreža i njihova masovna upotreba u svakodnevnom životu. Iako vam se čini možda smješno, zavisnost od društvenih mreža, jedna je od najviše rastućih zavisnosti u svijetu!
Koliko su alarmantni ti podaci, govori sljedeća statistika o tome koliko turisti koriste društvene mreže:
- 74 % turista koristi društvene mreže na putovanju
- 95 % turista nosi mobilne telefone koji imaju wi-fi na putovanjima
- 79% turista koristi društvene mreže za razonodu na putovanjima
- 79% turista šeruje na Fejsbuku svoje slike tokom putovanja
Sjećate se kako su putovanja nekada izgledala?
Išli smo na putovanje, slikali se, slike izrađivali u albume i povremeno ih prelistavali kada bi tražili malo inspiracije i željeli da se prisjetimo nekih finih trenutaka. Dobra stara vremena, rekli bi neki. Putovali smo zbog sebe, ne zbog drugih, slikali se da imamo uspomenu za sebe, a ne da nam drugi zavide, radili sve ovo stvari zbog sebe, a ne zbog pohvala drugih.
Prije nekoliko godina, dok sam putovao sa roditeljima, informacije o putovanjima bih tražio u časopisima turističkih agencija, enciklopedijama koje imam, ili nedeljom u “Blicu” kada izbace putopisnu priču. Mada, oni to više ne rade.
Danas je sve mnogo olakšano. Sve informacije su na samo nekoliko klikova od nas i možemo lakše nego ikada da se informišemo o mjestu u koje putujemo. Što je sjajno! Nikada se nisam sa ovakvom lakoćom pripremao za putovanje nego sada. Šta god bi me zanimalo, saznao bih kroz pet minuta.
Ako koristimo tehnologiju na pametan način i ne robujemo joj, granice ne postoje. Tehnologija je sjajna. To je najbolja stvar koja postoji. Koliko samo toga dobrog je tehnologija donijela u zadnjih nekoliko godina. Sve je mnogo lakše nego što je ikada bilo. Pa ovaj moj blog ne bi postojao bez tehnologije!
Nove tehnologije donose mnogo toga dobroga, ali sa druge strane, ukoliko korištene na pogrešan način, mogu da stvore ozbiljnu zavisnost. Mogu da uguše onaj osjećaj radoznalosti i iznenađenja koji imamo kada prvi put vidimo nešto novo. Od toliko dostupunih informacija i spremanja, mjesta postaju istražena prije nego odemo na njih. Sve što vrijedi posjetiti i istražiti, saznamo i prije prelaska granice. Fizički obilazak mjesta na kraju postaje, samo radnja kojom potvrđujemo ono već viđeno.
Apsolutno podržavam razvoj nauke i tenhologije, ali turizam se vezuje za avanturu, a kakva je to avantura ako smo kod kuće već bili tamo?
Ljudi vole da šeruju sadržaje na društvenim mrežama, ali zašto?
Zamislite svoj “Facebook News Feed” (ekran na kome izlaze statusi vaših prijatelja) kada niko od vaših prijatelja ne bi postavio ništa mjesec dana.
Društvene mreže bi postale dosadne kada niko ne bi ništa šerovao na njima i ne bismo ih ni koristili, to je jasno. Pitanje koje se nameće ovdje je:
Zbog čega dijelimo naše sadržaje na društvenim mrežama?
Ne plaćaju nas za to niti nas neko prisiljava. Ali opet, to svakodnevno radimo.
Šta dobivamo od toga?
Ovo je najbolje da objasnimo kroz jedan primjer. Uzmimo jednog prosječnog Fejsbuk korisnika, zvaćemo ga Srđan. Srđan ima 600 prijatelja na ovoj društvenoj mreži.
Kada naš Srđo postavi status koji dobije manje od 5 lajkova, on postaje 🙁
On stoji pored svog profila i gleda i misli u sebi “Samo 5 lajkova”. Nervira ga što niko ne razumije kako je dobra pjesma koju je postavio, ili vic koji je šerovao.
Par dana nakon toga, Srki postavi status koji dobije 65 lajkova. Odmah se osjeća bolje. Status je lajkovalo više od 10% njegovih prijatelja, neko je čak i šerovao. Srđo je sad sav sretan. Još kad vidi komentare ispod poput: “Hahahahahah sjajno”, ili “Odavno se nisam ovako nasmijala”, on se osjeća zadovoljno 🙂 🙂
Još kad vidi da je status lajkovala cura koja mu se sviđa, on je 🙂 🙂 🙂 🙂 🙂
Međutim, na Fejsbuku se ovo brzo zaboravi u moru novih statusa drugih korisnika. Našem Srđanu je bilo lijepo par dana, ali on želi još novih lajkova. Zato on ponovo postavlja statuse. Neki dobijaju više a neki manje lajkova, ali Srki postaje pametniji i uči iz prethodnih iskustava. Sada šeruje samo sadržaje za koje je shvatio da dobijaju više lajkova.
Možda vam sve ovo djeluje smješno ili nerealno, ali budite uvijereni da se većina nas ovako nesvjesno ponaša, ali to nije ništa loše.
Ljudi su jednostavno društvena bića, a društvena bića teže da budu prihvaćena u društvu, a ta potreba je danas u neku ruku prenesena na društvene mreže. Društvene mreže nam omogućavaju da budemo priznati. Svako od nas ima želju i potrebu da bude prihvaćen u društvu. Da bude poštovan, voljen i cijenjen u svojoj okolini.
Kad nam neko lajka neki status danas, to je kao da nas je potapšao po ramenu.
Komentar na neki naš status ili njegovo šerovanje, je zamjenilo ono “Bravo majstore”, ili “Koji si ti car”. Što više lajkova, komentara, prijatelja… imali, osjećamo se priznatijim i uticajnijim u našoj zajednici. Fejsbuk zajednici.
Osim ovoga, ljudi postavljaju statuse i slike radi kreiranja svog internet identiteta.
A da vas pitam nešto. Jeste li nekad otišli na dejt sa nekim koga ste upoznali na Fejsbuku, pa se ispostavilo da ta osoba baš i ne izgleda kao na slici? 🙂
Gledali biste profil osobe koja vam se dopada, lajkovali pjesme Rijane koje objavljuje i inserte iz triler filmova koji vam se dopadaju, ali na kraju bi se ispostavilo da umjesto Rijane sluša Cecu, a umjesto trilera gleda Plavušu sa Beverli Hilsa. Da se razumijemo, nemam ništa protiv Cece I Plavuše se Beverli Hilsa, ali poenta je da osoba želi da se predstavi kao nešto što nije.
Jednom mi se desilo da sam dopisivajući se sa jednom djevojkom počeo da primjećujem da imamo apsolutno iste interese. Išlo je do te mjere da sam počeo da mislim da je ovo žena mog života. Šta god bi mi pisala, bilo je kao da ja pišem. Muzika, filmovi, serije, sportovi…sve do jednom. Sve dok nisam primjetio da je njen news feed prije našeg dopisivanja bio prepun najgore domaće muzike koja se može zamisliti. Da filmovi koje je godinu dana ranije dijelila na svom profilu, nisu ni nalik na ono što ja gledam. Da niti voli sport niti se ikada bavila sa njima. U stvari, bili smo apsolutno različiti, nismo imali niti jednu dodirnu tačku. Jednostavno je na mom profilu vidjela sve stvari koje ja volim i prenijela ih na sebe.
Na društvenim mrežama kreiramo bolju sliku naše ličnosti i to je činjenica. Kreiramo sliku onakvu kakvu bismo stvarno željeli da imamo. Budite iskreni sa sobom. Da li ćete nekada okačiti sliku na kojoj ne izgledate dobro? Jednostavno, želimo da drugi vide kako nam je život dobar, kako smo zabavni, kako smo privlačni, kako putujemo, kako se družimo… dok u stvarnosti to nije uvijek tako.
Ok, dosta je sa psihologijom društvenih mreža, kakve to veze ima sa putovanjima?
Sjetite se početka teksta – više od polovine ljudi šeruje stvari tokom putovanja na društvenim mrežama.
Ovdje bih izdvojio dvije stvari
– Ljudi vole da šeruju sadržaje na društvenim mrežama
– Ljudi naročito vole da dijele sadržaje o putovanjima
Zašto su sadržaji o putovanjima toliko interesantni društvenim mrežama?
Turista danas je mnogo drugačiji od onoga prije 10 godina. Više nije interesantno samo otići negdje, već doživjeti nešto novo, neponovljivo, drugačije. A s obzirom na to da smo društvena bića, tražimo priznanja i pohvale za stvari koje radimo, te stoga, ne bi imalo smisla raditi neke stvari ukoliko niko drugi neće znati za njih.
Vratimo se opet na našeg Srkija. Zamislite sad da Srki šeruje na Fejsbuku nekoliko fotografija sa svog odmora u Bečićima. Ove godine, nije imao para da ode na neko luksuzno ljetovanje kao što je planirao, pa je odlučio da ode u Crnu Goru. U pitanju su obične fotografije sa ljetovanja kakve je skoro svako od nas nekada napravio – par fotografija plaže i obale, fotografija iz sobe, na terasi, dve-tri u izlasku i to je to. Srđo je imao sasvim običan odmor, onaj koji je bio popularan prije desetak godina. Ove fotografije ne predstavljaju ništa uzbudljivo i do sada rijetko viđeno za njegove prijatelje.
Kad dođe kući on te slike stavlja na Fejsbuk. Ali uzimajući u obzir da se ne radi o nekoj egzotičnoj destinaciji i da su slike manje više obične, on dobija nekih 20-30 lajkova. Ništa posebno.
Međutim, naredne godine on se odluči za nešto drugačije. Odluči se da je napokon vrijeme da ostvari neke svoje želje koje već dugo ima. Počinje da štedi, pronađe dodatni posao, odrekne se nekih stvari, smanji sa cigarama…. kako bi otišao na odmor na Karibe. Srđo je sada na Karibima. Ludilo! Presrećan je. Iz dana u dan iskaču slike kako:
Roni sa ajkulama
Leži na plaži i uživa u savršenom pogledu
Provodi se
Skače bandži
Sve sama egzotika. Šta god da sada slika, izgleda nevjerovatno. Kokosi, plaže, izlasci, djevojke…njegovim prijateljima je sve zanimljivo.
Sasvim je sigurno da će ovakve slike koje bude stavljao na Fejsbuk donijeti dosta više lajkova nego one iz Bečića, zar ne?
Međutim, nakon nekog vremena, čak će i ona slika na kojoj Srki pliva sa ajkulama neće biti tako zanimljiva. Jedan dan će lajkovi samo prestati. To znači da mu je potreban novi sadržaj i onda će on početi da gleda neke nove ponude za odmor. I tako u krug.
Svako novo putovanje, nove slike, novi album, malo ćemo slike i u Fotošop ubaciti da bi još bolje izgledale. Broj lajkova koje je Srđo dobiju za njega predstavljaju skoro jednako dobar doživljaj kao i samo putovanje.
Zapitajte se sad ovo. Koliko puta ste nešto uradili samo da bi imali sliku?
Koliko puta ste recimo ponavljali skok u bazen sve dok vas fotografija nije bila savršena?
Koliko puta ste radili nešto opasno radi obične fotografije!?
Naravno da mnogi od vas putuju iz čistog zadovoljstva i užitka koje vam putovanje donosi i ne opterećujute se ovim stvarima.
Tokom razgovora sa jednim mojim prijateljom koji se vratio iz Brazila, pitao sam ga zašto nema ni jedne slike na “Fejsu” da vidim. On me pogleda, nasmija se i reče “Šta imam to postavljati, valjda ja znam da sam bio tamo, a ako mi neko ne vjeruje, šta mu ja mogu.”
Postavlja se pitanje, da li se slikamo zbog sebe i svojih uspomena, ili i tu ima nešto više? Zapitajte se da li ste nekada ostavili slike sa putovanja samo na hard disku svog računara i niste ih dijelili na društvenim mrežama?
Selfiji koji su završili tragično
Kao što raste želja za sve boljim i drugačijim slikama, tako raste i broj nesreća koje se dešavaju zbog ovoga.
Septembra prošle godine u Nacionalnom parku Yosemite (SAD) rendžeri su primili poziv da je jedna djevojka teško povrijeđena jer se okliznula i glavom udarila u stjenu što je prouzrokovalo potresom mozga, velikim krvarenjem i polomljenim prednjim zubima.
Kada su došli na mjesto nesreće, njen prijatelj je objasnio da su povređena devojka i troje njenih prijatelja pokušali da naprave fotografiju gdje će sve troje skočiti u isto vrijeme sa raširenim rukama, a tu fotografiju su željeli da postave na društvenim mrežama. Obzirom da ova vrsta fotografije, koja je prilično popularna na društvenim mrežama, podrazumjeva što jače zabacivanje nogu unazad prilikom skoka, ova djevojka se pri doskoku okliznula i pala direktno na glavu.
Još jedan par iz Poljske je na svom putovanju Portugalom u mjesto Cabo Roca, koja je inače najzapadnija tačka Evrope, riješio da načini spektakularni “selfie” sa ivice kanjona, čak su i prešli preko zaštitne ograde da bi imali što spektakularniji prikaz.
Izgubili su ravnotežu i pali u nekoliko stotina metara duboku provaliju. Sve to je gledalo dvoje njihove male dece.
I zbog čega sve ovo?
Nažalost ovo nisu jedini primjeri i njih u zadnje vrijeme ima sve više i više, upravo iz potrebe da se tim slikama kasnije hvalimo po društvenim mrežama.
Pitanje je sad, da li bismo isto ovo radili kad ove slike ne bi video niko osim nas?
[…] Izvor: riopricesaputovanja.com […]
Clanak mi se apsulutno ne svidja. Mislim da je najobicnije naklapanje.
Traba da ohrabrujemo ljude da stavljaju sto vise slika, komentara, opisa, osjecanja itd. itd… kad vec za to imaju vremena i volje.
To nam mnogo pomaze kada zelimo negdje da idemo ili ne. Imamo potpunu kontrolu sta cemo gledati na Facebook-u i ko su nam prijatelji. U motive tih ljudi koji “postiraju” uopste ne treba ulaziti niti ih karakterisati sa nekim psiholoskim pojmavima. Neka rada sta god zele, ne rade nista lose. Uostlom zasto vi imate taj blog? Da se mozda ne promovisete da bi ljudi pricali o vama?
Mnogo daljih vasih navoda su besmisleni i netacni ali ne mogu da pisem sada o svemu jer moram da gledam druge postove i slike na stranici “Savjetnik za putovanja”
Pozdrav
To je samo moje mišljenje i ništa više, svako ima svoj pogleda na ovu temu.
Zato ja odoh na Kubu u decembru, gde je konekcija limitirana, te se nadam pravom odmoru od drustvenih mreza.
Što se tiče fotografija, obožavam ih, mozda preterujem,ali su mi i one veliko zadovoljstvo.
Pošto sam pokrenula blog o turizmu, objavljujem često fotografije sa putovanja. U tome konkretno ne vidim ništa loše, jer su tekstovi uz fotografije često edukativnog sadržaja.
Kao i uvek kod tebe Roberte, puno zanimljivih tekstova i doživljaja na blogu. Svaka čast! ?
To je pravi odmor, svaka čast. Svega par dana bez društvenih mreža i interneta nevjerovatno odmore…
Pozdrav Tanja, uživajte na Kubi, meni je isto želja i srećno sa blogom. Drago mi je da ima još ljudi koje zanima ovaj hobi =))
Bravo! Ziva istina
Dobar članak, eventualno bih smanjio broj fotografija jer daju utisak da je članak dosta duži nego što zapravo jeste, pa djeluje malo demotivirajuće na čitaoca. Odgovor na pitanje iz naslova posta je usko vezan za našu zrelost. Polazim od sopstvenog primjera i nastojim biti iskren sa sobom samim, što mi i dozvoljava da dam pravi odgovor na zadatu temu. Definitivno nikada nisam putovao da bi me drugi vidjeli, nego radi vlastitog užitka. Istina je da sam oduvijek pravio dosta fotografija, a to radim i danas, samo su se motivi promijenili. Ranije sam imao dosta više slika na kojima sam ja, ali i tada sam to radio da bih imao zagarantovanih desetak lijepih slika sa ljetovanja. Dijelio sam ih i na facebooku, jer budimo iskreni, niko od nas nije imun na lajkove. Ali da mi je facebook bio glavna motivacija za fotografisanje, nije nikada. Sada fotografišem uglavnom za potrebe bloga, a ja uskočim u tek toliko slika da se za deset godina mogu prisjetiti da sam stvarno bio na tom mjestu. Prije nekih 4-5 godina je bilo “IN” share-ovati lokaciju na facebooku, i moram priznati da sam znao to ponekada uraditi i bilo mi je simpatično kada za godinu dana skrolujem vremensku crtu i vidim da sam na taj datum bio na određenom mjestu. Kasnije sam shvatio da mi je pametnije da malo više računa povedem o sopstvenoj privatnosti i da nema potrebe da sa svima dijelim gdje sam i šta radim. Srećom opametnio sam do te mjere da sam ugasio lični profil na facebooku i moram priznati da mi je to bila jedna od pametnijih odluka.
Hvala mnogo 🙂
Odlična tema i odličan tekst.
Stvarno ljudi idu predaleko kada je u pitanju deljenje forografija sa putovanja online. Kad vidim album na FB za 200fotografija- ne otvaram.
Sa druge strane, obozavamo fotografije pa smo uvek (i pre ove najezde istih na drustvenim mrežama) dosta fotografisali. Sve je to ok, ali umereno, dozirano, taman koliko treba i isključivo zbog sebe ?
Hvala Vam mnogo 🙂