Plaža Kopakabana

Ultimativni vodič za put u Rio de Žaneiro (2018)

Ako bi me pitao koja je moja najveća putnička ljubav, bio bi to on. Rio de Žaneiro. Božiji grad. Moj Rio. Mjesto koje sam kao klinac iz nekog i sebi nepoznatog razloga toliko zavolio, da sam na kraju po njemu nazvao i ovaj blog koji sad čitaš.

Emocije koje osjećam prema ovom gradu, teško mogu da se objasne na jednostavan način. Ne znam ni da li u našem jeziku postoje pridjevi za to. Čak i prije nego što ću doći ovdje, on je bio najsavršeniji grad u našoj galaksiji. Ništa nije moglo da se poredi sa njim. Iako ja nikada nisam bio u njemu. Ali nema veze, jednostavno nije. I dan danas se sjećam kada mi je tata u osnovnoj školi pričao o statui Isusa i Glavi šećera. Koliko se sve to tada nestvarno činilo. Koliko daleko.

Imam osjećaj da su sva dosadašnja putovanja i destinacije, bila priprema za njega.

A on se godinama “nije dao”.

Ne mogu više ni da nabrojim koliko sam ga puta “zamalo” posjetio. Svake godine barem po jednom. Broj sati koje sam proveo čitajući o njemu, bio bi dovoljan da se napiše neki doktorat imena “Rio de Žaneiro – od postanka do danas”, a svaka nova informacija koju bih našao, budila je u meni osjećanje slično dopisivanju sa najsavršenijom curom na planeti. Onom koja čita knjiga, voli životinje i raduje se kad Đoković pobjedi. Sve što bih otkrio, bilo je savršeno. Gotovo nevjerovatno da bude istina. Što više sam čitao, osjećao sam da je naš odnos svakim danom postajao sve prisniji. Jači. Da više ne mogu da dočekam da se vidimo.

Zato sam odlučio da mi moramo konačno da se upoznamo. Da nema više čekanja i dopisivanja. Ne živi se od ljubavi na daljinu baki.

Ovo što sad vidš pred sobom je najkompletniji vodič za putovanje u Rio de Žaneiro koji ćeš naći na našem jeziku, a koji sam kreirao uz pomoć turističke organizacije ovoga grada. Sve što ti treba za posjetu gradu, nalazi se ovdje, a podijelio sam i mnogo lokalnih priča i savjeta koje sam dobio od lokalaca.

A da.

Saznaćeš i kako je završila moja ljubavna priča sa Riom. Brazilska sapunica čovječe. Epizoda 157.

Rio de Žaneiro mapa

Za početak, ostavio sam ti dvije mape Rija. Mapu grada, kao i mapu sa metro stanicama kako bi dobio bolju ideju o tome gdje se nalaze neka mjesta koja ću ti opisati u nastavku ovog vodiča.

mapa Rio de Žaneiro metro mapa Rija

Šta vidjeti u Riju – Top 16 stvari

Mišljenja sam da je Rio de Žaneiro jedan od najsadržajnijih gradova koje sam ikada posjetio. Majke mi. Ima toliko toga da se vidi i radi ovdje. Zato ti u nastavku donosim ono najbolje od najboljeg. The best of the best što bi rekli.

Top 16 stvari koje moraš vidjeti i koje su me lično oduševile.

Popni se na Korkovado i posjeti čuvenu statuu Isusa

Statua Isusa koju vidiš iza mene, sa svojih 31 metar visine na koju se dodaje još oko osam metara postolja, možda nije toliko velika kao što očekuješ, ali njena priča i značaj koji ima za ovaj grad, neprocijenjivi su.

Sama izgradnja statue trajala je punih 11 godina, a ideja o njenoj izgradnji nastala je još tokom 19. vijeka, kada je jedan sveštenik dao prijedlog princezi Izabel da se podigne statua na nekom od brda u Riju. Međutim, ona uopšte nije bila zainteresovana za ovaj projekat, te je glatko odbila prijedlog.

Ali katolici nisu tako lako odustajali od ideje da imaju nešto što će simbolizovati njihovu vjeru, pa se od 1920. godine počeo prikupljati novac kroz razne donacije i događaje. Nakon šest godina, građani Rio de Ženeira, sami su skupili novac za izgradnju statue, a onda je uslijedio izbor oko toga kakav će biti njen izgled.

Postojala su tri prijedloga.

Statua Isusa na krstu, statua Isusa sa globusom i statua Isusa raširenih ruku, ona koju vidiš sada. Odluka na treću statuu je pala iz razloga što ona predstavlja najsvetije lice raširenih ruku koje će prihvatiti svakoga ko mu priđe.

Izgradnja statue počela je 1926. godine, a završena je 12. oktobra.1931 godine, te je mnogo ljudi bilo je uključeno u samu izgradnju. Tako je karioka Eitor da Silva Košta dizajnirao statuu, skulptor je bio Pol Landovski, Poljak iz Pariza, a glavu Isusa napravio je rumunski skulptor George Leonida.

Zbog same veličine, statua je pravljena iz djelova, a oni su donošeni na brdo Korkovado tek kad bi bili gotovi, te su tamo sklapani. Konačan račun iznosio je 250.000 tadašnjih dolara, što danas iznosi oko 3.300.000 američkih novčanica.

Planirano je da prilikom otvaranja osvetljenje startuje pronalazač radija Guljermo Markoni koji se nalazio u Rimu, na više od devet hiljada metara udaljenosti. Ipak, zbog loših vremenskih uslova signal je bio slab, pa su to morali da urade radnici u Riju.

Ovaj spomenik danas predstavlja oličenje i simbol religije, tradicije i kulture koju Brazilci gaje. Hrist spasitelj čuva građane Rio de Žaneira već više od 80 godina. Tu je da ih uvjeri u sigurnost koju im pruža vjera u boga, da ih zbliži kada su u nevolji i podsjeti na borbu koja je vodila katolička zajednica.

I da.

Zanimljivo je da sama statua Isusa ima gromobrane koji je čuvaju od udara, ali i uprkos tome, oštećenja se ipak nerijetko dešavaju. Čitav Brazil nalazi u blizini ekvatora, te je zbog toga vrlo podložan udarima gromova.

Moglo bi se možda reći da postavljanje statue na vrh planine Korkovado možda i nije bila najpametnija ideja, kada se sve ovo uzme u obzir, ali šta god da se desi, vlasti dobro vode računa o najvećem ljubimcu njihovog grada, a svako oštećenje, sanira se u rekordnom roku obično.

3 najbolja načina kako doći do statue Isusa

Vozić

Ako tražiš prevoz sa najljepšim pogledom, onda je to vozićem. Nema dileme. Tokom čitave vožnje, imaćeš priliku da uživaš u fantastičnoj panorami na Rio de Žaneiro. Jedina mana ovog načina odlaska do statue su velike gužva. Nekada čekaš i po pola sata da se popneš gore.

Karte se mogu kupiti direktno na mjestu, online ili na jednom od 3 ostala prodajna mjesta u gradu (samo u gotovini): kiosk Rio Sul Shopping Center, Copacabana plaža Rio Tur kiosk i Largo do Machado kiosk. 

Ono što ti preporučujem ako ćeš se penjati do Isusa vozićem, je da ipak kupiš kartu online.

Vozić kreće sa stanice Cosme Velho, a put do vrha traje nekih 20-tak minuta.

Da dođeš metrom do ovog mjesta, najbliža stanica ti je Largo do Machado. Od tamo, pa do ulaza u vozić, trebaće ti nekih 30-40 minuta pjehe. Uber će te doći nekih 10-tak reala.

Cijena: 56 reala (oko 14,5 evra) van sezone i 68 reala (oko 17,5 evra) u sezoni.

Autobus

Za razliku od voza u kojem moraš tačno da dođeš do podnožja Korkovada, busevi kreću sa dva mjesta u gradu: od Kopakane sa trga Lido, kao i sa Largo do Machado. 

Busevi su super komfortni, klimatizovani i dovešće te do samog vrha brda, gdje će te čekati mini kombi sa kojim ćeš se popeti do statue.

Cijena: 51 real (oko 12 evra) van sezone i 62 reala (oko 14,5 evra) u sezoni.

Hodanje

Ako želiš da sačuvaš nešto novca, onda je pješačenje do vrha definitivno najbolja opcija, mada ćeš ipak morati i ovdje da platiš nešto. Ono što moram da ti kažem je da će ti do vrha treba neka 2-3 sata, te se ne preporučuje ako nisi najbolji sa kondicijom. Isto tako, postoji mnogo priča o krađama tokom ove rute, jer se često dešava da ostaneš sam u šumi bez ikoga oko tebe, te si tako savršena meta za sve.

Savjet

Ne nosi mnogo vrijednih stvari sa sobom, te pokušaj ići u većoj grupi.

Cijena: 21,36 real (oko 5 evra) van sezone i 31,36 reala (oko 7,5 evra) u sezoni.

I konačna presuda – Čime ići do statue Isusa?

Busom.

Najviše iz razloga što ne moraš toliko da stojiš u redu i čekaš na mjesto. Čak i ako kupiš kartu online, postoji velika šansa da ćeš čekati slobodno mjesto u vozu. Jeste, možda imaš bolji pogled dok se penješ vozom nego busom, ali pogled koji ćeš vidjeti kada se popneš na vrh, namiriće ti to.

Naravno, možeš ići i privatno taksijem ili sa nekom agenciju, ali mišljenja sam da je bus najbolja opcija.

Dodatni savjet

Najbolje vrijeme da se posjeti statua je rano ujutro oko 8-9, ili predveče, negdje oko pet sati, kada gotovo da nema gužve. Nikako ne idi oko podne, posebno u ljetnoj sezoni, jer su gužve nenormalne, a nisi svjestan koliko vruće može da bude. Prvi put kada sam se penjao na Korkovadu, bilo je svega oko 24-25 stepeni vani, ali se gore činilo da je 10 stepeni više.

Moja preporuka je da ideš oko pola 5 lagano sjedneš u voz ili bus i miran si. Uz to, imaš i priliku da vidiš kako izgleda Rio de Žaneiro, pred zalazak sunca.

Vodi samo računa da se mjesto za kupovinu karata zatvara u 18.00, te nakon toga više nećeš imati priliku da se popneš gore.

 

Zaviri u najljepšu bibilioteku Južne Amerike

Gabinete Real de la leitura Portuguesa

Smješten u centru Rio de Žaneira, uz park Campo de Santana, Real Gabinete Portugues de Leitura, izgleda kao da je potekao iz kadrova nekog od filmova o Harry Potteru. Samo čekaš da knjige krenu da se pomjeraju, a neki novi prostori pojave između njih.

Mjesto je osnovano 1837. godine, svega nekoliko godina nakon proglašenja nezavisnosti Brazila, nakon što je grupa od 43 portugalska useljenika (većinom političkih izbjeglica iz Portugala) odlučila otvoriti mjesto koje će promovisati kulturu Portugala, izvan njihove zemlje, na sasvim novom kontinentu.

Godinama, oni su radili na prikupljanju materijala, ali i na samoj konstrukciji objekta, pa se tako čekalo sve do 1900. godine da ovo mjesto otvori svoja vrata javnosti i pokaže nevjerovatnu zbirku koja zadrži najmanje 350.000 dijela.

Svake godine, u biblioteku se doda još barem 6.000 knjiga, a ono najznačajnije do dan danas, je poseban dio sa originalnim knjigama iz 16. vijeka.

Ulaz u ovaj magični svijet knjiga je potpuno besplatan.

Cijena: besplatan ulaz

Sunčaj se na nekoj od čuvenih plaža

Plaža Kopakabana

Nema boljeg načina da osjetiš energiju Božijeg grada, nego provodeći vrijeme na nekoj od njegove tri čuvene plaže: Kopakabni, Ipanemi i Leblonu.

Nekako, sve ono kako vjerovatno zamišljaš Rio de Žaneiro, vidiš ovdje. Likove koji sa nevjerovatnom vještinom igraju odbojku i fudbal na plaži. Savršeno zategnute preplanule djevojke kože boje cimeta, koje vrlo oskudno odjevene, mame uzdahe običnih smrtnika. A svako malo će ti vjerovatno neko onako tiho ponuditi travu ili neku jaču drogu, ako pomisle da želiš nešto da uzmeš. Dovoljno je samo da pogledaš bilo kojeg tipa koji prodaje cigare duže od 2 sekunde i eto ga.

Jedino što me je iznenadilo je da se ovdje gotovo niko ne kupa. Plaža puna, voda pusta. Tako otprilike izgleda Kopakabana.

Rio se nalazi na Atlantiku, a on je mnogo ‘ladan. A da ne spominjem talase. Idu i do nekoliko metara u vis. Gotovo stalno.

Tako da, ako si planirao da se kupaš i plivaš kilometre, ovo ipak nije najbolje mjesto za to. Ovdje se dolazi radi uživanja. Opuštanja. Spoznaje istinskog načina života karioka. Dolazi se i da se bude viđen. Kažu mi lokalci da Paulo Koeljo, često svraća na Kopakabnu. Navodno ima i stan ovdje.

A jesi li znao da je plaža Kopakabana, ime dobila po gradu u Boliviji, koji se nalazi odmah na jezeru Titikaka?

Naime, pleme Aymara, koje je tokom 16. vijeka boravilo na prostoru oko jezera Titikaka, oslovljavalo je svoje mjesto kao kota kawana”, što u prevodu znači “pogled na jezero”.

Kasnije, 1582. godine, predani katolik i potomak Inka carstva, Franciso Tito Yupanqui, živjeći u ovom gradu (Kotakawani), odlučio je da napravi statuu Djevice, inspirisan nevjerovatnom ljepotom sličinih statua koje je vidio u La Pazu. Ali usljed nedostatka znanja i materijala da napravi nešto ovako, njegova statua nije ispala baš onakva kakvom ju je zamislio, te je bila odbijena od strane katoličke crkve.

On potom odlazi u grad Potosi da izučava umjetnost i pravljenje skulptura od nekih od najboljih profesora u zemlji. Kasnije, uspijeva da napravi svoju statuu, te je sam pješke nosi 640 kilometara nazad do Kota kawane!

Sada crkva prihvata njegov rad, a kako je tokom godina, mjesto izmijenilo ime u od Kota kawana u Kopakabana, njegova statua dobija ime Djevica od Kopakabane. Nije prošlo dugo vremena, a već su počela nevjerovatna čuda da se prepisuju tek stvorenoj Djevici. Jedna od tih je bila priča grupe ribara koje je uhvatila strašna oluja, a po njihovom predanju, velika silueta Djevice od Kopakabane, bila je ta koja ih je dovukla sigurno do obale.

Priče poput ove, dovele su ubrzo i do toga da se u sred ovoga grada, napravila velika bazilika posvećena baš njoj. 

I kakve sad ovo sve ima veze sa Brazilom?

Naime, čuvena plaža u Riju, dugo godina je nosila naziv Sacopenapã (po jednoj vrsti ptice). Ali onda u 18. vijeku, mali hram posvećen Djevici od Kopakabane, sagrađen je u neposrednoj blizini plaže, a zbog velikog broja njenih poklonika, vlasti odlučiše da preimenuju ime plaže, kao i ovog dijela grada, te ono od tada nosi naziv Kopakabana.

 

Uživaj u pogledu na grad sa Glave šećera

Glava Šećera

Ako biste pitali karioke, koji pogled u gradu je bolji, onaj sa Korkovada ili sa Glave šećera, vjerovatno bi odgovori bili kao i glasanje na prethodnim izborima u Brazilu. Neizvjesni.

Prije svega, u pitanju su dvije različite lokacije. Različite visine. Teško je uopšte porediti ove stvari. Ali, ako već poredimo, rekao bih da Korkovado, brdo na kojem se nalazi statua Isusa, ima kompletniji pogled, ali da Glava šećera, ili Pau de açúcar, ima mnogo šarmantiji pogled.

Nigdje kao sa ovog mjesta nećeš imati bolji pogled na Kopakabanu. Nigdje ne vidiš tako dobro plaže i planine u samo jednom pogledu.

Opet ja sa porijeklima imena, ali jesi li se pitao nekada kakve uopšte veze ima Glava šećera sa ovim brdom i ko je smislio to ime?

Priča kaže da ime dolazi od starog načina dobijanja šećera iz šećerne trske koji je bio vrlo zastupljen u Portugalu prije nekoliko vijekova.

Naime, nakon cijeđenja šećerne trske, njen tečni dio se odvajao od čvrstog, koji je kasnije bio smještan u kalupe od gline, u kojima se šećer čuvao sve dok se ne bi osušio. Kada bi nakon nekoliko dana on bio sasvim suv, kalupe su okretali na kontra stranu, a njihov oblik tada je postajao upravo nalik na oblik ovoga brda. Svaki kalup, nosio je inače ime Pau de açúcar.

I onda, mnogo godina kasnije, kada su Portugalci došli u Brazil i vidjeli ovo brdo koje ih je u mnogo čemu podsjetilo na kalup koji su koristili vijekovima za dobijanje šećera, dadoše mu po njemu i ime.

Cijena: 110 reala na licu mjesta (oko 27 evra), 99 reala online (oko 25 evra).

 

Istraži Escadariju Selaron

Escadaria Selaron Lapa

Moje omiljeno mjesto u gradu. ❤️ Za Escadariu Selaron, smještenu u Lapi, nije zaslužan niti jedan Brazilac, već jedan mnogo neobičan, ali mnogo poseban Čileanac, imena Horhe Selaron.

Horhe Selaron

Kada je sredinom 80-ih došao da živi u Rio, Selaron je smještaj pronašao u jednom maloj kući, koja se nalazi odmah na sredini ovih stepenica. Svakoga dana, dok je radio u svom ateljeu, gledao bi tako tada obične, “neinteresantne” stepenice i razmišljao šta može uraditi sa njima, sve dok 1990. godine, nije odlučio da počne sa njihovim uređivanjem.

Prva stvar koju je uradio, bila je kupovina 150 starih kada, koje je poredao sa obe bočne strane stepenica, te od njih napravio male vrtove.

Nekoliko mjeseci kasnije, otkrio je u centru grada jedan lokal koji prodaje stare pločice, neobičnih boja i ukrasa, koje su mu se mnogo dopale. Malo po malo, od svog sopstvenog novca, kupovao je pločice i njima ukrašavao stepenice ispred kojih je živio, a nije trebalo dugo da se za njegov rad pročuje.

Ljudi iz čitavog svijeta, odjednom su počeli da ga obilaze, a nerijetko su donosili i pločice sa sobom, kako bi barem na ovaj način dali svoj mali doprinos njegovom radu. Nakon više od 20 godina rada, 215 stepenica, koje su vodile do samostana Svete Tereze, bile su pri kraju da budu završene, iako je Selaron stalno govorio da će one biti gotove tek onoga dana kada on umre.

Ono što je vrlo zanimljivo u svoj ovoj priči, je da detalji oko njegove smrti, do dan danas nisu poznati. Niko sa sigurnošću ne zna da li je on ubijen, ili se sam ubio. Oni koji su ga znali, kažu da je bio dosta teška ličnost, te da nikada nisi znao kakvog će raspoloženja tog dana biti.

Ipak, među lokalcima vlada opšte mišljenje da ga je ubio momak kojeg je sam Selaron zaposlio kod sebe. Naime, jednog dana, vidio je na ulici klinca kojem je zaista trebala pomoć. Odlučio je da mu ponudi posao kod sebe. Obučio ga svom zanatu. Proveo vrijeme da ga nauči umjetnosti. Prihvatio ga kao svoga, te dugi niz godina, momak i Selaron, radili su zajedno na ukrašavanju stepenica.

I onda jednoga dana, Selaron odlazi na odmor, te ostavlja momka samog u njegovom ateljeu. Ovaj tada po prvi put uočava koliko novca Selaron dobija svakoga dana, te počinje da mu prijeti zahtjevajući još. Njih dvojica ulaze u žestoku raspravu, a postoje teorije koje kažu da mu je momak čak prijetio smrću. Selaron je išao u policiju, žalio se na sve što se dešava, ali niko nije imao osjećaj za njega.

Sve dok 10.1.2013. godine, nije pronađeno njegovo spaljeno tijelo, kako mrtvo leži na ovim stepenica.

Baš tog dana kada je pronađen, njegove stepenice zvanično su završene.

P.S. Momak, kojeg je Selaron prijavljivao policiji i sa kojim je ušao u sukob, do današnjeg dana radi u njegovom ateljeu.

Cijena: besplatan ulaz

Zapleši na ritmove brazilske muzike u Lapi

Za ljubitelje noćnog života, vjerovatno najbolje mjesto u gradu. Nekada je Lapa slovila za opasniji kraj. Mnogo pljački. Čak i ubistava. Govorilo bi se da se tamo ne ide noću. Nikada nisi znao ko te čeka u nekom mračnom ćošku.

Međutim, danas je Lapa možda i najživlji dio grada, a sigurnost je na mnogo većem nivou nego što je bila prije. Ok, i dalje nije savršeno, ali je mnogo bolje.

Fascinira me što ovdje gdje god da se nađem, imam neki bar na minut dva od sebe. Ne znaš gdje ćeš prije da ideš.

Ali ako bi postojalo samo jedno mjesto koje ti svakako preporučujem da posjetiš, bio bi to Rio Scenarium. Ovdje možeš uživo da čuješ neke od najboljih lokalnih samba bendova i osjetiš tu strast Brazilske muzike.

Posebno su me oduševili ovi tipovi. Tri sata sviraju, a osmijeh ne silazi sa lica. Svaka čast momci.

Lapa

Pogledaj fudbalsku utakmicu

Pored sambe, karnevala i nevjerovatno zgodnih djevojaka, fudbal je vjerovatno još jedan od najstereotipnijih simbola ove zemlje. Religija sama za sebe. Mnogo više od samo igre. Ako želiš da osjetiš duh ovog naroda i vidiš kako izgleda kad emocije pršte 1000 na sat, otiđi na fudbalsku utakmicu. Čak i ako ne pratiš sport.

U Riju inače postoje četiri velika kluba, Flamengo, Fluminense, Botafogo i Vasko. S obzirom na to da se na Marakani tih dana kada sam bio u Riju održavao jedan veliki koncert, gledali smo utakmicu Fluminensea i Atletiko Mineira na stadionu Nilton Santos, ili kako ga ovdje zovu Inženjao.

Stadion, na kojem svoje utakmice igra Botafogo, bio je jedan od stadiona domaćina Mundijala u Brazilu, a prima oko 46 000 ljudi.

Botafogo

Na kraju, završi 1-0 za Fluminense. Ne bi neka utakmica, ali bi dobro navijanje.

Fudbalska utkamica u Brazilu – Goooooooooool 😀

Ako želiš da doživiš Brazil na pravi način i osjetiš njegovu energiju, otiđi na fudbalsku utakmicu. Čak i ako ne pratiš sport. Nema boljeg mjesta da doživiš energiju ove zemlje nego ovdje.U Riju inače postoje četiri velika kluba, Flamengo, Fluminense, Botafogo i Vasko. S obzirom na to da se na Marakani ovih dana održava jedan veliki koncert, gledali smo utakmicu Fluminensea i Atletiko Mineira na stadionu Nilton Santos, ili kako ga ovdje zovu Inženjao. Stadion, na kojem svoje utakmice igra Botafogo, bio je jedan od stadiona domaćina Mundijala u Brazilu, a prima oko 46 000 ljudi. Karte za utakmicu možeš uzeti preko neta ili na licu mjesta, ali da izbjegnemo gužve i redove, uzeo sam ih preko officijelnog sajta Fluminensa i platio Raiffeisen karticom. Dvije karte, koštale su 60 reala (15-tak) evra, što je za istočnu tribinu i činjenicu da se radi o brazilskoj prvoj ligi, gotovo džabaBrazilci možda jesu većinski katolici, ali ako bi postojala nezvanična religija ove zemlje, bio bi to fudbal.Raiffeisen BANK dd Bosna i Hercegovina

Posted by RIO priče sa putovanja on Недеља, 21. октобар 2018.

Cijena ulaznice: 30 reala (oko 7 evra)

Zaviri u oazu prirode Botaničkog vrta

Jardim Botanico

U srcu Zone Sul, ili južnog dijela grada, nalazi se Jardim Botanico, jedan od najvećih vrtova Južne Amerike i prava oaza mira i spokoja, savršena da na trenutak pobjegneš od užurbanih ulica i buke Rija.

Na samo jednom mjestu, imaš priliku da vidiš oko 8 200 različitih vrsta biljaka iz čitavog svijeta, a ono što me je posebno oduševilo je više od 600 različitih vrsta orhideja donesenih iz najudaljenijih krajeva planeta i smještenih u jedno mjesto.

Cijena karte: 15 reala (oko 3,5 evra)

Orhideje botanički vrtovi

Ovdje ćeš vidjeti i bambuse, neobična bonsai stabla, 100 nijansi palmi i još mnogo drveća čije ime ne znam da prevedem na naš, zanimljivo jezero, a može se desiti da vidiš i neke mnogo velike guštere. Tipa veće od 1 metra! Majke mi. Nije baš Komodo zmaj, ali veliki je momak. 

Za čitav vrt ti treba nekoliko sati, ali ako nisi u žurbi i imaš vremena, možeš i čitav dan ovdje da provedeš. Onako lagano. Bez žurbe. Da se baš istinski povežeš sa prirodom.

Doživi magiju karnevala

Najpoznatiji karneval na svijetu možda jeste svake godine u feburaru, ali to ne znači da ne možeš da doživiš njegovu magiju tokom čitave sezone i posjetiš čuveni Sambodrom, kao i neke od samba škola grada.

Mjesto koje vidiš iza mene, upravo je mjesto gdje se svake godine održava čuveni karneval. Iako ne djeluje pretjerano veliko, oko 250.000 ljudi, može da se smjesti na ovim tribinama, a same pripreme za najveći događaj godine u zemlji, obično traju oko 8-9 mjeseci.

Što znači, čim završi jedan karneval, samba škole lagano kreću da priprema za novi.

Taj proces otprilike izgleda ovako.

Svaka samba škola prvo radi na osmišljavanju priče, koju će predstaviti na narednom karnevalu. Priča može da bude bilo šta, od situacija iz aktuelnog života, filma, muzike, pa i do nekih nadrealnih stvari. Znači oni ne plešu samo onako tokom karnevala, već tim plesom, pričaju određenu priču svima nama koji posmatramo.

Nakon što kreiraju svoju priču, predstavljaju je određnoj komisiji koja treba da odobri da priča ispunjava sve uslove, tj. da je u skladu sa propisima. Od tog trenutka, tim koji obično čini više desetina ljudi, kreće sa izradom maski, koreografije i svih drugih propratnih stvari, sa ciljem da dobiju što bolje ocjene tokom karnevala.

A kako se ocjenjuju samba škole?

Postoji čak 10 kategorija, na osnovu kojih žiri koji je specijalno oformljen, ocjenjuje nastup svake samba škole, a za svaku kategoriju postoje četiri sudije, stručnjaci u toj oblasti. Ocjene se daju od 7 do 10, gdje je 10 najviša. Gledaju se kostimi, pjesma, radnja priče, harmonija….

Na kraju, sve ocjene se sabiraju, te samba škola sa najvećim brojem bodova, postaje kraljica karnavala.

P.S. Imao sam priliku da zavirim u jednu od najvećih škola grada, te vidim kako iz prve ruke izgledaju pripreme za karneval. Evo kako to zaista izgleda behind the scenes.

Prošetaj do Parque Lage

Parque Lage

Odmah uz Jardim Botânico, nalazi se Parque Lage, nekadašnje sjedište preduzetnika Enriquea Lage i njegove supruge, pjevačice Gabrielle Besanzoni, da bi tokom 1960. godine, ovo postao javni park, sa sjajnim pješačkim stazama koje vode skroz kroz subtropsku šumu.

U okviru samog parka, nalaze se i “Escola de Artes Visuais do Parque Lage” (Likovna umjetnička škola Parque Lage), kao i kafić otvoren za javnost djeluju iz bivšeg ljetnikovca. Da malo sjedneš i odmoriš od silnog šetanja.

Cijena: besplatan ulaz

Posjeti AquaRio

AquaRIo akvarijum

Možda nisi znao, ali AquaRio sa svojih 8000 životinja i preko 350 različitih vrsta, spada u jedan od najvećih objekata ove vrste u Južnoj Americi. U njemu imaš prilike da vidiš neke od najneobičnijih životinja koje postoje samo u Brazilu i Južnoj Americi.

Posebno oduševljava dio u kojem ajkule prolaze pored tvoje glave. Nestvarno izgleda.

Na ulazu nekada znaju biti gužve i zna dosta da se čeka, pa ako se odlučiš da posjetiš ovo mjesto, te , pa u slučaju da ne želiš da čekaš u redu, kupi kartu preko interneta na njihovom sajtu i miran si.

Cijena: 100 reala (25 evra)

Doživi najbolji pogled na grad sa Mirante Dona Marta

View this post on Instagram

Puno naših ljudi otišlo je da živi u Austriju i Njemačku. Neki su otišli i u Dansku, Švedsku. Neki čak i u Ameriku i Australiji. A ima i ona jedna jedina koja je otišla u Rio de Žanerio. Ime joj je Rada i evo već 15 godina egzistira u Božijem gradu. Vjerovatno je sad više karioka nego "naša" jer se upravo tada i udala za Brazilca Gustava, sa kojim danas ima dva preslatka klinca, Lazara i Lucasa. Pogledaj samo kako su slatki. Male karioke. Kada je pitam da li će se ikada vratiti "kući", kaže mi da je ovo sada njena kuća. Da uživa u Riju. Drago mi je da vidim kada su naši ljudi srećni. Da uspijevaju da budu uspješni širom svijeta. Imam osjećaj, da gdje god da odemo, možemo da dominiramo. Naši ljudi znaju mnogo toga. U našim osnovnim i srednjim školama se uči mnogo. Opšte znanje našeg čovjeka, veće je nego u većini drugih zemalja. Kao narod smo vrijedni. Želimo da učimo. Da radimo. Da se borimo. Jedino što nam treba je šansa. @raiffeisen_bank_bih

A post shared by RIO priče sa putovanja ♥ (@rio_price_sa_putovanja) on

Iako se nalazi na vrhu istoimene favele, pogled sa Dona Marte, najbolji je pogled koji sam vidio u Riju. Jeste da je teško porediti ove stvari, ali mišljenja sam da je ovaj pogled bolji čak i od onoga sa Hrista ili Glave šećera. Ozbiljno. A još je i potpuno besplatan!

Nekako, iz mnogo veće blizine možeš da vidiš grad, a opet sve je tu. Kao na dlanu. Do ovog mjesta ti preporučujem da dođeš Uberom ili taksijem. Možeš i pješice da ideš, ali ipak je favela u pitanju. Ne bih ti preporučio.

E da.

Možda se pitaš ko je ova žena sa mnom na slici?

Ime joj je Rada, “naša” je žena koja evo već 15 godina egzistira u Riju. Vjerovatno je sad više karioka nego “naša” jer se upravo tada i udala za Brazilca Gustava, sa kojim danas ima dva preslatka klinca, Lazara i Lucasa.

Popni se na Pedra da Gavea

Vjerovatno stvar koju najviše žalim što nisam posjetio. Najviše zbog činjenice da je trejl do vrha jako naporan i da ti treba nekoliko sati, pa vremena jednostavno nije bilo.

Ali ako tražiš mjesto za rekreaciju, uživanje u prirodi, te određenu dozu adrenalina, izdvoji vrijeme i popni se na Pedra da Gaveu, jer ovo je pogled koji ćeš dobiti gore.

Pedra da gavea
Credits: vaiqueviajo.com.br

Istraži neobični Museu da amanha

Museu da Amanha

Museu da amanhã jedan je od najneobičnijih muzeja u kojem sam bio zbog dvije stvari.

1. Za razliku od većine drugih muzeja u kojima vam govore da ne dirate ništa, ovdje vas pozivaju da svaku stvar dodirnete i osjetite. Da vidite šta je iza nje.

2. U većini drugih muzeja, naći ćete isključivo odgovori na određena pitanja. Ovdje toga nema. Ovdje ćete dobiti samo pitanja. Pitanja o vama, vašem životu, vašim navikama, te vašem mjestu u svijetu.

Za obilazak ovog mjesta, biće ti potrebna neka 2-3 sata, a zanimljivo je da ćeš na kraju dobiti rezultate koliko muzeja si zaista obišao, šta si sve video, te koliko ti je ostalo za naredni put.

Cijena: 20 reala (oko 4,5 evra)

Prošetaj pored Kobrinih murala

Malo ko zamišlja Rio de Žaneiro kao grad koji pršti od ulične umjetnosti, ali nedaleko od AquaRio-a, u Olimpijskom bulevaru, imaćeš priliku da vidiš nevjerovatan mural, površine 3000 kvadratnih metara, koje je pred Olimpijske igre, uradio čuveni umjetnik Eduardo Kobra. 

Mural, koji se sastoji od nekoliko ogromnih figura, nosi naziv Etnias, a simbolizuje jedinstvo plemena.

Napravi najbolju fotku ikada kod Pedra do telegrafo

Za ovo mjesto nisam čuo sve dok Kristijan Iličić nije okačio ovu super moćnu fotku sa svojom djevojkom Andreom na ovom mjestu. Ne pamtim kada sam vidio bolju fotku.

Ali, sa Pedra do Telegrafo postoje dva problema.

1. Mjesto je jako, jako, jako, jako daleko od centra grada. Uberom ti treba nekih 40 minuta do tamo. Minimalno.

2. Gužve su jako, jako, jako, jako velike. Kaže mi trebaš da čekaš i po 2-3 sata za ovu fotku.

Ali za ovakvu sliku, mislim da vrijedi.

Nemoj ići u favelu!

Znam da postoje mnoge ture i da će ti neki reći da je sasvim sigurno da ideš u favele, ali da li zaista želiš da rizikuješ toliko?

Lično poznajem par ljudi koji su posjetili favele i sve je bilo skroz ok. Živi ljudi. Nije im dlaka sa kose pala.

Pretežno se posjećuju dvije favele:

Dona Marta – koja u posljednje vrijeme ipak ima malih sigurnosnih problema.

Rosinja – najveća favele Rija, gdje stanuje oko 200 000 stanovnika.

I lično sam se dugo razmišljao da li da idem u jednu.

Šanse su da ti se 95% ništa neće desiti. Da ćeš ući, obići malo, prošetati ulicama, vratiti se, bez ikakvih problema.

Ali zar zaista želiš da rizukuješ tih 5%?

Ajde da napravimo jednu komparaciju da ti pokažem nešto.

Zamisli da mamo dvije opasne situacije.

1. Penjanje na neku jako visoku planinu

2. Odlazak u favelu

Svaka ima svoje rizike. Različiti su, ali su tu.

Ono što je bitno je da kod penjanja na planinu, sve i dalje zavisi od tebe. Ti si taj koji 100% odlučuje o svojoj sudbini. Ti možeš da upotrebiš svu svoju snagu da se popneš. Da prebrodiš visinsku razliku. Zimu. Hladnoću. Možeš i da treniraš prije odlaska tamo. Penješ se na manje planine. Da se pripremiš za ono što te čeka.

Kod odlaska u favelu, ništa ne zavisi od tebe. Možeš samo da se prekrstiš i moliš Bogu da će sve biti ok. Ali šta ako se desi da se baš u tom trenutku zapuca? Velike su šanse da neće, ali šta ako? Veliki broj ljudi, kako turista, tako lokalaca, nastradao je ni kriv ni dužan u među vatri između policije i kriminalaca koji tu živi.

Ne treba ti ovo. Rio ima toliko drugih stvari koje možeš u njemu raditi.

Uživaj u njima. Bježi dalje od favela.

 

Brazilska kuhinja – šta obavezno probati

hrana u Brazilu

Brazilska kuhinja ima mnogo varijacija zavisno od regiona u kojem se nalaziš. Ali postoje neke stvari koje ćeš vidjeti vjerovatno uzduž i poprijeko čitave zemlje, a ono što bih svakako izdvojio su sljedeće stvari:

Acai

Moja omiljena stvar u Brazilu. Ako postoji neka acaiavitaminoza, vjerovatno je imam sada, jer sam svaki dan jeo ovo čudo. U pitanju je posebna vrsta bobica koja raste samo u Brazilu, a sa svojih mnogo antioksidativnih svojstava, smatra se i super hranom! Određena studija svjedoče da čak pomaže i u liječenju raka! Obično se jede u obliku sladoleda i sokova, a nerijetko se miješa i sa ostalim voćem, žitaricama, mlijekom u prahu….ma sa čim god ti srce poželi.

Brigadeiro

brigadeiro

Vjerovatno najpoznatiji brazilski slatkiš, napravljen skroz od čokolade. Toliko je sladak da nakon što pojedeš dva tri, imaš osjećaj da si sit. Ispod se nalazi video u kojem se pokazuje čitav postupak pripreme brigadeira.

Churasco

churasco

Ili ti brazilski roštilj. Uz naš narod, nikada nisam vidio ljude koji vole više da roštiljaju nego Brazilce. Roštilj je nezoabilazan u meniju većine ljudi ovdje, a po gradu se priča da mnogi od najboljih fudbalera ove zemlje, redovno upražnjavaju roštilje sa drugarima.

Tapioka

Tapioka

Tapioka je u suštini škrob izvađen iz korijena manioke, biljke porijeklom baš iz Brazila. U pitanju je vrlo laka i probavljiva hrana, bez ukusa i mirisa, koja može lako da se mješa sa slatkim i slanim jelima. Često se pravi u obliku kuglica, a odlična je i kao alternativa za palačinke.

Pao de queijo

pao de queijo

Iako potiče iz regije Minas, možeš ga naći često po Riju. U pitanju je hljeb punjen sirom, koji se često jede za doručak. Kad se servira vruć, savršen je.

Feijoada

feiojada crni grah

Najpoznatije jelo u Brazilu. Bez konkurencije. Ono što je kod nas hljeb, ovdje je riža, pa u gotovo svakom restoranu, uz obrok koji naručiš, donijeće ti malu porciju riže i crnog graha. I upravo to je feijoada. Crni grah u koji mogu da se dodaju kobasice, meso i razne druge stvari, koji se jedu zajedno sa rižom. Cijene su obično zaista povoljne.

Kaipirinja

Ako biste pitali Brazilce, koje je njihovo najčuvenije piće, većina će nam vjerovatno reći da su to kaipirinja (caipirinha) i kašasa (cachaça). Ali ova dva pića usko su povezena i ne mogu jedan bez drugog, pa tako ova prva, se upravo pravi od kašase, limete, šećer i leda koji se dodaje na kraju.

Postoje mnoge priče o tome kako je nastala kaipirinja.

Svi se slažu se da je izmišljena u Sao Paulu. Prema jednoj od verzija, izmislio ju je gospodin Paulo Vieira, kada su se njegovi radnici razboljeli od španskog gripa. Limeta je tada pomješana sa bijelim lukom i medom, a kasnije je, kako bi se ubrzalo djelovanje, dodavan alkohol, tačnije kašasa.

Kašasa

Ako je feijoada nacionalno jelo Brazila, kašasa je njegovo nacionalno piće. U pitanju je alkohol jačine i do 40% koji se pravi od šećerne trske, a možeš ga naći u gotovo svakom marketu u zemlji. Rijetko koja žurka u Riju bude bez kašase.

Ima toga još dosta da se jede i pije ovdje, ali ovo je nekako ono što moraš da probaš.

Cijene u Riju – hrana, piće i sve ostalo

Iznenađujuće ok. Čak i za nas sa brdovitog Balkana. Da ti budem iskren, očekivao sam mnogo veće cijene. Toliko turista ide u Rio. Sigurno su napucali sve.

Ali nakon dvije sedmice što sam proveo u gradu, mogu da kažem da su cijene, sasvim prihvatljive, čak i na nekim turisitčkim mjestima poput Kopakabane. Generalno, Brazil jeste skuplji nego naš region, ali ako znaš gdje da ideš i kud da hodaš, možeš jesti i piti po istim cijenima kao kod nas.

Na Kopakabani sam našao jedan super all you can eat bufe, gdje platiš 20 reala ujutro (oko 5) evra i 25 reala naveče (oko 6 evra) i jedeš šta ti srce poželi. Na izboru ti je 20-tak jela od salata, mesa, do tradicionalnih brazilskih stvari. Nalazi se odmah kod Copacabana Palace hotela. Još imaš i pogled na plažu.

U Banjaluci rijetko gdje mogu da jedem za ove pare realno. Naravno da postoje skuplje opcije, ali čak i u ovom luksuznom dijelu grada naći ćeš dosta mjesta gdje možeš da jedeš za sasvim male pare. Ono što ti mogu preporučiti je da jedeš po bufeima, odnosno restoranima koji služe hramu na grame, a 100 gr, obično dođe oko 1-2 evra, što je sasvim ok, te za 4-5 evra možeš fino da jedeš.

Ako želiš da probaš najbolje od mesa u Brazilu, definitivno otiđi u restoran Assador.

Imaju super foru da ti svako malo donose neku novu vrstu mesa i daju ti da degustiraš. Inače, brazilsko meso uz argentinsko, slovi za najbolje na svijetu, a ovdje ćeš vidjeti i zašto.

restoran Assador

Cijene pića su izlascima nešto su skuplje nego kod nas, ali je alkohol po marketima mnogo jeftin. Posebno kašasa koju sam ti već spominjao. Nađeš i veliku flašu za 2-3 evra. Čaša kaipirinje u klubu, košta manje više isto.

Cijena karte za metro i javni prevoz je 1 evro i kupuje se direktno na stanici. Možeš kupiti karticu koju ćeš dopunjavati ili kupovati karte za javni prevoz odvojeno. Cijena je ista.

Suveniri su mnogo jeftini. Magneti oko 1 evro. Kipić Isusa nađeš i za 2-3 evra. Majice za 4-5. Neke druge egzotičnije stvari za isto toliko.

Generalno, Sao Paulo je mnogo skuplji. Rio je sasvim ok. Može se.

Smještaj u Rio de Žaneiru

Traženje smještaja u Riju je kao rupa bez dna. Što više tražiš, manje si pametan šta uzeti jer prosto ima previše opcija. Na kraju sam izabrao ovaj hotel. Arena Leme se zove.

Arena Leme hotel

Kad sve zbrojim, bio je najbolja opcija. Lociran je na plaži Leme, odmah uz Kopakabanu. Znači lokacija savršena. Hotel je sasvim povoljan, hrana vrhunska. Mnogo lokalnih stvari da probaš. Tropskog voća imaš u izobilju. Treba još nešto?

Generalno, ako tražiš smještaj u Riju, moja preporuka je da to bude negdje oko Kopakabane, jer su mnoge od glavnih atrakcija grada, lako dostupne sa ovog mjesta. Možda najbitnije, cijene uopšte nisu tako strašne kao što možda zvuči. Pristojan smještaj možeš da nađeš i za 30 evra za noć.

Pored Kopakabane, odlična je i Lapa, posebno za one koji traže malo noćnog provoda. This is where the magic happens što bi rekli. Najbolje žurke, izlasci i muzika. Lapa je kraljica noći Rija.

Ako ipak želiš da uštediš novac, Couchsurfing odlično radi ovdje. Hostova imaš na hiljade, a većina je vrlo raspoložena da te ugosti. Dio svog boravka proveo sam kod ovih kraljeva odmah u blizini Kopakabane. Rafael i Fernando se zovu.

karioke

Ako postoji oličenje karioka, to su njih dvojica. Veseli. Pozitivni. Gostoljubivi. Otvoreni. Odlično plešu na Sašu Kovačevića.

Kad Brazilci plešu na Sašu Kovacevića 😁😁😁Živio couchsurfing ☺️☺️

Posted by RIO priče sa putovanja on Петак, 02. новембар 2018.

Ne pamtim kad sam se bolje upoznao nekim lokalcima nego sa njima. Načeli smo toliko tema. Od izbora u Brazilu, digitalnog marketinga, do toga, šta će naše žene reći o njima kada dođu u Bosnu. Cure čuvajte se.

Lokalci su mnogo kul 

Vjerovatno najsimpatičniji ljudi koje sam ikada upoznao. Koliko god da će te oduševiti ljepote Rija i sva istorija koje ovo čudo od grada nudi, tako će te lokalci osvojiti svojom otvorenošću i ljubavi. Toplinom tako velikom, da može da otopi i glečere Patagonije.

Ne znam da li je činjenica da pričam portugalski mnogo pomogla tome, ali nikada do sada nisam osjećao da sam više prihvaćen negdje. Da sam dio nekog grada. I nisu samo u pitanju Rafael i Fernando.

Gotovo svaki razgovor koji započneš, obično završi osmijehom. Čak i onaj u kojem se priča o politici i nekim ružnim stvarima. Karioke su me jednostavno oduševile. Mnogo su ljubazni. Srdačni. Veseli. Zrače pozitivom. Zaista žele da se uključe u priču sa tobom. Posebno te zagotive ako poznaješ njihov jezik i prebaciš koju na temu fudbala. Tada osjete da istinski voliš to što oni predstavljaju. N

Savjet

Ako hoćeš da ih kupiš, iščitaj nešto o njima. O njihovom gradu. Pokaži interesovanje za njihovu kulturu. Oni će ti to i te kako vratiti.

Ono što sam shvatio boraveći ovdje je da u Riju postoje dvije vrste ljudi:

1. Postoje rođene karioke, oni ljudi koji su ovdje pustili korijenje i koji se sa punim pravom smatraju građani Božijeg grada. Ovdje stanuju, plaćaju račune, glasaju na današnjim izborima.
2. Ali postoje i oni drugi koji suštinski nemaju nikakve veze za Riom, ali su prihvatili način života ovdje. Estilo de vida, što bi oni rekli. Oni su prihvatili navike lokalca ovoga grada i dobrim dijelom se ponašaju kao oni. Adaptirali su se maksimalno.

Postoji i jedna super knjiga imena “How to be a Carioca”, Amerikanke koja je provela osam godina svog života ovdje, živjeći sa jednim lokalcem. U knjizi priča o raznim anegdotama vezanim za život ovdje i možda je najbolja literatura koju možeš da pročitaš, ako zaista želiš da shvatiš kako se ovdje živi.

Da li je Rio opasan?

Pusti šta ljudi pričaju. Rio je sasvim ok po pitanju sigurnosti ako poštuješ njegova pravila. Pisao sam ovaj čitav tekst na tu temu.

Viza za Brazil

Nije potrebna. Građani svih zemalja Ex Yu, mogu da borave u Brazilu turistički do 90 dana.

Neke misli i razmišljanja za kraj

Ono što ti mogu reći je da je Rio ispunio, prevazišao i uspio da postane moj najdraži grad na svijetu. Iskren da ti budem, bojao sam se da ću se razočarati dolaskom ovdje. Jednostavno, sva putovanja do sada, nekako su čekala samo njega, a u glavi mi se stalno motalo to da li je on zaista tako Božiji kao što ga ja zamišljam.

Hoću li još morati i ime bloga da mijenjam?

Ali količina energije koju osjetiš kada prvi put prošetaš Avenijom Kopakabana, kao da nije sa ovog svijeta. Nigdje do sada mi se nije činilo da ljudi više, ali onako istinski bez foliranja, uživaj u svom životu. U tome što su i oni dio ove Božije priče. Nigdje ja sam, nisam toliko uživao u samom postojanju u nekom gradu.

Rio de Žaneiro je najčarobnije mjesto na svijetu.

Tako da, ako nešto mogu da ti poželim u životu, to je da i jednog dana i sam dođeš ovdje i zagrliš ovaj grad, na isti onaj način i sa istom onom emocijom, kao što Isus koji sa ponosom stoji na Korkovadu, grli sve one koji ovdje dođu.

I znaš šta?

Nakon dvije sedmice intezivnog druženja, mislim da se ženim za Rio. Da ostajem ovdje. Neću kući.

Zaljubio sam se u Rio de Žaneiro.

Ostavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *