Skoplje – daleko a blizu

Sanja Trkulja

Ako razmišljate da li je Skoplje grad vrijedan posjete, otkriću vam svoje iskustvo. Daleko je, zaista, ako polazite iz BiH. Morate preći kroz Hrvatsku, pa kroz Srbiju, da biste došli do Makedonije. Ako izuzmemo dalek put, grad je divan. Moja ekipa i ja bili smo smješteni u hotelu Aleksandar Palace te je dug i naporan put brzo pao u zaborav vidjevši šta nam sve nudi pomenuti hotel.

Nakon što smo odmorili od puta, razmijenili smo novac u denare i uputili se prema centru grada; taksijem, jer smo u centar htjeli stići prije zalaska sunca. Taksista je bio iznenađujuće prijatan. Razumio je naš jezik i mi smo razumjeli njega. Putem do centra objasnio nam je gdje se šta nalazi i tako smo osim vožnje dobili i mini turističku turu.

Put u Makedoniju

U centru grada, prvo što ćete primijetiti su brojni spomenici. Poznat je spomenik Aleksandra Makedonskog ali su u blizini tog, najpoznatijeg, takođe i spomenici drugih članova Aleksandrove porodice. To su veoma snažne, monumentalne građevine, po kojima ćete sigurno pamtiti ovaj grad.

Skoplje krasi veliki broj mostova, izrađenih u raznim materijalima, veličinama i iz različitih vremenskih perioda. Izdvojila bih most u strogom centru grada, koji je dijelom izgrađen od stakla. Veoma je neobično hodati po takvom mostu. Stojite na mostu, a kroz staklo vidite rijeku ispod sebe.

Skoplje

Šetajući gradom upratićete mnoštvo interesantnih detalja i užurbanih ljudi. Kroz grad protiče rijeka Vardar, te postoje šetalista uz rijeku koja vas iz svih dijelova grada vode do centra Skoplja. Ta šetalista su posebno zanimljiva; široka i čista, uz poneku klupu sa strane ako se poželite odmoriti. Lijepo je šetati i istraživati grad ali takođe je poseban ugođaj sjesti nakon toga u jedan od brojnih kafića i uživati uz laganu muziku i pogled na Vardar.

Konobari su takođe prilično ljubazni, a hrana i piće u gradu i u hotelu veoma ukusni. Cijene se ne razlikuju mnogo od cijena u BiH. Standard je sličan našem. Ukoliko vam treba pomoć oko snalaženja u gradu, slobodno se obratite Makedoncima. U nekoliko dana provedenih u Skoplju, svako koga smo pitali za pomoć oko snalaženja, pomogao nam je. Engleski nam uopšte nije bio potreban; jer su sprski i makedonski prilično slični, ili su se Makedonci trudili pričati nama razumljivim jezikom. Kako god bilo, posebna atmosfera zrači ovim gradom.

Imali smo priliku vidjeti i čuti tradicionalnu muziku i ples. Pjesme kao što su ,,Makedonsko devojče”, ,,Jovano, Jovanke”, tradicionalne nošnje i ples upotpunili su naš boravak. Rekla bih da je ovo zemlja veselih, gostoljubivih ljudi. Dobili smo i narukvicu ispletenu od konca koja se po vjerovanju, nosi u martu zbog zdravlja i sreće.

Pravi se od vunenih ili pamučnih končića u dvije osnovne boje – bijeloj i crvenoj. Boje imaju strogo definisano značenje: crveno – krv, život; bijelo – čistoća, sreća. Onaj ko dobije ovakvu narukvicu na poklon treba da je okači na prvo procvalo drvo, ili kada vidi prvu rodu ili lastavicu i da tom prilikom zamisli želju.

Ovaj velegrad daleko je od Banja Luke po fizičkoj udaljenosti, ali kulturom nam je veoma blizu.

Da li ste već bili u Skoplju? Svakako bih vam preporučila posjetu državi i gradu gdje ”Sunce vječno sja” .

Tekst pisala: Sanja Trkulja

P.S. Sanja je pisala i putopis o Bostonu.

You Might Also Like

No Comments

Leave a Reply