Šri Lanka je prelijepa ostrvska država u Indijskom okeanu, ranije poznata pod imenom Cejlon, sa oko 22 miliona stanovnika, a domaći je zovu zemlja k’o nijedna druga. S njihovom konstatacijom se slaže velika većina turista koji posjete ovu čudesno lijepu zemlju, zemlju nezaboravnih zalazaka sunca posmatranih s nestvarno lijepih sitnopješčanih plaža. Putovati ovom zemljon znači susretati nevjerovatno ljubazne domaćine i božanstveno lijepe žene u sarijima, koji ističu njihovu ljepotu.
Putujući pored plaža od glavnog grada, Kolomba, prolazite pored velikih i lijepo uređenih plantaža čaja, kaučukovog drveta, a cijeli predio ispresijecan je rječicama koje iz središta ostrva žure u vode okeana. Po dvorištima uz put rastu banane, kokosi, mango, papaja i još mnogo tropskog voća, koje je šteta ne probati.
Šri Lanka, zemlja k’o nijedna druga
Zadivljuje pogled na mnoge budističke i hindu hramove, svjedoke vremena i umjetnosti njihovih graditelja, rađene s toliko ljepote i mašte da čovjeku jednostavno zastaje dah. Nigdje u svijetu ne postoji ni sličan način onome na koji Singalezi love ribu. U more pobiju dugu rašljastu motku pa na rašlji sjede i pecaju ribu, zanimljivo i jedinstveno.
Ako putujući po unutrašnjosti osjetite žeđ, za časak će se neki dječak popeti na palmu, visoku i dvadesetak metara, i baciti vam kokos iz kojeg ćete se i pored velike temperature vazduha moći napiti hladnog soka, prijatnog mirisa i okusa. Penjač će očekivati nekoliko rupija za svoj trud i kada ih dobije pokazaće veliku zahvalnost. Nismo čuli da je neko od turista bio na bilo koji način maltretiran što ovoj zemlji daje nadu da će i više ljudi doći da se divi ovoj zaista privlačnoj turističkoj destinaciji.
Ovdje nema razlike između ljeta i zime jer temperature su tokom cijele godine od 25 do 35 stepeni Celzijusa, s nešto većom vlažnošću vazduha nego kod nas. Ulicama se kreće mnogo vozila, lijevom stranom, a najčešći je tuk-tuk, to jest vozilo s jednim prednjim točkom i dva zadnja, koji se brzo i jednostavno provlači kroz gust saobraćaj, koji je posebno velikog intenziteta u glavnom gradu, Kolombu.
Hoteli i smještajni kapaciteti su na visokom turističkom nivou, a za one koji žele manje potrošiti postoje i jeftini pansioni. Hrana je bazirana na riži i piletini, s dosta vrsta karija, ali je u svim restoranima moguće naručiti i uživati u specijalitetima svih svjetskih kuhinja. Uz rijeke možete vidjeti mnogobrojne ispirače dragog kamenja, po čemu je Šri Lanka jedna od vodećih u svijetu. Gotovo svugdje raste prelijepo cvijeće, onakvo kakvo u našim cvjećarama plaćamo mnogo. Dosta evropskih turista obilazi znamenitosti Šri Lanke, a nezaobilazna destinacija je i Nacionalni park Jale, sirotište slonova i mnogobrojne tvrđave iz kolonijalnog vremena. Uvjerio sam se da je to zaista “zemlja kakve nigdje nema”.
Sačuvan stari sjaj tvrđave
Mnogobrojne prodavnice dragulja i dijamanata koji se ovdje nalaze i bruse su dobro posjećene jer se u njima mogu kupiti dragulji sa dosta karata za relativno malo novaca.A tek stari hoteli kao što je „Nev Orijental Hotel“, sagrađen vrlo davno u viktorijanskom stilu koji je promijenio dosta vlasnika ali uspio je sačuvati čar prošlih vremena, a danas spavanje u njemu košta čak i do 600 američkih dolara.
U blago predvečerje stižemo u Galle, lijep lučki grad kojeg je zbog njegove ljepote i orginalnosti UNESCO 1987. godine proglasio zaštićenim.Velika tvrđava uz obalu okeana koja datira iz 16. vijeka a sagradili su je Portugalci a poslije zaposjeli Holanđani je odlično sačuvana i čini glavnu turističku atrakciju.Na svim turističkim razglednicama i prospektima obavezna je i slika svjetionika koji uz samu trvđavu svjedoči o istoriji grada kojemu su nekakav završni pečat dali Holanđani i izgradili mnogobrojne uličice sa bezbroj malih radnji i hotela unutar tvrđave.
Mnogobrojne prodavnice dragulja i dijamanata koji se ovdje nalaze i bruse su dobro posjećene jer se u njima mogu kupiti dragulji sa dosta karata za relativno malo novaca.Livrejisani momci koji su radnici zlatara vam nude da uđete u neku od mnogobrojnih zlatarskih radnje jer domaći zlatari izrađuje prekrasne i unikatne predmete od ovog plemenitog materijala koji je i ovdje vrlo cijenjen.A tek stari hoteli kao što je „Nev Orijental Hotel“, sagrađen vrlo davno u viktorijanskom stilu koji je promijenio dosta vlasnika ali uspio je sačuvati čar prošlih vremena a danas spavanje u njemu košta i do 600 američkih dolara.
Sve star kuće u zidinama tvrđave ili „forta“ kako ovu utvrdu naziva lokalno stanovništvo su sačuvale prvobitnu vanjsku fasadu a danas su njihovi vlasnici uglavnom bogati evropljini koji ovdje provode dosta vremena bježeći od hladnih zima u Evropi. Unutrašnjost tih kuća je modreno uređena ali fasade se ni u kom slučaju nesmiju mijenjati.Sve uličice su popločane izglačanim kamenim kockama i zadržale su svoj šarmantni izgled nekih minulih vremena iz kolonijalnog doba.
U blage večeri dok nad tvrđavom čarlija povjetarac koji dolazi sa okeana susrećem mnogobrojne šetače, djecu koja puštaju zmajeve,zaljubljene parove koji lica kriju iza kišobrana koji je ovdje obavezan dio svakodnevne opreme jer služi i kao suncobran. Ispod ogromnog drveća na malim pletenim stolićima od banbusa žene obučene u prelijepe sarije sa osmijehom turistima nude svoje suvenire, školjkice , zmajeve za djecu , sloniće izrađene od plemenitog drveta i još mnogo čega.I u ovoj tvrđavi kao širom Šri Lanke možete vidjeti i posjetiti veliki broj vjerskih objekata raznih religija.
Najbrojniji su svakako budistički hramovi koji se kao velika bijela zvona ističu i visinom i jedinstvenim oblikom, pa hindu hramovi , crkve i džamije sve jedno do drugog, svih boja i veličina . Hindu hramovi su ukrašeni i sa po nekoliko stotina skulptura na vanjaskoj fasadi pa mi se nametalo pitanje koliko vremena je trebalo da budu izgrađeni .Srećemo budističke sveštenike koji nose narandžaste odore a i one stariji sa višim činom nešto tamnije boje prema crvenoj zavisno od čina i godina. Neizbiježan dio svešteničke odore je lepeza od banbusa i kišobran- suncobran jarkih boja.
Najveći dio stanovništva Šri Lanke čine Budisti ,a budistički vjerski praznici se poštuju kao državni, tako da se dan punog mjeseca ne radi i proslavlja se „poya-day“kako se kaže na „sinhala jeziku.Tada se pripremaju tradicionalna jela, pozivaju u goste prijatelji, posjećuju hramovi i održavaju razne parade u čast boga Bude. Treba napomenuti da se i praznici drugih naroda proslavljaju sa istom pompom, bučno sa mnogo šarenila i muzike , veselih povorki i vriske.Na maloj uzvisini iznad tvrđave stoji najstarija hrišćanska boljomolja to jest katolička crkva koji su davno izgradili portugalci a i danas je u funkciji i ponos je kataloka Gallea.Treba pomenuti da su hrišćanstvo na ovaj prelijepi otok donijeli portugalci , a isto se može reći i za arhitekturu, čudno je da portugalski jezik nije usvojilo domaće stanovništvo jer pored mnogih jezika od kojih je „sinha“ najviše u upotrebi gotovo pola stanovništva upotrebljava i engleski koji je jezik obrazovanih ljudi na Šri Lanci.
Noćni ribolov u Indijskom okeanu
Njihove vitke figure pod svjetlom mjesečine kao da su od bronze izgledale su kao živi sklupture predivnih oblika.Veslali su dugo i naporno vukući tešku mrežu i nadali se dobom ulovu . Kada priđoše obali u mreži počeše da se praćakaju ribe srebrnenosive izduženog oblika , a druge krupnije valjkastog. Barakude su su izduženog oblika a valjkaste su mnogocijenjene plavorepe tune . Na licima ribara pored vidljivog umora od napora počeše da se pojavljuji široki osmjesi koji su govorili da je noć bila uspješna
Boraveći u ovoj lijepoj zemlji sprijateljio sam se sa nekoliko divnih ljudi između ostalih i sa grupom domaćih ribara. Jedne večeri sam se uputio sa njima na noćno ribarenje, želio sam to doživjeti i ne sluteći da će to biti jedan od mojih nezaboravnih doživljaja.Čim sam im saopštio svoju želju pozvali su me da ima se pridružim i rekli da odmah po zalasku sunca dođem u malu lučicu odakle se kreće na ribarenje. Stigoh u lučicu u zakazano vrijeme i začudih se kada ne vidjeh ribarske brodove, već mnoštvo malih čmaca i dvadesetak ljudi koje sam poznavao i koji su me pozvali .Ti vitki i preplanuli ljudi svako predvečerje dolaze u luku i u oveći motorni čamac stavljaju mreže, svjetiljke i drugu opremu pa onda se u njega ukrcavaju i odlaze na jedan otočić udaljen kako rekoše nekoliko milja u pravcu zapada. Moje uživanje je počelo čim sam se ukrcao jer su ribari posjedali i počeli da pjevaju, a ta njihova pjesma nad otvorenim okeanom djelovala mi je ko molitva. Poslije 20-ak minuta vožnje pred nama se ukaza otočić sav u zelenilu palmi sa bijelom plažom kao pristaništem. Iskrcamo se , oni počeše prebacivati ribarske mreže i svjetiljke u svoje tradicionalne čamce koje je ranije ujutro neko dovukao ovdje iz luke odakle smo večeras krenuli , a gdje su oni rano jutros završili sinošnje ribarenje.
Kada mreže i svjetiljke smjestiše u tradicionalne čamce, zapališe vatru i počeše na kamenim pločama da peku ribu. Ove večeri je to bila riba list, teška sigurno oko 7-8 kilograma.Dok je riba cvrčala na kamenoj ploči ribari su sjedili oko vatre ,pijuckali arak( alkoholno piće od jedne vrste kokosa) i pjevali ili se molili pjesmom neznam i a nisam se usudio da ih pitam. Jeli smo ribu divnog okusa i kuvanu rižu sa nekim ljutim karijem , smijali se i nazdravljali jedan drugome .Nad okeanom je već bila duboka noć kada na znak vođe ribolova svi kao jedan pođoše do svojih čamaca i jedan za drugim se otiskivaše u okean.
Veslajući polako na 50-ak metara jedan od drugog pregradiše uvalu široko oko kilometar , spustiše i sastaviše mreže i upališe svjetiljke pa su mirno sjedil, ćutali i nešto čekali.Na licima im nije bilo ni dosade ni grča već radoznalost i ičekivanje nečeg što će ih obradovati . U nijemoj tišini prošlo je više od dva sata kada vođa ribolova pištaljkom i rukama dade neki znak i svi ko jedan krenuše prema obali vukući svoje mreže.Veslali su podjednako pa su izgledali kao da su na statu neke regati a opet i radno i svečano , pod mjesecem iznad okeana izgledali su predivno.
Njihove vitke figure pod svjetlom mjesečine kao da su od bronze izgledale su kao živi sklupture predivnih oblika.Veslali su dugo i naporno vukući tešku mrežu i nadali se dobom ulovu . Kada priđoše obali u plitkom moru počeše da se praćakaju ribe srerenenosive izduženog oblika , a druge krupnije valjkastog oblika i tamnije boje. Barakude su te izduženog oblika a valjkaste su mnogocijenjene plavorepe tune . Na licima ribara pored vidljivog umora od napora počeše da se pojavljuji široki osmjesi koji su govorili da je noć bila uspješna.
Ulovili su dosta ribe koju su sortirali na licu mjesta bacajući ih u velike korpe u kojima je bio led u sitnim kockama. Rekoše da će poslije vaganja one pravo u fabriku da se konzerviraju a oni su odradili još jednu noć svog teškog i napornog posla.Bio sam zadivljen njihovom posvećenosti ovom nadasve teškom poslu ali i poštovanju koje pokazuju prema okeanu koji ih hrani i njih i njihove mnogobrojne porodice. Na istoku se pojavlo sunce minula je kratka noć ,koju nikada neću zaboraviti , noć koju sam proveo sa ribarima koji hljeb svoj nasušni zarađuju na indijskom okeanu, boreći se sa nevremenom i talasima , vukući teške mreže da bi časno hranili svoju porodicu.
Meni su kao nagradu za noć provedenu sa njima poklonili jednu barakudu za koju mi rekoše da je jedan od najvećih grabljivica u okeanu a cijenjena je jer je specifičnog i posebnog ukusa, u šta sam se i uvjerio pošto sam je kušao.
Ovo je Šri Lanka iz mog ugla.
Tekst pisao: Vidosav Đurđević
