Transilvanija

Transilvanija – dvorac grofa Drakule (i 3 zaboravljene priče)

Dok ovo pišem, napolju pljušti kiša. Stušilo se k’o da će neki smak svijeta da udari. Ne bi ni najvećeg neprijatelja vani istjerao. Iako je 10 ujutro, držim svjetlo upaljeno da vidim šta pišem. Mračno vrijeme, doziva neku mračnu priču, a šta je mračnije od ove.

Transilvanija je nekako oduvijek bila na mojoj bucket listi, od kako sam kao klinac čitao Brama Stokera i Drakulu. Zanimljiva mi je bila sama ta priča o Drakuli. U osnovnoj školi u sedmom razredu, bila je to jedna od tri knjige koju sam pročitao od početka do kraja. Iako nam nije bila u lektiri. A sve lektire sam čitao do pola i onda davao mami da čita ostatak i prepriča mi. Bio djete. Šta ću. Volio gluposti. Obožavao Harry Pottera i Gospodara prstvenova. Samo daj nek je neobično i nadrealno. Daj vampire. Vukodlake. Čarobnjake i hobite.

Po završetku osnovne škole, odlučim da upišem ekonomsku, jer eto, volio sam nadrealne i kreativne stvari pa taman onda ekonomska škola. Računovodstvo, finansije. To mi je nekako bilo logično.

I onda četiri godine u ekonomskoj školi, najkreativnija stvar koju sam uradio bila je što sam slagao razrednici da nisam došao na kontrolni jer sam se zaglavio u liftu kod druga. A on živi u prizemlju. Mada razrednica dobra žena. Skontala ali opet mi opravdala časove. Evo prvom prilikom je zovem na kafu.

Nakon srednje ekonomske upišem logično Ekonomski faks, gdje ti uguše to malo mašte što imaš u sebi. Pa još Master iz Ekonomije, gdje ti je onako fino cipelama utabaju ako je nešto slučajno ostalo. Nije me zanimalo pola predmeta koje sam imao na faksu. Jedino što me zanimalo bio je marketing.

A njega na Masteru nisam imao.

Samo su mi govorili da učim. Radi po pravilima. Radi kako ti kažu. Sabiraj pažljivo. Budi precizan. Budi kao svi drugi. Budi normalan.

Sad nešto kad razmislim, sve ovo i nije bilo logično. Ali kroz čitav period školovanja, sa strane sam uvijek nešto svoje radio. Učio strane jezike. Pravio neke projekte. Putovao. Znao sam da taj svijet nije za mene. Da ne volim sve što vole mladi. Da mi se ne putuje više u Beč ili Prag, jer tamo svi idu.

Daj da vidim nešto novo. Nešto neobično.

I razmišljajći tako vjerovatno privučem jeftino putovanje u Transilvaniju za svega 60 evra. Putuje se prekosutra. Taman pada Noć vještica. Kud ćeš bolje. Pakujem se sljedećeg dana, a u ručni prtljag stavljam roman Bram Stoker – Drakula.

Transilvanija

Transilvanija je mnogo kul destinacija za putovanje. Iskreno. Fontana priča koja se ovdje nalazi je nevjerovatna. Putovanje koje čini da se vratiš u bezbrižno djetinjstvo, kada su čarobnjaci i vampiri bila tema o kojoj si razmišljao.

U pitanju je planinski dio Rumunije u kojem danas živi nekih 5 miliona stanovnika. Značajni gradovi su Brašov, Sibiu i Sigišoara, a postoji i veliki broj sela u okolini. Ova sela su mnogo zanimljiva jer se u njima i dan danas jako drži do tradicije i starih običaja, pa su tako očuvana i neka zanimanja koja su nekada bila popularna, poput kovača, stolara i sl.

Ali ono zbog čega ljudi dolaze ovdje, obično su dva dvorca. Peleš i Bram. Jedan sav raskošan i kraljevski. Drugi skroz mračan i misteriozan. U jednom živjeli kraljevi. U drugom, Drakula.

Dvorac Peleš

Dvorac Peleš Rumunija

Možda najbolji dvorac koji sam ikada vidio. Odmah iza Palacio da Pene u Sintri. Peleš se nalazi u Sinaji, nekih 40 km od Brašova i nekada je bio dom rumunskih monasa, a tu je svojevremeno živio i kralj Karl I. Čitavo zdanje izgrađeno je od kamena, opeke, mermera i drveta i u njemu se nalazi preko 160 soba. Obavezno posjeti veliku oružana sala, malu oružanu salu, sobu za prijeme, i kraljevski apartman.

Pored soba, u Pelešu možeš vidjeti i kolekcije zlatnog i srebrnog posuđa, Murano kristalne lustere, skulpture od slonovače, zidove prekrivene kožom, bogate kolekcije oružja, kao i jednu od najvećih kolekcija slika u Evropi!

Na ulazu će te uljudno zamoliti da navučeš plave plastične kese kako ne bi oštetio podove, a čitava tura je praćena sa stručnim vodičom koji super govori engleski. Generalno, dok si ovdje, garantujem da ni u jednom trenutku nećeš imati osjećaj da si u Rumuniji.

Sve je tip top organizovano. Sređeno. Sam enterijer više liči na dvorac Luja XVI nego neko zdanje u šumama Rumunije.

E sad, Peleš je objektivno ljepši nego Bran. Renesnansniji. Moćniji. Ali, svi u Transilvaniju ipak idu zbog Drakule.

Bran – Drakulin dvorac

Transilvanija

Istorija ovog dvorca obavijena je misterijom. Mnogo neispitanih stvari i podataka se spominju ovdje. Ono što je sigurno, je da je dušu dao za snimanje horora. Nalazi se na vrhu 200 m visokih stjena i u narodu je poznat kao Drakulin dvorac, iz razloga što se nalazi u pomenutoj knjizi Stokera.

Dvorac u Rumuniji Dvorac Bran

Ali ono što je zanimljivo je da sam Stoker, nikad nije vidio ovaj zamak! On čak nikada nije ni bio u Rumuniji. Razlog zbog čega je on uzet baš kao dvorac Drakule je iz razloga što najviše podsjeća na zamak opisan u romanu.

Drakulin dvorac

Tu je još jedna činjenica koja kaže da je Vlad Cepeš, tj. grof Drakula jednu noć proveo u njemu. Ali ni to se ne zna sa sigurnošću.

A ko je uopšte Vlad Cepeš?

Priča o Vladu Cepešu počinje počinje još sa carem Svetog Rimskog carstva, Žigmundom Luksemburškim, koji je 1410. godine osnovao tajno društvo pod imenom „Red zmaja“. Kako kažu, ovo društvo kreirano je sa ciljem da služi očuvanju hrišćanstva. Da bude bedem odbrane od Osmanlija koji su imali sve veće inspiracije ka ovom dijelu svijeta.

Na grbu društva se nalazio zmaj sa raširenim krilima, kao i krst. Vlad II, vojvoda Vlaške, primljen je u Red 1431. godine zbog svojih zasluga u borbama protiv Osmanlija. Ulaskom u Red, dobia naziv Drakul, što u prevodu sa rumunskog znači „zmaj“, Međutim, ova riječ na lokalnom jeziku ima i jedno drugo značenje. “Đavo”. Podatak koji će se kasnije Stoker super uklopiti ipak u priču o Drakuli.

Ali ajde da se vratimo na 1431. godinu. Te iste godine kada je primljen u Red Zmaja, vojvoda Vlad II Drakul je postao i otac malom Vladu III, odnosno Vladu Cepešu, junaku naše današnje priče. Kako se u starorumunskom jeziku sinu ili kćeri dodaje sufiks “a”, on tako dobija ime Drakula, sin od zmaja (đavola).

Vlad Cepeš

Mali Vlad je sa samo 14 godina, zajedno sa bratom Raduom poslan kao taoc osmanskom sultanu u Hadrianopolju (današnje Jedrene). Tu provodi naredne četiri godine, gdje ga uče svim mogućim metodama mučenja i mnogi danas smatraju da je jedan od razloga njegove brutalnosti bio upravo to.

U bitkama kasnije, Vlad koristi znanje koje je dobio od Turaka, a svoju protivnike kažnjava nabijajući ih na drveni kolac, te zbog toga dobija i nadimak Cepeš (nabijač, probadač). Podaci kažu da je u bici kod Trgovišća, nabio više od 20.000 turiskih vojnika na kolac.

Nije sve kao u knjizi

Osim miješanja istorijskih činjenica, koje su zbog radnje knjige prilagođene, Stoker je na svoju ruku uradio i još neke promjene. Svi znamo da je grof Drakula iz Transilvanije, te da je urađen po liku Vlada III Tepeša, ali Vlad u stvarnosti nije iz Transilvanije, nego iz Vlaške.

Stoker nije imao problem sa geografijom, već je prosto smatrao da je to bolji izbor. Tadašnja Transilvanija smatrana je za zaostali, pomalo misteriozni dio u kojem su ljudi vjerovali u razne nadrealne stvari i legende, a njena lokacija u šumama, bila je idealna da se stvori dobra priča.

Dok sam boravio tamo, pričali su mi da su nekada davno, u selima Rumunije malu djecu plašili da ukoliko ne bude dobra, da će doći Drakula da ih pojede. Nešto kao naše baba roge. Ideja za Drakulin crni plašt sa crvenom unutrašnjosti isto nije plod Stokerove mašte. Pomenuta kombinacije je u stvari odijelo koje su nedjeljom nosili pripadnici društva „Red zmaja“.

Stoker jeste možda napravio malu zbrku “mijenjanjem” istorije. Međutim, da njega nije bilo, vjerovatno ne bi bilo ni Drakule.

3 zaboravljene legende o Drakuli

Drakula i turski izaslanici

Jednom prilikom Drakuli su došli izaslanici turskog sultana da zatraže godišnji danak, jer je sultan Drakulu smatrao svojim vazalom. Izaslanici su klekli pred Drakulom, ali nisu skinuli fesove s glava.

On ih upita: “Zašto me vrijeđate? Zašto ne skidate fesove?”

Oni odgovoriše: “Gospodaru, mi skidamo fesove samo pred našim sultanom.”

Drakula im na to uzvrati: “Vidim da ste vjerni vašem sultanu i želim vas još više učvrstiti u vašoj odanosti njemu.”

Tada naredi svojim vojnicima da izaslanicima metalnim ekserima pribiju fesove za glave.

“Eto, sada ste mu još vjerniji.”

Trgovčevo poštenje

Jedan je trgovac prolazio kolima kroz Trgovište. Morao je prenoćiti u gradu ali nije znao gdje ostaviti kola s robom. Otišao je Drakuli i nakon što mu je predao poklon rekao: “Gospodaru, noć me zatekla u tvom gradu. Savjetuj me gdje da ostavim kola sa svojom imovinom kako ne bi bila ukradena.” Drakula mu je odgovorio: “Ostavi kola preko noći nasred gradskog trga. Ja ti garantujem za njih.”

Trgovcu to nije bilo po volji ali je poslušao. Ujutro je u kolima nedostajalo 160 zlatnika. Trgovac je Drakuli prijavio pljačku, a ovaj je građanima Trgovišta zaprijetio da ako ne izruče lopova, čitav grad će biti spaljen.

U međuvremenu je Drakula naredio svojim ljudima da iz njegove riznice uzmu 161 zlatnik i neprimjetno ih stave u trgovčeva kola. Trgovac je pronašao novce, ali kada ih je prebrojao vidio je da ima jedan zlatnik više.

Otišao je Drakuli i rekao mu: “Gospodaru, pronašao sam svoje novce, ali tu je jedan zlatnik više.” Upravo u tom trenutku vojnici su lopova nabijali na kolac, a Drakula reče trgovcu: “Da mi nisi rekao za taj zlatnik više, nabio bih te na kolac zajedno s lopovom. Ovako si dokazao svoje poštenje. Idi u miru.”

Poderana seljakova košulja

Jednom je Drakula prolazeći Vlaškom ugledao seljaka sa poderanom košuljom. Upitao ga je: “Zar nemaš drugu košulju?” Seljak je odgovorio: “Nemam gospodaru.”

Drakula ga ponovno upita: “Zar nisi posadio lan, zar nemaš lana za platno?” Seljak odgovori: “Imam mnogo lana gospodaru.” I pokaže mu spremište puno lana. Drakula ga upita: “Imaš li ženu?” “Imam.” – odgovori seljak. “Dovedi ju!” – naredi Drakula.

Seljak dovede ženu, a Drakula joj reče: “Zašto si lijena prema svom mužu? Njegovo je da radi u polju i da te hrani. Tvoje je da mu popravljaš odjeću. Da on nije posadio lan, on bi bio kriv što mu je košulja poderana. Ti mu ne popravljaš odjeću i ovako si ti kriva.” Drakula naredi svojim ljudima da ženu nabiju na kolac. Dok su to radili reče seljaku: “Pronađi si drugu ženu i neka bude marljivija nego ova ili će i ona završiti na kolcu.

Postoji još mnogo legendi o brutalnosti Drakule koje bi se mogle ispričati. Imam osjećaj kao da se nove priče izmišljaju iz dana u dan, kako bi se kult o njegovoj brutalnosti, podigao na još veći nivo.

Ali u Rumuniji, Vlad III. danas nije samo vampir koji pije krv drugih. On je neka vrsta nacionalnog heroja, zbog zasluga u borbi protiv otomanske okupacije. Bio je poznat i kao veoma pravedan vladar, uprkos svojoj okrutnosti, a protivio se i velikom uticaju crkve na život naroda.

Danas, legenda o njemu živi. Živjeće još dugo, jer je ovo jedan od najunosnijih biznisa čitave zemlje. Ogromne se pare vrte ovdje. Bran (Drakulin dvorac), u kojem se navodi da postoji mogućnost da je Vlad Cepeš možda proveo jednu noć, godišnje posjeti na stotine hiljada ljudi. Možda i milion. Svi ti ljudi idu tamo znajući da je u pitanju dvorac iz mašte u kojem se suštinski nikada ništa značajno nije desilo. Svi oni znaju da Drakula tamo vjerovatno nije živio. Dvorac ko dvorac. Ali svi ipak idu.

Čitava Transilvanija može da posluži kao odlična lekcija na nekom kursu iz marketinga. Daj da vidim te likove koji su napravili ovako dobru priču od ovoga. Kapa dolje ljudi. Imamo i mi legende, pa ko zna o njima nešto?

Rumunija je brendirala ovu priču do savršenstva. Brendirala je i riječ vampir, koja je u suštini jedina naša riječ koja se koristi globalno.

Ali i uz sve ovo, Transilvanija je kul. Priroda je nevjerovatna. Pejsaži koje ćete vidjeti dok putujete tamo, jedni su od najboljih u Evropi. Ljudi su isto sjajni. Gostoljubivi. Cijene jako pristupačne.

A ko zna, možda sretnete i kojeg vampira dok ste tamo?

Ostavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *