Algarve – Albufeira i Lagos

Nakon prvog dijela u kojem smo pažnju posvetili Faru, sada krenušmo pravcem Albufeire, poznatog mondenskog ljetovališta, na kojem ima još više Engleza nego u Faru, ali mjesto koje za razliku od svog prethodnika, posjeduje možda najbolje plaže koje ćete naći u Evropi. Kupišmo kartu, sačekašamo EVA bus (najboljeg prevoznika ukoliko se odlučite putovati po jugu Portugala) i krenušmo u nadi da ćemo u Albufeiri ipak pronaći nešto više.

O Albufeiri

Albufeira je danas užurbani grad koji je nekada bio mirno ribarsko seoce. Iako manja u odnosu na Faro, Albufeira je sjajno mjesto ukoliko tražite pasivan odmor, opuštanje, mjesto na kojem možete prosto da sjedite, igrate se na savršenom kristalnom pijesku, gledate talase mora, dok u glavi rješavate neke svoje jednačine i nejednačine. Kao i sam Algarve, Albufeira je dobila ime od arapske riječi “Al-Buharu” što u prijevodu znači  “Morski dvorac.”

Prva stvar koju primijećujem ovdje je mnogo više ljudi (turista) u odnosu na Faro. Ulice su žive, ljudi jedva prolaze jedni pored drugih, ali Portugalcima…..ni traga.

Druga stvar je ta da je sve nekako bijelo, gotovo zaspljepljujuće bijelo. Sa skoro svih strana vide se bijele kuće kao način “odbrane” od sunca, tenom bijeli Englezi ljudi obučeni u namjerno odabrane bijele kombinacije, da bi se kao i kuće zaštitili od već jakog aprilskog sunca, sa još nedovoljno razmazanom bijelom kremom za sunčanje. Krenušmo ka plaži, nestrpljivi da po prvi put od kako smo na putovanju kroz Portugal, malo osolimo naše noge u moru.

Plaža koju ugledašmo je fantastična. Ne može se opisati taj momenat kad je ugledate po prvi put. Kilometarski dugačka, sa savršeno mekanim pjeskom uz kristalno čisto more.

Postoji dobar izbor plaža, odnosno praia, koje se rasprostiru istočno i zapadno od grada. Neke od njih su Praia de Balaia, Praia de Castelo, Praia de Falesia, Praia de Gale, Praia de Olho d’Agua i Praia de Sao Rafael. Nekako, dobijam osjećaj da su duge, savršeno pješčane plaže, sasvim normalna stvar u Albufeiri, a pojedine se mogu pohvaliti i plavom zastavom Evropske unije za čistoću i bezbijednost. Ukoliko ste ipak zalutali ovdje i želite malo adrenalina, obale Albufeire pozivaju na vodene sportove: jedrenje, skijanje na vodi, surfovanje i ronjenje.

Iako je napredak usmjerio Albufeiru prema turizmu, grad je ipak zadržao istorijski centar i stari duh karakterističan za skoro svako mjesto u Portugalu. Ulice u staroj oblasti Sero da Vila još uvek su zadržale slikovitu privlačnost bijelo obojenih kuća, u strmom usponu uskih ulica. Postoji Mavarski luk na “Prolazu kod Stare crkve” (Travessa da Igreja Velha), gde je bila prva džamija, a takođe i prva gradska crkva.

Inače, jako veliki broj Britanaca, nakon odlazka u penziju, vjerovatno već ogorčen od klime na Ostrvu, odluči da se zaputi u toplije krajeve i tamo brčka do kraja života. Albufeira je jedna od njihovih čestih destinacija. S obzirom na činjenicu da smo putujući Portugalom većinu vremena provodili obilazeći mnogobrojne znamenitosti koje ova prelijepa zemlja nudi, u Albufeiri odlučišmo da predahnemo.

Odlučišmo da zalegnemo na plaži i prepustimo se zvucima talasa i galebova koji nadleću svuda oko nas. U tom trenutku prestadoh riješavati jednačine koje mi se gomilaju i pomislih; Na sjajnom si mjestu, u omiljenoj zemlji sa jednom posebnom osobom pored sebe. Vida boa, ili dobar život,  rekli bi Portugalci.

Sjećam se momenta kad bućnuh što Nina kaže, svoje male noge (iako nosim broj 45) i hladnoće okeana, skoro pa iste one koju Banjalučani osjete kada u rano ljeto uđu u Vrbas. Blejali smo tu, ležali, jeli prve jagode te sezone koje smo našli u nekom obližnjem marketu. Skupljao sam i školjke. I pijesak! Inače, volim da sa sobom ponesem jednu bočicu pijeska sa školjkama gdje god da se nađem na moru, a ovaj je zaista poseban. Skoro kao onaj na Malti koji mi oduzeše na aerodromu, jer rekoše da je zabranjeno iznositi pijesak iz zemlje! Iz zemlje pune pijeska. Ali to je neka druga priča.

Nismo željeli da mnogo obilazimo po Albufeiri, jer ona nije za klasično obilaženje. Ovdje nećete naći neke spektakularne barokne dvorce i gotičke katedrale. Ovdje nećete pronaći ni neki veliki stari centar grad. Albufeira je relativno malo mjesto, namijenjeno prije svega, za kupanje i uživanje.

Nakon Albufeire, naša sljedeća, a ujedno i posljednja destinacija u Algarveu bio je Lagos, možda i najzanimljiviji i najkompletniji grad na jugu Portugala. Krenuli smo busem predveče i lagano se vozili posmatrajući nevjerovatne zelene krajolike i prirodu od koje zastaje dah. Toliko toga Portugal može da Vam ponudi….

Portugal je nalik na svoje stanovnike, dosta niska zemlja. Prosječni Portugalac visok je svega nekih 1,70 m,  žene su još niže. Nalik na njih, mnoge zemlje koje su kolonizovali, počev prije svega od Brazila,  imali su “sreću” da nasljede mnogo osobina današnjih Portugalaca, pa tako i visinu. Tako sam ja, sa svojim 1.82m u Portugalu bio u prilici da vidim potiljak kod dosta ljudi. Ne mogu da kažem da mi se nije dopalo. Ali bez obzira na to, Portugalci su uz Grke možda najbolji narod koji sam upoznao, dobar, odmijeren, relativno miran, veseo, srdačan, duhovit….jednostavno, narod koji biste rado imali za prijatelje. Po meni, uz sve ljepote koje ova zemlja nudi, dobrota ljudi koje ćete zateći ovdje, možda je i najbolja stvar koju ćete doživijeti u Portugalu.

O Lagosu

U Lagosu smo odsjeli u kući Luis Branca, kojeg smo upoznali preko Couchsurfinga, a koji je inače veterinar sa privatnom ordinacijom u Lagosu. Inače, Luis je iz Fatime, a Fatima je možda najreligioznijeg mjesta u Portugalu. Međutim, kao i 99% posto Portugalaca, Luis je sjajan. Obrazovan, kulturan do mjere da nije naporna, opušten do mjere da nije previše. Odmah smo se uklopili sa njim. Znajući da je veterinar, očekivao sam u njegovoj kući barem jednu životinju. Kaže nam da ima mačku, Markez ju zove. Na mački se vidi da je iz Portugala, čak je i ona mirna, umiljata, želi i da se mazi, nije jedna od onih mačaka koje bježe čim vas vide. Markez obožava da se igra, pa joj je Luis svako malo bacao neko klupko oko kojeg je ona razdragano skakala, da bi se na kraju okrenula na leđa i predala se češkanju.

Luis ima ogroman stan, kao i većina Portugalaca, što je jedna od stvar koju i danas nekako baš i ne razumijem. Tokom našeg boravka u Lagosu, Luis nas je izveo vani, naučio me novu riječ portugalskog, tako što me je pozvao na “matrakljaš”, što bi se ispostavilo da je naš stoni fudbal ili čikice kako ih ja zovem. Pričao nam je da je prije dolaska u Lagos radio u Engleskoj sedam godina. Bilo mu je super kaže, ali nedostajalo mu je sunce, nedostajala mu je porodica, nedostajala mu je toplina naroda, nedostajalo mu je vino, jednostavno, nedostajao mu je Portugal.

Naime, Lagos je bio važna luka u Doba pomorskih otkrića, kada je Portugal bio pomorska velesila te je neko vrijeme bio i glavni grad Algarvea.

Danas se u Lagosu mogu vidjeti stare gradske zidine, mnoštvo prekrasnih sakralnih objekata, poput crkve sv. Ante, odlično očuvani Guvernerov dvorac i štošta drugo.

Osim po istoriji, ono najbolje u Lagosu su plaže. Ima ih na sve strane, a najbolje su Meia Praia, Praia dos Estudantes (najbliža centru grada), Praia da Batata (odmah pored male tvrđave pored izlaza iz marine), Praia do Pinhao (preko puta vatrogasne stanice), Praia Dona Ana (najpoznatija i najlepša plaža Lagosa, sa prelepim stenama), Praia do Camilo (posle Dona Ana plaže, opet sa interesantnim formacijama stena), Praia de Porto do Mos (najdalja plaža do koje smo išli minibusom, mali zaliv okružen stenama)…. već Vam je sigurno dosadilo. Neću više pričati o plažama, dovoljno je da ih vidite.

Lagos je veliki grad. Ok, ne veliki kao Lisabon ili Porto, ali dovoljno veliki za grad na moru, sa dosta stvari koje u njemu možete raditi. Stari grad je zaista lijep, sa mnogo malih uličica sa kaldrmama, koje izgledaju kao da su izašle iz nekog srednjovijekovnog filma. Ono po čemu je Lagos prepoznatljiv su i raznorazni grafiti na koje ćete nabasati na svakom drugom ćošku ali i fantastična priroda koju ovaj grad posjeduje.

Hajde sad da se za kratko vratimo na I dio ove priče iz Algarvea i na poklon koji sam dobio od roditelja. Sjećate se one enciklopedije iz prvog dijela priče u kojom sam pronašao onaj Algarve u koji sam se zaljubio na kome je bila slika plaže sa nekom neobičnom stijenom? Upravo ta sasvim neobična stijena, u koju sam se kao klinac zaljubio, kao i niz drugih još neobičnijih stijena nalazi se ovdje, u Lagosu. Ok, sad definitivno znam šta ćemo raditi u Lagosu.

Odlučili smo se da odemo na vožnju čamcem od sat vremena do mjesta Ponta Piedade, koja je najčuvenija, ali i krajnja tačka Lagosa, neposredno prije grada Luz. Iako je mnogo duvalo taj dan, kao i u većini mjesta tokom našem boravka u Portugalu, ništa nije moglo da pokvari našu vožnju. U Lagosu će te pronaći poveći broj jednodnevnih izleta, ali onaj zajednički svim agencijama je upravo ovaj, krstarenje oko fascinantih stijena, sve do Ponta Piedade.  Kako bi vam olakšali posao, nekih 20 štandova će vas dočekati u glavnoj marini nudeći vam istu destinaciju po različitim cijenama. Kod nekih 25 evra, kod nekih 10. Ali sve djeluju isto. Ne kapiramo. Na kraju uzimamo jednu od 12 evra kod jednog Italijana, surfera, koji već nekoliko godina dolazi u Lagos, jer kako kaže, talasi su sjajni ovdje.

Naš vodič bio je jedan simpatičan Francuz, koji već dugo živi na jugu Portugala, a u zadnjih nekoliko godina je u Sagresu, najzapadnijoj tački juga Portugala, odakle svaki dan putuje za Lagos na posao. Tip se čini puno kul, onako simpatičan, nasmijan, djeluje kao da se ne brine puno u životu. Čak i ne izgleda loše. Onako crn, kovrdžave kose, preplanulog tena, sa nekim kul cvikama kao spretnih ruku vješto upravlja onim čamcem, bome… ne bi se reklo da ove rečenice piše neki muškarac 🙂

Kažem Nini jeste šmeker lik, kaže ona “aha jeste”. Pala si na ispitu ljepoto. Pa ne govori se za druge muškarce da si šmekeri. Inače, za svoju djevojku imam nekoliko nadimaka, od “ljepote”, “ljubavi”, pa čak i “pande” zato što mi je slatka i umiljata, kao mala panda. Putovanje u paru na ovako dug period može da zbliži, ali isto tako razdvoji parove koji nisu dugo zajedno, jer pod 24 časovnim okom partnera, možete da ispoljite neke osobine, koja druga osoba možda nije znala o vama. Međutim kako su pande onako umiljate i razdragane, ne može da vam ne bude fino, pa sam iz Portugala ponio ne samo utisak da sam posjetio, objektivno, najkompletniju zemlju na svijetu, već i da sam pored sebe dobio pravog prijatelja, partnera, osobu u koju imam puno povjerenje, osobu pored koje se osjećam sigurno.

Na krstarenje smo krenuli oko 13h, sa već pomenutim šmekerom koji nas je u narednih sat vremena provozao po svim poznatijim mjestima ovog kompleksa.

Vozeći sa ka Ponta Piedade, pokazivao nam je stijene različitih oblika.

Kao i mnoge nevjerovatne oblike stijena, koji su se bukvalno pojavljivali sa svih strana oko nas.

Čak ni poveći vjetar koji je taj dan duvao i prijetio mojim osjetljivim sinusima, nije mogao da pokvari ovo savršeno iskustvo. Obožavam ovu prirodu, obožavam Algarve, obožavam Portugal.

Ostatak našeg boravka u Lagosu proveli smo za upijajući Portugalsko sunce, onako, polu zatvorenih očiju, osluškujući talase mora, polu bosi, jer su mi isti ti talasi malo smočili patike dok sam opipavao temperaturu vode.

Idealno vrijeme za posjetu oblasti Algarveu je april ili maj, kada je priroda bujna i zelena, a klima vrlo umijerena i pogodna. Poslije ovakvog odmora, ono što ću pamtiti je dugu plaža sa sitnim pjeskom u ušima ću slušati fado muziku, a u ustima osjećati ukus starog dobrog Portugalskog vina.

Dugo sam maštao i razmišljao o tome kad ću posjetiti Portugal. Kada ću posjetiti zemlju čiji jezik toliko volim. U jednom trenutku, nekako, ovaj Portugal je izgledao daleko. Algarve gotovo nedostižan. Ali,  kao što uvijek volim da kažem, ima onaj gore koji voli svog Robija i koji zna koliko mi je ovo putovanje bilo posebno. Isti taj gore se potrudio da ovaj boravak na jugu Portugala bude sa osobom u koju sam zaljubljen, sa mojom srodnom dušom, sa mojom pandom. Ovo putovanje ostaće mi zauvijek u srcu. Zauvijek ću se sjećati dana koje sam proveo u svojoj omiljenoj državi sa svojom omiljenom osobom.

Ukoliko vam se dopala ova priča, obavezno pogledajte i našu priču iz Porta.