Za kraj vikenda stiže nešto sasvim drugačije. Donosimo Vam intervju sa Majom Klarić, putopjesnikinjom, avanturistom i ženom koja živi putovanja na jedan sasvim drugi i poseban način. Uživajte u njenim stihovima i doživite njenu priču sa putovanja 🙂
Rio priče sa putovanja: Možeš li nam se kratko predstaviti? Ti si putopjesnikinja, šta te je navelo da se baviš ovim?
Maja Klarić: Nije lako kratko se predstaviti, odlučiti kojih te par stvari najviše definira – profesorica engleskog jezika? Književna prevoditeljica? Pjesnikinja? Šibenčanka? Tridesetogodišnjakinja? Skitnica? Sve to skupa dobro promiješaj i možda dobiješ Maju Klarić. A možda i ne!
Na putopjesništvo su me navela putovanja o kojima sam ovisna već desetak godina i poezija kojom ih opisujem, kojom zapisujem sve oko sebe, naročito ono što ne mogu reći ili pokazati na druge načine.
Rio priče sa putovanja Šta za tebe predstavlja putovanje i kada si se prvi put zaputila na neko putovanje?
Maja Klarić: Putovanje je izmicanje iz svakodnevice. Mijenjanje boravišta, prebivališta. Mijenjanje navika. Mijenjanje ljudi koji nas okružuju. Mijenjanje sebe. Stoga nije bitno koliko smo kilometara prevalili od točke A do točke B već koliko smo kilometara (ili milimetara, i to se računa!) prevalili od prijašnjeg do sadašnjeg ja.
Prvo veće putovanje bio je put u Rim, prije više od deset godina, sa sestrom sam išla na Jovanottijev koncert pa smo ostale nekoliko dana istraživati grad. Toliko smo htjele ići, i u Rim i na njegov koncert, da smo strahovale što ćemo napraviti ako nam roditelji zabrane da idemo, nismo napunile niti dvadeset godina tada… Pa im nismo rekle.
Rio priče sa putovanja:Šta je to što te vuče da putuješ sve više i više?
Maja Klarić: Saznanje da je svijet toliko ogroman i lijep i da ga, nažalost, neću stići vidjeti ma koliko dugo i često ja putovala. Pa se trudim da putovanja budu što duža i što češća.
Rio priče sa putovanja Koje si do sada zemlje obišla i šta te se najviše dojmilo?
Maja Klarić: Obišla sam dosta europskih zemalja, njih dvadesetak, Maroko, Brazil, Peru, Boliviju, Ekvador, malo Čilea i Argentine… Što me se najviše dojmilo? Valle de la Luna u Čileu, Machu Picchu u Peruu, Salar de Uyuni u Boliviji, vrata Sahare u Maroku, Andaluzija, Staza divova u Sjevernoj Irskoj… Svaka zemlja imala je neki adut kojim bi me oborila s nogu.
Rio priče sa putovanja: Izdala si dvije knjige o putovanju. o čemu u njima mozemo čitati?
Maja Klarić: Prva zbirka poezije „Život u ruksaku“ (AGM, Zagreb, 2012.) donosi moja europska putovanja, razmišljanja o putovanju kao takvom, o suputnicima, o polascima, povratku, transformacijama. Druga zbirka putopisne poezije „Quinta Pitanga“ (VBZ, Zagreb, 2013.) malo je konkretnija i sadrži dvije osnovne teme – jedna je Brazil, a druga proces pisanja, književnost. Napisala sam je tijekom dvomjesečnog rezidencijalnog boravka na otoku Itaparica u Brazilu zahvaljujući UNESCO-ovoj stipendiji za umjetnike. Treća zbirka koja bi trebala uskoro izaći … pa, tema nek ostane iznenađenje!
Rio priče sa putovanja: S obzirom da toliko putuješ, da li je bilo nekih neprijatnosti? Kako izlaziš na kraj sa njima?
Maja Klarić: Nikad ništa neprijatno na putu se nije dogodilo. Ništa iz čega nisam mogla nešto naučiti, o sebi, o svijetu. Gore stvari mi se dogode kad sam doma! Ubija me rutina, monotonija, iste priče. Tome se treba znati oduprijeti i izlaziti na kraj s tim! Zato odlazim na putovanja, da to naučim.
Rio priče sa putovanja: Predpostavljam da je bilo i mnogobrojnih anegdota na putovanjima, mozes li podijelit neku sa nama?
Maja Klarić: S jedne strane avenije Sete de Settembro
U tijesnom antikvarijatu Praia dos Livros
Kasni večer poezije.
Za stolom u kutu
Mladi salvadorski pjesnik
Ponosno priča o životu,
O gradu, ljudima, ulici,
Tim važnim temama koje obuhvaćaju sve,
A ne znače ništa.
Pola sata potom
Publika se smije na svaki drugi stih
Plješće i zviždi na uzbudljive dijelove
I ništa mi više nije jasno.
Slijedi rasprava o književnosti
O tome koliko je važno raspravljati o književnosti
O poeziji, utjecaju europskih autora na brazilske
Zaključci impresivni i bitni za buduće naraštaje
Koji će raspravljati o tome
Koliko je bitno raspravljati o književnosti.
Gutljaj Svete Helene košta osam reala
I lakše klizi ako se pritom ne gleda na Aveniju
Gdje se za osam reala može kupiti puno više
Vina.
Po podu se povlače goli, bez kartona
Čistači salvadorskih javnih površina
Uglavnom sredovječni muškarci ili starije žene
Mršave poput drški metle.
Ulica zaudara po mokraći,
Otpacima koji su se užegli na tropskom suncu.
Želim biti baš tamo
Premda sam i ja na repertoaru u Praia dos Livros.
Osjećam se lažno
Ovdje gore
Zaklonjena od sebe same onim što se očekuje da jesam.
Sve je licemjerno
Ja i moja želja da nešto promijenim
A to nikada ne radim
I saznanje da ne mogu ništa promijeniti
I da se ništa nikada ne mijenja
Činjenica da će se i ova pjesma
Čuti na kakvoj večeri poezije
S jednako malo slušatelja
Kad ću čitati stihove o tome kako je Brazil divan
Prešućujući sve ono u čemu nalikujemo jedni drugima
I pjesnici i beskućnici
(„Angažirana književnost“, Quinta Pitanga)
Rio priče sa putovanja: Šta sve nosiš na put sa sobom? Vjerovatno si probala mnoge kuhinje, neko jelo koje te se dojmilo?
Maja Klarić: Vreću za spavanje, četkicu za zube. Dnevnik i neku knjigu. Putovnicu, novčanik. Ovisno o godišnjem dobu, odjeću. Laptop da mogu raditi dok sam na putu. Razne punjače – za mobitel, za kompjuter, suputnika – koji uvijek pomaže kad nam se isprazne vlastite baterije!
Ima hrpa jela koja su me se dojmila – kus kus u Maroku, guacamole u Peruu… ali još me se češće dojme tradicionalna pića!
Rio priče sa putovanja: Kako se snalaziš na putu u smislu smještaja, novca…?
Maja Klarić: Većinu novca koji mi je potreban za put zaradim prije polaska. No, budući da radim kao književna prevoditeljica i cijeli svijet mi je ured, radim i dok sam na putu pa kad prevedem neku knjigu i plaća sjedne na račun počastim se nečim lijepim gdje god da se nađem. Ne odsjedam u luksuznom smještaju jer za to nemam dovoljno veliku plaću. Spavam po hostelima, katkad koristim couchsurfing, katkad „zaglavim“ na nekom kolodvoru… snalazim se.
Rio priče sa putovanja: Propjesacila si Camino de Santiago, zar ne? Mozes li nam reci nesto vise o tome?
Maja Klarić: Camino de Santiago je ruta koju prelaze hodočasnici iz cijelog svijeta, a vodi u grad Santiago de Compostela u kojem se nalaze moći svetog apostola Jakova. Zbog toga se put naziva još i Put Svetog Jakova. Tijekom cijelog Srednjeg vijeka, Santiago de Compostela je bilo popularno hodočasničko odredište i odigrao je značajnu ulogu u poticanju kulturne razmjene. Postoji nekoliko verzija tog puta, ali klasična ruta je tzv. camino frances. Vijeće Europe mu je 1987. god. dodijelilo titulu “Glavne ulice Europe”, a 1993. UNESCO je proglasio španjolski i francuski dio puta UNESCO-ovom svjetskom kulturnom baštinom. Ja sam se u skupini od četvero ljudi 2010. godine uputila na Camino de Santiago, kad sam završila fakultet. U 35 dana prehodali smo 880 kilometara, od grada Saint Jean Pied du Port u Francuskoj do Finisterre u Galiciji. Ali to su samo brojke i informacije koje jedva da uspijevaju prenijeti atmosferu s Camina, a koja je neponovljiva i jednostavno prekrasna…
Rio priče sa putovanja: Kakvi su tvoji planovi za kasnije, imali udaje na vidiku? I za kraj, kako izgleda tvoje savršeno putovanje?
Maja Klarić: Nema planova, nema udaje, nema savršenog putovanja! Ljepota je u nesavršenosti i neplaniranju!
Ostavi komentar