• Meni
  • Meni
Malezija

Šta sam radio i gdje sam bio u 2019. godini i šta planiram naredne godine?

25/12/20192 comments

Evo ljudi. Završila se još jedna godina. Kakva god da je bila, siguran sam da ćemo pamtiti samo ono najbolje.

Ako pogledam ovu 2019. iz svog ugla, bila je ovo bez dileme jedna od boljih godina kada su putovanja u pitanju. Mnogo projekata i putovanja.  Devet novih zemalja, 38 novih gradova. Izdavanje moje prve putopisne knjige “Pisma iz Južne Amerike”. Promocije u 10 gradova iste. Obilazak dobrog dijela Azije. Preko 200 polaznika na MDA.  Pravimo i online kurs. Posebne radionice u drugim gradovima. Ma biće svašta.

Moje prvo putovanje u ovoj godini bio je Jordan.

Ad Deir manastir u Petri

Po prvi put išao sam tamo sa većom grupom ljudi, među kojima je bio i moj dobar prijatelj Milan koji vodi portal Moj Kipar, Dejo, Nemanja, Teodora i još dvije kul cure, te nam je bilo zaista sjajno. Petra me je oduševila. Konačno sam shvatio zašto toliko ljudi priča o njoj. I Petra nije samo onaj jedan objekat imena Riznica koju ljudi obično vide.

Ako vam se putuje u Jordan, na ovom linku se nalazi vodič za putovanje u ovu zemlju.

Nakon toga, sa Qatar Airwaysom, išli smo u Da Nang u Vijetnam i sa ove tačke sada, mislim da mi je Vijetnam omiljena zemlja u čitavoj Aziji. Obožavam ga. Njegove ljude. Hranu. Tu neku totalnu autentičnost koju posjeduje i koja ga čini drugačijim od ostalih zemalja na kontinentu.

View this post on Instagram

Vidite ovo ljudi😍😍😍Prepoznajete li ovaj most sa slike? Mala pomoć. U pitanju je Kau Vang ili Zlatni most, nazvan po putu nalik na zlatnu traku koji drže ove dve džinovske ruke koje izranjaju iz brda, a nalaze se ovdje, u Da Nangu (Vijetnamu). Most, dug 150 metara, zvanično je otvoren u julu prošle godine, a ono što je zanimljivo je da se do njega stiže žičarom dužine 5.801 metar, koja drži Ginisov rekord kao najduža neprekidna žičara na svijetu! U komentar taguj osobu koji bi poveo na putovanje ovdje 😊 Sve što vam treba, je ovaj jeftini let do Da Nanga preko Qatar Airwaysa 😎 https://www.qatarairways.com/en-ba/offers/discover-vietnam.html #qatarairways #danang #goldenbridgedanang

A post shared by RIO priče sa putovanja ♥ (@rio_price_sa_putovanja) on

Napisao sam i ovaj tekst o njemu za sve koji planiraju putovanje tamo.

A evo i video iz Vijentama.

I da. Kad smo kod njega.

Konačno sam smontirao i video iz mog Rija. Mišljenja sam da je jedan od najsadržajnijih videa koje sam ikada uradio.

Po povratku iz Azije, posvetio sam se poslu. Klijentima. Već neko vrijeme radim sa zaista sjajnim ljudima, poput Ane i Bojana i želim svima da sarađuju sa ljudima kao što su oni iskreno. Vjerujem da ih nema mnogo ovdje, ali nađe se.

Iskoristio sam vrijeme i da završim svoju prvu putopisnu knjigu sa mog omiljenog kontinenta.

Bez dileme najdraži projekat ikada. Moje čedo. Toliko ljubavi i energije sam uložio u nju. Nikada nisam bio ponosniji na sebe zbog nečega. Uradio sam tiraž od 1000 primjeraka, a evo dok ovo pišem, više od 700 knjiga se prodalo. Posebno mi bude drago kada vidi komentare drugih ljudi kako im se dopada.

Radio sam i promocije u Novom Sadu, Beogradu, Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Bijeljini, Brčkom, Prijedoru i Tesliću. Prva je ipak bila u Banjaluci. Skoro 200 ljudi je došlo na nju.

View this post on Instagram

Drugari, hoću svima od srca da se zahvalim što ste mi sinoć upotpunili veče. Sjajni ste zaista! Mnogo vam hvala što se došli u onako velikom broju u Dom omladine da me podržite u promociji moje prve knjige i posvetite mi svoje vrijeme. Zaista se nadam da vam je bilo zanimljivo i da ste imali priliku da čujete nešto novo i neobično, te da ste se dobro zabavili. 😊 Toliko sam srećan što toliko nas dijeli iste ljubavi i strasti i siguran sam da će ova naša putnička zajednica biti svakim danom sve veća i veća. Hvala mnogo mojoj prijateljici Fláviji iz Brazila, koja je ostala u Banjaluci kako bi bila na promociji. Iako si imala tremu, sjajna si bila. Hvala i Eni. Toliko si mi pomagala oko svega i dala mi toliko ideja. Posebno onu za dekoraciju na mafinima. =) Hvala kompaniji Staropramen koja nas je sve počastila sjajnim pivom i Žitopeci koja je spremila super peciva koja i kiflice. Hvala i kompaniji Evora design na pomoć oko organizacije. Hvala Zorane što si izdvojio vrijeme uprkos svim obavezama i što si došao na promociju. Hvala Peđa iz Funky Guerrile što si uz mene. Mnogo se radujem našoj saradnji i drago mi je što sam mali dio tvog tima. Hvala kompanijama Qatar Airways, Raiffeisen, Huawei i Wiener osiguranju na svoj podršci do sada. Bez vas ne bi ni bilo ove knjige. Hvala vam još jednom. Mislim da niste ni svjesni koliko sve ovo znači za mene. ❤️ Ono što sam od silnog uzbuđenja sinoć propustio da vam kažem je da će jedna marka od kupovine vaših knjiga biti donirana jednom posebnom centru. Ali o tome nešto više sutra.

A post shared by RIO priče sa putovanja ♥ (@rio_price_sa_putovanja) on

Ako jeste niste poručili, možete to učiniti ovdje.

Upoznao sam gomilu super interesantnih ljudi u ovim gradovima, od kojih sam i sam naučio zaista mnogo. Upoznao sam i Sanjina koji je proputovao 130 i nešto zemalja, a iz Sarajeva je. To je bilo baš wow iskustvo.

Tokom ljeta nisam mnogo putovao. Radio sam ko crnac da bi živio kao bjelac u neku ruku. Otišao samo jedan vikend sa Enom na more. I baš su mi falila putovanja.

I onda tamo na jesen, krenuli su planovi za novo veliko putovanje. Novu knjigu. Koja će ovoga puta biti iz Azije. Sa Qatar Airwaysom, napravili smo plan da obiđem Mjanmar, Kinu, Laos, Kambožu, Singapur, Bruneje i Borneo, a prije toga smo svi zajedno išli u Lankavi i Kuala Lumpur u Maleziju.

Dobar dio ekipe iz Vijetnama uz još nekoliko novih ljudi.

Langkavi ostrvo u Maleziji

Bilo nam je fantastično.

Oba mjesta na svoj način. U Lankaviju sam hodao u jednoj od najstarijih prašuma na planeti, dok sam u Kuali ispunio jednu od želja sa svoje bucket liste. Vidio sam Petronas tornjeve.

Petronas tornjevi

Ako vas zanima putovanje u Maleziju, pisao sam vodič o putovanju tamo.

Koji su planovi za 2020. godinu?

Prije svega, znam da će 2020. da gori. Ma biće to najbolja godina do sada. Već vidim kako se sve kockice fino slažu.  Na putničkom planu, već imam dogovorenu turu za Izrael gdje po prvi put vodim nekoliko ljudi sa sobom na putovanje. Ako hoćeš, možeš se i ti prijaviti za njega ili neko drugo koje će biti u budućnosti. Možda neki Bali, šta misliš? Ili možda Kuba?

A tamo na ljeto ko zna. Ako Bog da pa bude zdravlja, pa se napravi neka tura po Centralnoj Americi ili Karibima nekad kasnije. Južna me je toliko oduševila da hoću još latino putovanja. Još latino ljudi. Muzike. Da mi sve bude još više latino ove 2020. godine.

Plan mi je da i do kraja prve polovine godine objavim i svoju drugu putopisnu knjigu. Ovoga puta će biti na temu Azije. Još uvijek nisam smislio ime, tako da ako imaš nešto u planu, slobodno mi predloži u komentaru ispod.

Na poslovnom planu, cilj mi je da održim nekoliko kurseva na temu SEO optimizacije i copywritinga, a planiram i da napravim prvu društvenu igru za Banjaluku. Već se radi na njoj. Ali pss. Nikome ni riječ. To je iznenađenje.

Ali najbitnije od svega je da je zdravlja. Sve ostalo će se samo nekako desiti. Nađe se uvijek način.

Šta tebi želim u 2020. godini?

Prije svega da si zdrav. Bez zdravlja ništa. Džaba sva putovanja, pare i ko zna šta još, ako nema zdravlja. Vodit računa o sebi, hrani se pravilno i kreći se. Neki sport bi bio super, barem malo. Znam da možda nis taj tip, ali natjeraj se. Posveti vrijeme sebi.

Pusti posao koji ne voliš. Pusti ljudi koji ti isisavaju energiju. Radi stvari koje zaista želiš. U kojim uživaš. Stvari zbog kojih ćeš sa radošću otvarati oči svakoga jutra kada ustaneš. A ako svako jutro ustaneš i pogledaš se u ogledalo i vidiš da danas nije dan koji bi htio da imaš, mijenjaj nešto. Ne dozvoli da te uvuku u te “ćuti i radi priče”. Ti zaslužuješ da živiš svoj san i nemoj pristajati na ništa manje od toga.

Želim ti srećnu godinu i sve ono što bih poželio sebi i svojim najbližima, želim i vama. Neka u ovoj 2020. sve bude po tvom 🙂

Slične priče

2 comments

MOJ POVRATAK KUĆI SA KUBE Priča koju ću ti sada ispričati jedna je od najtežih i u isto vrijeme najljepših koja mi se desila na putovanju. Vidjećeš i zašto. Pokušaću da sve što se desilo, sažmem što je više moguće, nastojeći da ispričam one najbitnije stvari jer ne želim da te zamaram mnogo, mada mogla bi se i mala knjiga napisati o svemu ovome. Isto tako, pojedini dijalozi koji su se desili, biće napisani onako kako ih ja pamtim, ali pored svega što se dešavalo, moguće je da pojedine rečenice budu izmijenjene. Mada sad kad razmislim i prisjetim se, tog divnog jutra 20.3.2020. ništa nije ni slutilo da nešto ovako može da se desi. Na Kubi je tih dana sve bilo fantastično. Grad je vrvio od ljudi, čiji osmijesi su blještali više nego Sunce koje je za divno čudo bilo nešto slabije nego inače. Dan smo provodili šunjajući se šarenim i prašnjavim ulicama stare Havane, svaki put otkrivajući neke nove, jednako lijepe kutke. Obilazili smo pijacu. Probavali nekakvo čudno voće. Jeli churose, sa prelivom od čokolade i one bez. Čini mi se da niti jedan strani grad ne poznajem ovako dobro kao Havanu. Ali po povratku u smještaj to veče, dočekala nas je neprijatna vijest. Granice na Kubi se kroz koji dan zatvaraju i uskoro više niko neće moći ni ući, ali ni izaći iz zemlje. Gatajući do kasno u noć šta nam je činiti i kakvu mudroliju izvesti, Igor, Dejan i ja, dogovorili smo se da sutra ujutro odemo na aerodrom i pokušamo izaći iz zemlje. Čuli smo u međuvremenu i da vlada Srbije planira da pošalje čarter let za Moskvu i pokupi putnike iz Havane. Planira. Kad, kako? Ništa se ne zna. Nije sigurno uzdati se u to. Pri samom izlasku Sunca dok na ulici još nije bilo živog stvora, pozdravljam se sa svojom kubanskom porodicom i odlazimo na aerodrom. Tamo provodimo nekoliko sati, pokušavjaući da u kompaniji Aeroflot, promijenimo datum naše karte za taj dan, kako bismo otišli letom za Moskvu. Kako bismo otišli kući. Prilično ljubazan Kubanac u bijeloj košulji i savršenom frizurom, govori mi da je moguće zamijeniti kartu za danas. Nastavak u komentarima ispod...
Jedna od slika sa putovanja kroz Aziju i pogled na divni Langkavi❤️ Kad često putuješ, postane ti gotovo normalno uživati u ovakvim pogledima i nekada zaboraviš koliko si privilegovan da uživaš u ovakvim kadrovima i da upoznaješ svijet. 🌎 Postane ti sasvim ok da si danas u Maleziji, a sutra u Keniji i misliš da tako možeš zauvijek. Možda je dobro da se nekada dese ovakve stvari. Mislim da sada najbolje možemo da cijenimo sve što nam putovanja daju. U iščekivanju novih #QatarAirways destinacija kad prođe korona. 🌎 Gdje ćete vi prvo putovati kad sve ovo prodje? #goingplacestogether
Kako je živjeti sa Kubancima? Kada putujem, gotovo uvijek koristim Couchsurfing za smještaj. Ne radi se o uštedi novca, već tome da želim da upoznam život lokalaca. I sam sam ih primio kod sebe u svoj dom više od 30 i pokazao im koliko lijepa je naša zemlja. Proveo sa njima 2-3 dana jer toliko se obično "hostuje" neko. Malo mi je stoga neprijatno reći da sam na Kubi već 20 dana! Živim kod jedne porodice u Havani. Sa njima ručam. Izlazim. Obavljam obične poslove koje radim u svojoj kući. Perem suđe i kupujem voće na pijaci. Vozimo se biciklom po gradu sa Gabi. Pričam o svom i njihovom životu i slažemo se da nam je u jednom trenutku svima bilo teško. Putovao sam okolo u ovih 20 dana i nije baš da sam sve vrijeme tu, ali veliki dio stvari ostao je u maloj sobi sa visokim plafonom i oronulim zidovima u Vedadu Havani. Mojoj kubanskoj kući. Putovanje u doba korona virusa zaista ti ograničava mnogo toga. Na Kubi više ne možeš da putuješ od jednog grada do drugog. Gotovo ništa ne radi u ovoj zemlji, gdje ionako nema mnogo toga da se kupi. Sve je postalo užasno komplikovano. Već dva puta sam išao na aerodrom pokušavajući da odem kući, pri tom se pozdravljao sa ljudima i čvrsto ih stiskao u zagrljaj, da bih se potom čuvši da nema leta ponovo vraćao kući i primao još jači, zagrljaj od njih. Onaj medvjeđi od kojeg se lome rebra. - Budi ovdje koliko je god potrebno i ne brini se ništa. Mi smo tvoja porodica. Možemo i da te upišemo kao stanara ovdje. Tako ćeš imati sve ono što mi imamo. Naći ćemo ti i dobrog doktora da ti riješi taj bol u očima - reče mi Luis, tata od Gabi. Teško je opisati koliko su dobri prema meni. Posebno kada od nje zadnji dan čujem da Kubanci ne bi smjeli imati strance kod sebe u kući sada i da ukoliko ga pronađu, plaćaju ogromne kazne. Znam već da na Kubi svi znaju sve i da ne možeš nigdje da se sakriješ, pisaću više o tome nekada. Ali kada ih pitam za to, jedino što mi kažu je da se ne brinem. - Ti sad nemaš nigdje da ideš. Sa nama si siguran. Nastavak u komentaru ispod...
Sve je to super. Kuba, more,, plaža i laganica. Treba gotive u životu, a Kuba je baš za to. Čini ti se na trenutak da možeš da živiš ovdje i da se stopiš sa okolinom. Da živiš do 90-te, jer više neće biti razloga da se stresiraš. Ali onda osjetiš sa koliko ponosa svima pričaš o svojoj zemlji i svom narodu. O jedinoj Uni. O našim vodopadima. Planinama. Sarajevu i Mostaru. O mojoj Banjaluci u koju sve uvijek pozivam i čije slike uvijek nosim sa sobom. Osjetiš koliko to svoje uvijek nosiš u krvi sa sobom, bez obzira na koji put kreneš. Nadam se da ste mi svi dobro i da se čuvate kući. 😊 Šaljem vam mnogo elektronskih zagrljaja, valjda smiju da se šalju u ovo ludo doba.
Koliko je Kuba sigurna? Možda puno toga na Kubi nije baš sto posto jasno i često ti se ovdašnje stvari čine kao prava mudrolija koju nikako ne možeš da odgonetneš, ali ono što mogu sigurno reći je da je Kuba jedna od najsigurnijih zemalja u koju možeš da odeš. Tome u prilog ide i ovdašnji sistem koji je i dalje dosta zatvoren te omogućava lako kontrolisanje ljudi, kao i činjenica da je obavještajna služba Kube jedna od boljih u ovom dijelu svijeta. Na ulici je toliki broj policajaca u civilu da država u gotovo svakom momentu zna gdje se nalaziš i kuda se krećeš. Vjeruj mi. Na Kubi se sve zna. Prije neki dan smo na ulici vidjeli ženu obučenu u uski crveni kostim sa štiklama koje idu u nebesa izgledajući kao kraljica noći, koja je nakon neke galame ispred kluba prišla momcima koji su pravili probleme i privela ih, pokazujući im svoju policijsku ispravu. Na Kubi zaista možeš sigurno šetati ulicom. Ali... U životu nekako uvijek ima ono ali, a postoje dva dobro poznata načina kako obično pljačkaju turiste. Prvi je kada uđu u ulicu u kojoj nema nikoga i odjednom ti sa prednje strane priđe jedna osoba tražeći nešto, a kad se okreneš nazad da se udaljiš od nje, vidiš drugu osobu odmah iza. Lokalci mi kažu da je ovo ubedljivo najčešći način kako uzimaju stvari. Gotovo uvijek rade u paru. Drugi je taj, da te prate nekoliko sati, vide sa kim se družiš i gdje se krećeš, pa ti na ulici potpuno prijateljski priđu, govoreći ti da su prijatelji osobe sa kojom si upravo bio, da rade u restoranu gdje si danas ručao ili da ste komšije koje stanuju jedan kraj drugoga. Sa tobom provedu i sat vremena da steknu tvoje povjerenje, da bi te potom odveli u neku ulicu i pokušali ti uzeti nešto. Kuba je zaista sigurna i u 3 ujutro se osjećaš potpuno bezbjedno. Broj onih ružnih priča mnogo je manji nego u većini poznatih evropskih metropola. Ali ipak valja obratiti pažnju na stvari koje se dešavaju oko tebe.
Jeste li znali da su plate doktora na Kubi 50 dolara, a da uz to Kuba baš i nije toliko jeftina? Ok, postoje dvije valute i njima je sve mnogo jeftinije, ali ponovo plata doktora je 50 dolara mjesečno. Uz to, dobivaju i sledovanja svaki mjesec od države u vidu 2 jajeta (da, 2 jajeta), malo soli, brašna, ulja i šećera. Jeste li znali da na Kubi nije bilo interneta do prije 6-7 godina i da je on i danas vrlo ograničen i nađeš ga samo u nekim dijelovima grada i konektuješ se uz karticu koja košta 1 dolar na sat? Jeste li znali da Kubanci mogu da putuju bez vize samo u 33 zemlje od kojih su u Evropi Srbija, Crna Gora, Rusija i Belorusija? Jeste li znali da na Kubi ne postoje marketi nalik na one kod nas i da u niti jednom marketu ne možeš da vidiš neke nama obične stvari poput čokolade, jogurta, keksova? Jeste li znali da Kubanci do prije 2-3 godine nisu mogli da u niti jedan hotel u svojoj zemlji? Ali jeste li znali da imaju jedan od najdužih životnih vijekova na svijetu? Prije neki dan od drugarice na Couchsurfingu upoznao sam baku koja ima 94 godine, koju nisu mogli da odvoje od vina koje je pila čitavo veče. Možda se nama čini da oni nemaju ništa, ali mislim da je njima baš dobro😊
Nakon 15 dana na Kubi, poželiš da ostaneš ovdje duže. Da soliš noge u moru svaki dan i dobijaš bore od sunca. Da pričaš španski i učiš neke kubanske fore koje ćeš brzo zaboraviti. Da slušaš nove latino pjesme. Da na ulici pleseš bachatu. Da izgubiš pojam o vremenu i svuda kasniš. Da ne brineš za neku Koronu i politiku. Da te za sve boli briga i da uživaš u njihovom laganica mentalitetu, pošto nigdje na svijetu ljudi ne rade manje. Još kad ti kažu da su ti svi letovi za kući odgodjeni i da čekaš da vidiš sta će tvoja ambasada uraditi, jedino što ti preostaje je da ostaneš na Kubi. A nije da je teško.. Uskoro pišem više o svemu što se dešavalo ovdje i o životu u kućama lokalaca tokom ovih 15 dana. Kuba je bez dileme najneobičnija zemlja do sada.
Mnogi su me već pitali kako ništa ne objavljujem u posljednje vrijeme. Gdje sam nestao i šta se dešava. Ne brinite se, živ sam, sve je ok. Činjenica je da ipak imam nekih zdravstvenih problema zbog kojih i ne pišem neko vrijeme. Nije ništa strašno, ponoviću, ali trenutno moram da napravim malu pauzu dok se ne oporavim. Pisaću vam nekada o čemu se radi. Nadam se da se družimo jako brzo i da ćete uskoro čitati priče iz Izraela iz kojeg sam se vratio juče i Kube na koju upravo idem.🤗 Budite mi dobro. ❤️
Petog Novembra prošle godine započeo sam azijsku priču.Putovanje koje me je obogatilo u svakom mogućem smislu, jer sam na njemu toliko novih stvari vidio, naučio, iskusio. Toliko divnih ljudi sam upoznao. Toliko slatkih klinaca čiji osmijesi su nešto naljepše što ima. Azija ima mnogo toga da ponudi. Za svakog po nešto. Od bogatih predjela, raskoši, palata, nevjerovatnijih građevina, svjetskih čuda i mjesta za koje se još dugo nakon što odete od njih pitate kako je moguće da ih je čovjek izgradio u ta doba, do siromaštva, uličnih pijaca i restorana koji nude neke od najneobičnijih jela koje niste mogli ni zamisliti da bi neko mogao da jede. Osjetite neku drugačiju klimu. Treba vam dosta vremena da se naviknete na veliku vlažnost vazduha. Jedete baš baš baaaš začinjenu hranu, jer nemate drugog izbora, sve je previše ljuto. Poželite da više nikad ne jedete rižu i nudle koliko ih po Aziji ima. Vidite neke od najneobičnijih, njima svakodnevnih, odjevnih kombinacija i tradicionalnih odjevnih predmeta. Razgovarate rukama i nogama jer im je engleski slab ili nikakav. Borite se sa ograničenim Kinezima. Ali sve su to ljepote putovanja. Malezija – Mjanmar – Kina – Laos – Kambodža – Singapur – Borneo – Bruneji. I kuća. Poželio sam se kuće. Svoji dragih ljudi. Grada, klime i hrane. Uvijek je poseban osjećaj kad se vraćam. Imam osjećaj da se vraćam bogat kako nikad u novcu i materijalnim stvarima neću biti. Putujte ljudi. Putujte što više možete, upoznajte nove predjele i mjesta, jer svako ima da ponudi nešto što nećete vidjeti nigdje drugo. Dosta toga nisam ovde ni pisao – ostavio sam za knjigu koju sam već počeo da pišem.