Tadžkistan – Vodič za putovanje (2023)

Iako sam do sada obišao mnoge konzervativne i prilično zatvorene zemlje, ova je čini mi se jedna od najekstremnijih do sada. Naime, između ostalih stvari, ovdje su zabranjeni Nova godina, Božić, te bilo koji vid javnog slavlja. Zabranjeno je praviti vjenčanja sa velikim brojem ljudi, a na sahranama, nije dozvoljeno plakati glasno, držati ruke na glavi ili pokazivati prevelike emocije. Djeci je zabranjeno davati strana imena pri rođenu, muškarci ne smiju nositi duge brade, a zabranjeni su isto tako i svi borilački sportovi koji promovišu nasilje.

Ali prije nego zaronimo više u kulturu ove zemlje i vidimo šta se ovdje sve može posjetiti, evo nekih osnovnih informacija o ovoj zemlji koje treba da znate.

Kratki uvod u priču o Tadžikistanu

Tadžikistan ili „Zemlja Tadžika“, najmanja je država srednje Azije, nastala raspadom SSSR-a, u kojoj danas živi oko devet miliona ljudi. Glavni i najveći grad je Dušanbe, a gotovo 90% površine Tadžikistana zauzimaju planine. Tadžikistan je isto tako bio najslabije razvijena republika bivšeg Sovjetskog Saveza, a i danas spada među najsiromašnije zemlje ovog dijela svijeta.

Ekonomija zemlje pretežno zavisi od uzgoja pamuka, a vrlo je značajna i proizvodnja električne energije zbog brojnih hidroelektrana, što i ne čudi ako znamo da se u zemlji nalazi preko 900 rijeka, kao i druga najveća vještačka brana na svijetu. Službena valuta je somoni, a službeni jezik je tadžički, mada većina stanovništva govori i ruski, te preporuka da naučite barem neke osnove prije nego dođete ovdje.

A sada kada smo naučili neke osnovne stvari o zemlji, hajde da vidimo šta sve možemo vidjeti ovdje.

Šta vidjeti u Tadžikistanu?

Dušanbe

Bez obzira koliko dana ostajete u Tadžikistanu, preporuka je da svakako obiđete Dušanbe, glavni grad zemlje, čija istorija započinje u 17. vijeku, a čije ime u prevodu na naš jezik znači ponedjeljak, iz razloga što se nekada davno, svakoga ponedjeljka na ovom mjestu organizovao veliki bazar. Taj bazar se nešto kasnije
pretvorio u malo selo, koje se potom širilo sve više, da bi na kraju postao glavni i najveći grad Tadžikistana, te kulturni i ekonomski centar zemlje.

Ono što će vas vjerujem posebno iznenaditi ovdje su visoke zgrade i prilično moderni dijelovi grada, koji na trenutak čine da se osjećate kao da ste negdje u Americi. Jeste da se tu i tamo doda po koji komunistički momenat i vjerujem da iza ovog blještavila vjerovatno stoji mnogo korupcije i kriminala, ali iznenadi se čovjek kada vidi ovakve stvari u državi poput ove.

A nešto tog novca, sigurno je utrošeno i za izgradnju trenutno druge najveće zastave na svijetu, visoke čak 165 metara, koja je sve do izgradnje 171 metar visoke zastave u Džedi u Saudijskoj Arabiji, bila najviša na čitavom svijetu. Treba samo reći da je za potrebe njene izgradnje utrošeno je 3,5 miliona dolara, a zastava teži čak 700 kilograma.

Pored zastave, obavezno posjetite skulpturu Ismaila Samanija, nacionalnog heroja zemlje, koji je ujedinio Samanidske države 892. i koji je vladao carstvom koje je uključivalo Iran, Tadžikistan i Uzbekistan. Kip je inače visok 30 metara i dobro je mjesto za napraviti zanimljive fotke.

A odmah kraj statue, nalazi se i Rudaki park, posvećen čuveno persijskom pjesniku Rudakiju, koji predstavlja onako jednu pravu malu oazu zelenila i odlično mjesto da uzmete neku klopu, sjednete na klupu i samo uživate.

Ako tražite izlet koji možete napraviti iz Dušanbea, preporuka za Hisor tvrđavu, jedno od važnijih znamenitosti Tadžikistana, koja se nalazi na oko 25 km od Dušanbea. Ova tvrđava se inače smatra za jedan od istorijski najznačajinih objekata u čitavoj zemlje, a ovdje je bila mnogo prije nego što je sam grad osnovan. Do dan danas, niko sa sigurnošću ne može reći kada je tvrđava prvi put sagrađena, kao ni ko ju je izgradio, ali se vjeruje da je izgrađena prije oko 2000 godina.

Khujand

Ako je Dušanbe bio u neku ruku moderan grad, Khujand je rekao bih, grad zarobljen u nekom sovjetskom vremenu. Ne samo zbog toga što ćete ovdje vidjeti najvišu statu Lenjina u Centralnoj Azija, koja se upravo sada vidi iza mene.

Već zato što je čitav grad jednostavno nekako sovjetski.

Mada, ako se vratimo u istoriju ovog mjesta i otputujemo u vrijeme prije Sovjeta, naći ćemo da je ovaj, danas drugi najveći grad u zemlji, nastao prije više od 2500 godina, kada je služio kao mjesto koje je primalo trgovce, zanatlije i ratnike iz svih krajeva planete. Vojske Aleksandra Velikog, Džingisa Kana i ruskih careva, prolazile su kroz ovo mjesto kroz istoriju, čineći da se Khujand polako ali sigurno, razvije u trgovinski i kulturni centar ovoga kraja.

Stoga, boravak u Khunjadu će vam sasvim sigurno ponuditi autentično iskustvo ove zemlje, posebno ukoliko svratite na lokalnu pijacu koja baš pršti od boja.

Stoga, izdvojite jedan ili dva dana da obiđete ovaj grad, te nikako ne propustite posjetiti i lokalnu tvrđavu dok ste ovdje, koja izgleda zaista lijepo.

Ova dva grada, nezaobilazna su mjesta koja trebate obići dok ste ovdje, ali ukoliko ste ljubitelj prirode, onda svakako morate posjetiti i jezero koje ćete sada vidjeti.

Iskanderkul jezero

Doći u Tadžikistan, a ne posjetiti ovo mjesto, bilo bi u neku ruku kao ne posjetiti Ajfelovu kulu dok ste u Parizu. Smješteno na samo 130 kilometara od Dušanbea, Iskanderkul jezero, koje u prevodu znači jezero Aleksandra Velikog, mjesto je koje je mene lično najviše dojmilo u čitavoj zemlji.

A kada već govorimo o Aleksandru Velikom, postoji nekoliko legendi koje se vežu za njega i ovo mjesto.

Prva naime kaže, da je tokom bitke protiv Baktrije, naišao na veliki otpor iz jednog okolnog planinskog sela, a da bi se odbranio od njih, promijenio tok rijeke kako bi potopio sve, te je na taj način i nastalo ovo jezero.

Prema onoj drugoj legendi, Aleksandar je jednom prilikom došavši ovdje, odlučio da ostavio svoje konje na obali jezera. Međutim, vrlo brzo je primijetio da se njegov omiljeni konj Busefalus, prehladio pijući hladnu vodu iz jezera. Nakon što se konj oporavio, iskočio je iz jezera te se popeo na stjenu. Aleksandar je konja čekao nekoliko dana da se pojavi, ali je na kraju ipak odlučio da nastavi dalje, a od tog dana, tokom mjesečine, možda primjetite jednog snježno-bijelog konja kako izlazi iz vode i šeta oko jezera.

Od ostalih mjesta za posjetu preporučio bih Fan planine, Pamir autoput, dvorac Karon i Karakul jezero.

A prije nego pređemo na narednu stavu, ono što vam možda može biti zanimljivo dok ste ovdje je ova univerzalna SIM kartica sa kojom ćete uštedjeti dosta novca na minute i internet.

Kada je najbolje vrijeme za posjetu Tadžikistanu?

Ljeta u zemlji su prilično topla, a zime veoma hladne, te bi najbolji period godine za posjetu Tadžikistanu bio proljeće ili jesen, kada će temperature biti sasvim prijatne i moći ćete čitav dan biti napolju. Mi smo bili ovdje krajem avgusta i temperatura je bila sasvim ok, te bih preporučio i ovaj period za posjetu.

Kakve su cijene?

Prilično jeftine, iako bi čovjek za činjenicu da je prosječna plata u zemlji između 50 do 100 evra, očekivao da je prava jeftinoća, i nije baš tako. Cijene su malo niže nego u Bosni i Hercegovini recimo, ali opet više u poređenju sa Uzbekistanom, koji ima viši standard što mi je bilo pomalo neobično. Ali bez obzira na sve, Tadžikistan je zaista povoljan i neće vam trebati mnogo novca da budete ovdje.

Tako ćete smještaj plaćati oko 20-tak evra za noć, ručak u restoranu 4-5 evra, a suveniri i ostale sitne stvari su dosta povoljne. Ako vam treba pomoć oko smještaja u zemlji, na ovom linku imate svu ponudu.

Kako najlakše doći ovdje?

Mi smo išli letom iz Sarajeva za Istanbul, pa potom za Uzbekistan, te onda autom za Tadžikistan, ali bez problema iz Istanbula možete letjeti za Dušanbe. Letovi su prilično česti i Istanbul je svakako najbolja poveznica sa ovim dijelom svijeta, mada bih svakako preporučio kada ste ovdje da obiđete i susjedne zemlje i napravite jednu veću turu ukoliko možete, jer svaka zemlja je zaista posebna na svoj način i vjerujem da će vam ponuditi jedno novo iskustvo.

Na ovom linku možete pronaći jeftine avio karte za ovu zemlju, a ovdje imate i video o tome kako kupiti jeftine avio karte koji sam snimio.

Kako se kretati po zemlji?

Mi smo većinom sve obilazili sa lokalnim vozačima, ali ukoliko želite malo više slobode, preporuka da rentate auto, jer mislim da ćete tako moći zaviriti u dosta više mjesta i bolje istražiti sve ono što Tadžikistan nudi. Maršutke isto mogu biti ok opcija ukoliko želite da uštedite, ali renta car je najbolja opcija definitivno. Ponudu auta za iznajmljivanje u zemlji, možete pronaći na ovom linku.

Kakvi su ljudi?

Sasvim prijatni, stim da ne poznaju mnogo engleski i većina ih priča jedino tadžički i ruski. Na momente mi je bilo žao kada sam na pijacama ili u prevozu dobijao pitanja znatiželjnih lokalaca na ruskom i većinom nakon par kratkih odgovora i osmijeha, odustajao od pokušaja da komuniciram. Stoga, kao što sam već spomenuo u uvodu ovog vodiča, ako možete naučite barem malo ruskog jezika, jer ćete mnogo lakše moći komunicirati sa ljudima ovdje i imaćete bolje lokalno iskustvo.

Kako mi se dopao Tadžikistan?

Sasvim ok, mada ne mogu reći da me je ova zemlja fascinirala da je stavim na sam vrh svoje liste. Jeste da nudi nekoliko zanimljivih lokacija i da je prilično autentična, ali Uzbekistan i Kirgistan su mi se lično više dopali. Ipak, ukoliko tražite neko prilično neistraženo i drugačije mjesto, Uzbekistan može biti zaista dobra opcija.

Kako vam se dopada ova zemlja i da li biste putovali ovdje ljudi?

Za više ovakvih priča, zavirite na moj Instagram nalog.