O meni – Robert Dacešin

Azorska ostrva slika

Ukoliko čitate ovaj tekst, pretpostavljam da pratite moje putopise i jeftine karte koje vam donosimo. Sigurno ste i primjetili da u mnogo priča potenciram koliko su me putovanja izgradila i koliko uživam u njima. Pisao sam vam i kako sam naučio 5 stranih jezika i o tome kako su ljudi najbitniji dio putovanja, a negdje ste možda vidjeli i moj CV video koji ima skoro 40.000 pregleda.

Međutim, postoji onaj dio o meni koji vam još uvijek nisam ispričao. Onaj dio pomalo drugačiji u odnosu na ovo gore navedeno.

Šta više, mislim da sam bio zadnja osoba za koju biste rekli da će toliko da putuje, bavi se sportom i pokrene raznorazne samostalne projekte. Zašto to kažem? Saznajte u ovom tekstu.

Kako je sve počelo?

Odrastajući, bio sam miran i povučen. Moja porodica se često selila i kao klinac, bilo mi je ponekad teško pronaći djecu sa kojom bih se igrao. Tokom tog perioda, jedinu utjehu bih nalazio u slatkišima i kuvanju igrica dan i noć na Soni Plej Stejšnu. Moja kolekcija igrica rasla je iz dana u dan, ali sa njom sam rastao i ja. Doduše, u širini. Nikada nisam bio debeo, recimo da sam bio buco.

Slika iz osnovne školeUkoliko Vam treba pomoć, ja sam ovaj lijevo, a ovo pored su moja dva brata. Mislim da je ova slika nastale ’98 godine na ljetovanju u Crnoj Gori. Sjećam se jer sam bio gladan za vrijeme slikanja.

A zamislite kako teško može da vam bude u osnovnoj školi ako ste malo krupniji? Zezanja, prozivke, komentari….djeca su iskrena i kažu vam ono što mislite. Samo što ta iskrenost često boli.

Međutim, u narednih 5 godina, desile su se dvije stvari koje su promijenile moj život i usmjerile ga u jednom sasvim novom pravcu.

Prva je bila 1998. godine, kada sam upravo iz dosade i potrebe da se fizički aktiviram, počeo da treniram tenis. Nisam tada znao ništa o tenisu, ali se zadesilo da na 50 metara od mjesta gdje i dan danas živim, postoji jedan teniski klub u kojem je moj tata znao jednog trenera. Zoran se zove, ali svi ga zovu Žo. Sa njim sam napravio svoje prve teniske korake, osvojio prvi pehar i strašno zavolio ovaj sport za čitav život.

Druga stvar koja je obilježila moj život bilo je putovanje u Tursku sa roditeljima 2004. godine. Imao sam tada 15 godina i bilo mi je to prvo ljetovanje van Crne Gore, prva vožnja avionom, prvi odlazak u zemlju u kojoj se ne priča moj jezik….prvo veliko putovanje! Pred sam polazak nisam mogao vjerovati da ću se zaista voziti avionom i da ću zaista otići na drugi kontinent. Tada sam shvatio da želim još mnogo ovakvih trenutaka u svom životu.

Onda je naišao period srednje škole. Kada me neko pita kako mi je bilo u srednjoj, kažem da mi je bilo super. Imao sam ok razred, dobre prijatelje, divnu razrednicu, ali sam sve vrijeme nekako osjećao da ne koristim svoj puni potencijal. Znao sam da mogu mnogo više. Samo mi falio taj jedan klik, nešto što će me pokrenuti.

Onda se desilo.

Tokom planiranja jednog od prvih putovanja u Beč, otkrio sam sajt Couchsurfing. Za one koji ne znaju, Couchsurfing je sajt, u neku ruku nalik na Facebook gdje ljudi drugim ljudima besplatno nude svoj smještaj. Napravite svoj profil, stavite nekoliko slika, napišete nešto o sebi, šta volite, šta ne volite, koju muziku slušate, koje filmove gledate, napišete gdje ste sve putovali… Od tog dana, Couchsurfing je postao sastavni dio mog života i gdje god da bih putovao, obično bih išao na ovaj način. Kroz moj stan su prošli ljudi iz preko 15 zemalja, a sam sam imao priliku da budem gost u isto toliko gradova. Imao sam pored sebe u svom stanu obične ljude od krvi i mesa poput mene samog. Ljude koji su prošli čitav svijet i uradili toliko toga interesantnog i drugačijeg sa vrlo malo novca. Nisu to bile priče koje bih vidio na televiziji ili pročitao u novinama. Ovi sasvim normalni ljudi, radili su tako sjajne stvari. Kroz njih sam vidio da je moguće putovati jeftino i da sve prepreke koje pronalazimo, postoje jedino u našoj glavi.

Tenis me je izgradio u jednu zdravu i normalnu osobu, put u Tursku me je uveo u svijet putovanja, a Couchsurfing mi je razbio sve predrasude koje sam imao i pomogao mi da shvatim da ja to mogu.

Danas, sa 27 godina, iza mene je toliko toga što u srednoj školi nisam mogao ni sanjati.

Proputovao sam skoro 40 zemalja.

Bio sam na 4 kontinenta.

Naučio sam pet stranih jezika.

Radio sam kao teniski sudija na nekim od najvećih svjetskih turnira gdje sam imao priliku da sudim Nadalu, Mareju, Berdihu, Del Potru, Fereru, Monfilsu i mnogim drugima.

Razvio sam prvi interaktvini turstički vodič u bivšoj Jugoslaviji, Travel mapping.

Napisao tekst na temu „22 način kako bih unaprijedio turizam u Banjaluci“ koji je postao viralan već prvog dana.

I naravno, kreirao sam ovu stranicu sa ciljem da pomognem ljudima da putuju što jeftinije!

Stranica o meniKroz RIO priče sa putovanja, želim da svim ljudima pokažem da putovanja nisu samo za priviligovane ljude i da vi, kao i ja, možete putovati ako to čvrsto odlučite. Tekstove koje pišem, pišem sa ciljem da svakome pružim nešto korisno i drugačije, nešto što je zaista primjenljivo, a ne neki savjet sa američkih portala, koji ovdje jednostavno ne vrijedi. Redovno sam u potrazi za jeftinim avio kartama, te sve karte koje pronađem, odmah dijelim na stranici, kako biste ih mogli kupiti.

Volio bih da kroz ovaj sajt počnete da živite život onakvim kakvim ga oduvijek želite. Da realizujete sve ono što se stidljivo krije u vama. Da realizujete sve svoje snove. Da jednoga dana kada se nađete u nekoj fotelji sa svojim unučićima, pričate svoje doživljaje i iskustva i shvatiti kako ste bogat i ispunjen život vodili.

Ukoliko barem 1% uspijem u tome, biću najsrećnija osoba na svijetu.

Ukoliko želite, možete se prijavi na moj newsletter i biti i toku sa svim zanimljivostima koje vam donosim.

P.S. Veliki pomoć u izradi ovog sajta i njegovom održavanju dugujem Milanu Marijancu iz Futoga, koji je istrpio sve moje zahtjeve i vjerovatno i osjedio od svih tehničkih problema koje je RIO imao.

Nadam se da ste kroz čitanje ovog teksta, saznali neke stvari o meni.

Za sva dodatna pitanja, stojim vam na raspolaganju.