Ako te zanima volontiranje u Africi na pravom si mjestu, jer u ovom tekstu želim da podijelim sa tobom svoje iskustvo o danima provedenim u sirotištu u gradu Aruša na sjeveru Tanzanije. Najnevjerovatnije iskustvo koje sam ikada doživio. Mislim da ću jednoga dana prepričavati svom unuku dok mi sjedi u krilu o tome šta sam radio jula 2018. godine.
Afrika je uvijek bila jedna od mojih želja. Tu želju je najviše rasplamsala, ko drugi do Maja Orihan, koja mi je pričala da je volontirala u nekom tamo sirotištu u Tanzaniji. Milan mi je neki dan pisao, da ako bi poželio da bude kao neko drugi u životu, da bi to bio ja. Mnogo me je dirnulo to. Ali, ako bi ja poželio da budem kao neko, to su on i Maja. Iznova se oduševljavam sa oboma.
Međutim, sva ta njena priča o volontiranju, činila se tad galaksijama daleko. Robi, budi realan brate. Radiš od 8 do 4. Od ponedjeljka do petka. Imaš 18 dana godišnjeg. Gdje ćeš naći vrijeme za Afriku?
Ali, nerijetko se desi da ti život uvijek iskroji stvari baš kako trebaju da se dese, samo ako si dovoljno strpljiv, te je tako splet nekih slučajnih okolnosti, doveo do toga da počnem da radim od kuće. Da se bavim digitalnim marketingom. Sam sebi kreiram dan, ali i finansije, te mogu da se odlučim za nešto ovako.
I zato mi se baš ova Afrika učinila kao pun pogodak!
Htio sam da doživim nešto novo. Da pomognem nekome ko zaista nije u mogućnosti sam da se izbori. Posebno kada su djeca u pitanju. Nemam još svoje dijete, ali sam osjetljiv na njih. Kao i na pse. Stegne mi se u grlu kada vidim dijete ili psa koje se muči. Zato je, sa ove tačke gledišta, ovo volontiranje vjerovatno najteža stvar koju sam ikada uradio. Ne fizički. Fizički ti i ne radiš mnogo. Tu i tamo pomažeš nešto. Već emotivno.
Koliko god da si spreman na volontiranje u Africi i ono što ćeš tamo naći, nije jednostavno kad to sve vidiš iz prvog lica. Kad shvatiš da to nisu filmovi i stvari koje gledaš po National Geographicu, već da je to realnost. Ona surova.
Tek kad kročiš ovdje shvatiš koliko smo mi zapravo bogati. Potpisujem da je Bosna u top 20% svijeta po kvalitetu života. Nemoj se smijati. Na stranu šta mi ovdje mislili i koliko hejtali sistem. Bosna jeste neka vrsta Afrike, ali vjeruj mi, mnogo manje Afrika od one prave.
Ovi ljudi nemaju vode, struje, interneta. Većina kuća nema tepiha. Asfalt postoji samo u većim gradovima. A možeš da vidiš majmune kako se zajedno sa djecom šetaju ulicama. Niko i ne obraća pažnju na njih.
Bez obzira na sav afrički nered i zbrku, oni su mnogo srećni. Nasmijani. Ali, istinski. Ne provede sate za telefonom, već se igraju na ulici. Nemaju markiranu garderobu, skupe satove, aute i šta znam šta još što mi percipiramo kao bitno. Vjerovatno mnogi i ne znaju šta su ove stvari. Materijalno, mnogo su iza nas.
Emotivno, mnogo ispred.
I onda se vratiš kući i prva stvar koju čujem je taksistu koji mi kaže “A kakva je ova država, ma ne može se ovdje živjeti. “Tek tako. Iz čista mira. Bez da ga pitam bilo šta.
Da se razumijemo, daleko smo od savršenog. Naravno da kod nas može biti mnogo bolje, ali u poređenju sa njima, mi nismo svjesni koliko više imamo.
Ti brineš oko toga na kojem poslu ćeš imati veću platu. On oko toga šta će danas da jede. Ti razmišljaš o tome gdje ćeš ići ove godine na more. On vjerovatno nikada nije izašao iz svog grada. Kod doktora ideš i kad dobiješ manju gripu i liječiš se pravovremeno. On možda ima tešku bolest, ali toga nije ni svjestan, jer ne može da si priušti da ode kod doktora.
Ali jednostavno niko ne razmišlja o tome. Svako je zaokupljen sobom i svojim životom. Svojom brigom.
Ali me fascinira kako naše nezadovoljstvo prema zemlji stalno nadgrađujemo poredeći se sa tamo nekom Njemačkom i zemljama Skandinavije, koji su 5% svijeta.
A ne sjetimo se porediti sa zemljama Afrike, Južne Amerike ili nekim zemljama Azije?!
Volontiranje u Africi – prvi koraci
Postoji nekoliko sajtova preko kojih se možeš prijaviti za volontiranje, ali dva su se pokazala kao najpouzdanija.
– workaway.info (vjerovatno i najbolji),
Maja je ovaj program pronašla upravo na workaway.info, te mi dala kontakt od Jamesa Kissirija, momka koji je zadužen za dovođenje volontera u Faraja sirotište u Tanzaniji u kojem sam boravio. On sam vodi jednu nevladinu organizaciju, koja neumorno radi da privuče ljudi da posjete ovo mjesto i pomognu djeci.
Svi volonteri koji dođu borave u njegovoj kući, te su u prilici da žive sa njegovom porodicom, druže se sa njima, jedu, te upoznaju život te zemlje na istinski način iz prve ruke.
A njega bih mogao nahvaliti isto kao i Maju. Prava ljudska duša koja nesebično pomaže ovoj djeci. Bez ikakve naknade.
Tako da, ako želiš da radiš isto ovo što sam ja radio, javi se njemu.
A šta se to tačno radi?
Tvoj zadatak tamo je da prosto pomogneš na bilo koji način, onako kako znaš. Da pričaš sa djecom engleski. Da se igraš sa njima. Da pomogneš oko hrane. Pranja. Poneseš nešto ako treba. Da se družite i da im posvetiš dio sebe. Svog vremena. Niko od tebe ne očekuje da po čitav dan crnčiš negdje. Njima je jednostavno mnogo drago što si tu i što si došao da ih pomogneš.
Obično se boravi u sirotištu ujutro, ode se kući za ručak, te se kasnije vratiš ponovo i provedeš još koji sat sa njima.
Očekuj i da će te voditi u škole da te upoznaju sa djecom koja tu školu pohađaju. Od onih najmanjih, pa do završnog razreda, pokazaće ti kako izgledaju njihovi časovi i šta se tačno uči tamo.
Koliko dugo se može biti?
Koliko god ti se bude. Pet, deset dana ili dva mjeseca, do tebe je. Ma možeš i godinu ako ti se bude. Niko te neće usloviti da budeš manje ili više. Budi onoliko koliko osjećaš da je potrebno. Da i tebi bude fino. Najduži boravak do sada jedne osobe u Faraja sirotištu bio je dva mjeseca.
Šta je uključeno, a šta ne?
Kada sam nekada kao student gledao razne programe za volontiranje u Africi, iritiralo me što se mnogo njih plaćalo do te mjere da ti treba jedna prosječna mjesečna plata, samo da bi besplatno mogao da radiš negdje.
I onda obično na ovim programima vidiš gomilu Amera i ljudi iz zapadne Evrope koji su se prijavili za ovako nešto, samo da bi kasnije mogli da to smjeste u svoj CV, a u suštini ih boli briga za pomaganje nekome.
Ovaj program je potpuno free. Obezbijeđen ti je smještaj u kući kod Jamesa i tri obroka dnevno. Jedini tvoj izdatak je avio karta koja je mene došla nekih 650 evra. Realno, moglo se naći i jeftinije, ali sam bio ograničen datumima i nisam mogao mnogo da biram.
Pored ovoga, obavezan si primiti i vakcinu o žutoj groznici, minimalno 10 dana pred put. Vakcinu sam našao samo u Zagrebu (Kada sam tražio nije bila u BiH, kao ni u Srbiju), a cijena je oko 50-tak evra.
Da li morate znati lokalni jezik?
Lokalni jezik u Tanzaniji je kisvahili, neka varijacija svahilija. Ali ono što je zanimljivo je da sva djece počinju da uče engleski već od šeste godine, te bez problema sa većinom možeš da komuniciraš. A tek kako su slatki kad pričaju engleski.
Informacije za kraj
Afrika je vjerovatno bila najteže putovanje koje sam ikada imao. Nije za svakoga. Volontiranje u Africi nije za svakoga. Najteže ti bude kad čuješ da ta neka dijeca boluju od teških bolesti, a toga nisu ni svjesni. Ali, bez obzira na svu neimaštinu, oni su dokaz da je za sreću potrebno jako malo. Mnogo manje nego što mi ovdje mislimo. Samo još to nismo shvatili…
Na kraju, vjerovatno ćeš imati svog omiljenog klinca kojeg ćeš zavoljeti najviše na svijetu. Ja sam u dilemi između njih dvije.
ŽELIŠ DA TI RIO DONOSI NAJNOVIJE INFORMACIJE IZ SVIJETA PUTOVANJA?
Budi dio kluba koji čini više od 8,000 ljudi. Prijavi se da na mejl dobijaš najnovije i najaktuelnije putničke informacije.
Vec duze vreme razmisljam o ovome a sada ozbiljno imam ovo u planu i to da odradim sve sto pre pa da negde u avgustu,septembru gasiram 🙂 trebala bi mi moze biti pomoc u upucivanju mada pise sve ali opet…uvek se ima neko pitanje o kom se nije pisalo pa bi mi neki licni kontakt dosao odlicno ..:)
Pozdrav! Ako ima netko tko bi išao volontirati od 8 mjeseca pa nadalje, neka se javi csandra92@hotmail.com
Mene ovo jako privlači ali imam problem,strahovito sam emotivna osoba,i jednostavno se bojim što ako se previše vežem za neko od sve te djece…kad gledam na tv razne emisije o djeci u Africi,isplačem ocean suza,a što bi tek da sam tamo,na licu mjesta…to me koči…🤔
Nasla sam suputnike,hvala 🙂
Super 🙂
Da li postoji određen broj godina koje mora imati volonter? Ili to nije bitno 🙂
Nije bitan broj godina 🙂
Hvalim Boze,konacno U mom zivotu da procitam dugo ocekivanu ,zivotnu poruku.Ime mi je Vera.Moreplovac sam 10 govina .Neprestajem da molim ljude,da moraju misliti na dijecu u Africi.Na Ostrvima,U Australiji,Mere,Misteria Ajland,Lifu …..I’ma MNOGO gladne dijece.I jako Sam zgrozena,jer ljudi znajuci da na Ostrvima zive siromasni,nezele da ih obidju,vec s Broda posmatraju Ostrvo,slikavaju.Na Tim Ostrvima sam sve trceci umorna od mog posla na Brodu,o ilazila ih,grlila,nosila pokloncice.U krilu po sestoro mi sjedijeli gledali crtani s telefona zajedno samnom.Igrsli fudbala,raznih igri.Ljudi molim Vas,daj prestanite misliti samo za sebe.Dajte,pomozite dijeci da bar nesto zapamte lijepo U zivotu svom.Sta zelite vise vi bogati.Zar se niste zasitili sjaja raznih Zemalja.Dal postoji jelo koje niste probali.Dosta vise.Vrijeme je da lupite sakom o Sto o kazete sebi,DOSTA VISE,DOSTA. I krenete biti ljudi,tako sto ce TE zazmuriti I osijetiti maleni topli Dlan dijeteta koji zeli pomoc.Vijerujte mi ,tada ce TE shvatiti,STA ste propustali U zivotu.Kolike ste greske pravili.Koliko ste GRESNI.Pozdrav od mene.
Tako je Vera )
Imam veliku želju da pomažem djeci u Africi, već dugo godina razmisljam o tome, problem je jedino jezik jer ne pričam Engleski,da li je moguće se prijaviti
Srećno 🙂
Zdravo Jasmina, jesi li ti iz BiH? Također, imam veliku želju da volontiram u Africi, i također, na žalost, nisam baš najbolja sa engleskim. jesi li u međuvremenu prikupila neke detaljnije informacije oko ovakvog “putovanja” i načina odlaska? Možda, ako smo već u blizini, možemo planirati zajednički odlazak? Mislim da je ipak tako lakše. pozz
Pozdrav,zelja mi je volontirati u Africi ali ne zelim ici sama ( zivim u Splitu).Ukoliko ima zainteresiranih za zajednicko putovanje mogu se javit na miamitovski@gmail.com
Hvala
Godinama imam zelju/potrebu biti sa njima, pomoći, davati, …i ta zelja ne da ne jenjava, dapače, što više vrijeme prolazi, sve je jača….nadam se i vjerujem da ću napokon i otići i biti napokon ono što osjećam da želim i trebam….hvala unaprijed svima koji će mi pomoći da i ja nekome pomognem….
Nema na čemu Dražene 🙂
Cao svima, htio bih se prijaviiti u upoznati jos volontera koji bi isli u Afriku 😊
Pozdrav Borise, jesi nasao nekoga ko bi isao, ja sam zainteresovan!
Cao svima, htio bih volontirati u Africi i upoznati ko bi jos dolje isao 😊
Dobro gdje sta i kako.. neke informacije gdje mogu dobit za volontiranje ili posjetitelj djeci u africi..u istri gdje se javit za vise info zna netko?
Ovo je moj san!! Hvala ti do neba sto delis ova iskustva sa nama! Samo jedno pitanje, da li se prijaviti na sajt koji si naveo ili direktno kontaktirati Jamesa? Pocinjem ozbiljno da razmisljam o ovome :))
Hvala tebi 🙂 Najbolje njemu lično da se javiš, tako je najlakše :))
Zelila bii upoznati osobe koje zele ici volontirati u Afrik.
Vec 3 godine razmisljam o tome i sada se poslozilo.
Najbolje da staviš oglas na tražim saputnika za putovanje 🙂
ja bih rado volontirala u Africi.Oduvek sam to zelela.Mozes me kontaktirati.Pozdrav.
Pozdrav Olivera, možete se pisati Jamesu koji je naveden u tekst 🙂
Ja bih..isla..kao posjetitelj ako ne kao volonter..istarska zupanija..ali neznam gdje pitat ovdje o tome
Pozdrav Tonka, imate na linku sve informacije 🙂
Ovaj video je dovoljan pokazatelj svega, veliko hvala!
Nema na čemu Mia 🙂
Shvaćam te. Došlo je nešto vrijednije od bilo kakvog životnog cilja i onda je nestao… Tako da se slažem kako treba dati svoje vrijeme i pažnju nekome , jer ćeš tako pomoći i samome sebi. I sam razmišljam o odlasku i pomoći nekako ljudima koji možda imaju manje, ali zapravo imaju više od drugih. Dosta ljudi je izgubilo što je pojam sreće.
Upravo tako Silvije. Nadam se da ćete imati priliku doživjeti nešto ovako u skorijem periodu. 🙂
Odlican clanak..:)
Mene samo zanima da li osoba od 21 god moze da se prijavi za volontiranje?
Pozdrav Bojana, može naravno, godine nisu ograničenje 🙂
Super članak! Lijep pozdrav!:)
Hvala puno Ana 🙂
Ja se zovem Iva i zelila bi volontirati, ima samo jedan problem sto ne znam kako doci do vas i kao uopce poceti…moja prica i nije sretna ali moze biti poucna…bar za mene je bila i shvatila sam vrijednost ljudskog zivota…
…ima 37 godina i cijelio vrime se pitam koji je moj cilj u zivotu cak i kad sam ga nasla je nestao…pocela sam i dalhe razmisljati o tom cilju…znala sam da mora biti daleko od grada i civilizacije…mozda cu sada sebicno zvucati ali skuzila sam da zelim pomagati ljudima,djeci kojima je to potrebno jer i onaj dio moje paznje i pomoci sto ce njih usreciti usreciti ce i mene…mozda vam ovo sve smijesno zvuci ali znam da mi to treba isto kao i tim ljudima…ne zelim sada pisati memoare ali mislim da ce neko skuziti o cemu pricam
Draga Iva,tako se radujem sto razmisljamo u istom smeru.Tako bih zelela pimagati tu decu i provesti neko vreme s njima.Mozes mi se javiti da razgovaramo.Veliki pozdrav od Olje
Voljela bih volontirati u Africi. Hvala vam na ovoj objavi, ali imala bih još mnogo pitanja. Ukoliko ste voljni pomoći mi, molim vas da me kontaktirate na mail ili fb inbox Goga Jezdic. Lijep pozdrav iz sunčane Pule
Pozdrav Gordana, hvala na komentaru. Sve što znam o volontiranju u ovom mjestu, nekako sam stavio u ovaj tekst, ali svakako mi možete pisati privatno za više informacija 🙂
Zdravo 🙂
Afrika i pomaganje ljudima je moj san oduvek, i jako me je dirnula tvoja prica. Da li mozemo da se cujemo putem maila, drustvene mreze ili telefona kako bi mi dao jos neke informacije? 🙂 Hvala ti puno!