Prosječna plata na Kubi iznosi oko 20 dolara, a plata doktora je 50 dolara. Poređenja radi, taksi prevoz od aerodroma u Havani do centra je oko 20 dolara.
Kubanci su najdugovječnija nacija na svijetu.
Zanimljivo je i da su ovdje sva preduzeća u vlasništvu države osim ugostiteljskih objekata i taksi prevoza.
Kubanci su najdugovječnija nacija na svijetu.
Libreta je mala knjižica koju ima svaka kubanska porodica, a u njoj je popis osnovnih namirnica na koje svaki član mjesečno ima pravo. (2 jajeta, malo brašna, šećera, ulja…).
Kuba ima dvije valute, jednu za strance CUC i jednu za lokalce CUP. 1 CUC = 25 CUP-ova.
Najmanja ptičica na svijetu živi na Kubi. Zove se zunzuncito i manja je od kolibrija.
Do prije nekoliko godina, Kubanci nisu smjeli ući u niti jedan hotel u svojoj zemlji.
U gradu Trinidadu stanovnici imaju vodu jedan put sedmično.
Kuba ima jednu od najvećih stopa pismenosti na svijetu (99, 8% posto).
Ova zemlja isto tako ima i najveći broj doktora po glavi stanovnika. Na Kubi ih je čak 70 000 dok u čitavoj Africi ima svega 50 000.
Internet na Kubi postao je dostupan svima tek 2013. godine.
Kuba ima više od 4000 ostrva i 250 plaža.
Zanimljivo je da na ovom ostrvu ne postoje nikakve otrovne vrste biljaka i životinja.
Svakoga mjeseca, SAD Kubi plati 4085 dolara za najam baze u Gvantanamu, ali Kuba nikada nije unovčila niti jedan ček do sada.
Sve do 2011. godine, bilo je zabranjeno uvoziti strane automobile na Kubu.
Kuba je jedna od najznačajnijih zemalja koja proizvodi cigare, a pored velikog broja brendova, vjerovatno najpopularnije su Cohiba. A kad smo kod cigara, postoji priča da je J.F. Kennedy naručiocu. 1.200 kubanskih cigara i onda je proglasio embargo (koji traje do danas).
Sve dok Raul Kastro to nije odobrio 2008. godine, na Kubi je bilo zabranjeno korišćenje mobilnog telefona.
Gotovo svaki koktel na svijetu, nastao je prvobitno na Kubi, osim pinja kolade.
U gradu Sjenfuegosu, nalazi se najveći vrt orhideja na svijetu.
U Havani se nalazi čuveni Capitolio, koji je gotovo identičan Bijeloj kući u Vašingtonu, a u njemu se nalazi i najviša statua u Južnoj Americi.
Glasanje na Kubi je obavezno.
Čak 90% Kubanaca živi u svojoj nekretnini.
Zbog svog izgleda ostrva, Kubu često na, nazivaju El Caiman ili krokodil.
Na Kubi je i dalje zabranjeno prodavati majice sa likom Fidela Kastra.
A za sve koji planiraju putovanje na Kubu, napisao sam detaljan vodič o svemu šta vas može zanimati prilikom odlaska na ovo ostrvo.
Da li moze da se dobije njihovo drzavljanstvo kad se ode tamo
Lep pozdrav iz južneIstre ?
Obožavam Kubu
2puta sam je posjetio
Živio BiH rado tamo, kao penzioner
Hvala na komentaru Marjane 🙂
Poštovani Roberte,
pokušavam stupiti u kontakt sa tobom, zvao sam te danas na telefon i pokušavam i na ovaj način stupiti u kontak.Ako imaš Viber, još bolje pa možemo se malo ispričati, naravno kada budeš imao vremena.
Srdačan pozdrav Mirsad
Najmanja ptičica na svijetu živi na Kubi. Zove se zunzuncito. Manja od kolibrija.
Hvala na ovome 🙂
Uvoz stranih automobila nije bio zabranjen prije 2011.
Vjerojatno misliš na to da nema auto-salona i slobodne prodaje auta kao kod nas.
Oni Kubanci koji su radili vani kao znanstvenici npr. u istočnoj Njemačkoj, mogli su vani kupiti auto ili motor i onda ga uvesti u zemlju pri povratku na Kubu.
Privatni taxisti izmedju sebe preprodaju aute.
Većinu onih lijepih, starih amsričkih limuzina je otkupila državna firma za prijevoz, pa se stranci vozikaju na sat dva po Havani u njima. Postoji i državni taxi koji ima suvremene, uredne aute. Tako da nisu svi taxisti privatni….
Ovo da Kubanci žive u svojoj nekretnini moraš pojasniti. Puno toga nije privatno vlasništvo nego stanarsko pravo. Takav ti je cijeli Vedado i Havana Vieja. Naime, Vedado su male vile i obiteljske kuće koje su vlasnici napustili nskon revolucije, nadajući se da je privremeno. Posluga je ostala unutra, čuvajući kuće. Nekima su ih vlasnici prepustili kad su shvatili da se više neće vratiti. Puno tih boljih kuća je nacionalizirano. U Havani Vieja skoro sve je nacionalizirano. I ljudi imaju samo stanarsko pravo. Zato kad se krene renovirati neka stara zgrada i odredi joj se prenamjena u hotel ili restoran, ljudi se isele. Država im da zamjenski smještaj koji često bude na periferiji. Naravno da se bune, jer svi koji žive u centru, gdje su turisti, imaju neki biznis i zaradjuju od toga.
To sa stanarskim pravom je slično kao u yugo socijalizmu. Nisi najmoprimac, ali bome nisi ni vlasnik. Kubanci koji žele promijeniti grad, izmedju sebe dogovaraju zamjene stanova i kuća. Naravno da rijetko tko želi van iz Havane.
To o vladništvu saznaš kad pokušaš tamo kupiti nekretninu LEGALNO. Naučiš da postoji i medjunarodno pravo i da ti je kupovina nekretnine rizik.
Tako da ovo da su vlasnici svojih kuća ne stoji. Oni su zaštićeni stanari.
Mobilna mreža postoji od prije 2008. Kubanci su mogli imati mobitele i prije 2008.
Prvo su ga mpgli nabaviti državni službenii,, funkcioneri, taxisti. Tražili bi službeno odobrenje od vlasti i kupili aparat i sim karticu u dućanu. Ostali su nabavljali aparate na crnom tržištu, a prepaid sim kartice smo im kupovali mi, stranci. Bonove su kupovali pod normalno. Nitko im nije tako nabavljen mobitel oduzimao.
“Kubanci su najdugovječnija nacija na svijetu.”
Nisam baš siguran…
Mislim da su Japanci.
Kubanci su najdugovječnija nacija na svijetu.
Na Kubi su sva poduzeća u vlasnuštvu države osim ugostiteljskih objekata i taxi prijevoza.
Međugradski prijevpz gotovo da i nepostoji. Npr. Na relaciji Havana Trinidad vozi se 6 sati i ima samo jedan polazak autobusa dnevno.
U gradu Trinidadu stanovnici imaju vodu jedan put tjedno. Otpadne vode osim fekalnih , dakle od pranja rublja suđa i osobne higijene ispuštaju kroz podne kanale te na otvore na fasadnim zidovima direktno na ulicu koja je obložena kamenim oblutcima i koja strmo piložena prema centru.
Hvalaaa Dražene, ide u tekst 🙂
Idemo sledeće nedelje u Havanu.
Moje pitanje je: pri odabiru smeštaja, na šta obratiti pažnju sem onog standardnog cistoca, lokacija… da li da gledamo da je host dobar, da pomažu pri snalazenju na kubi, ili doručak, WiFi…
Preporučili ste Ivelin sa slikama apartmana, kolko vidim sad nema tih apartmana koje ste predložili.
Hvala!
Kubanci su smjeli ući u svaki hotel u zemlji. Nisu smjeli boraviti u sobama zajedno sa strancima.
To ide ovako: postoje luksuzni hoteli za strance. Postoje mješani hoteli, gdje Kubanci plaćaju u devizama istu cijenu kao i stranci. Postoji smjeptaj rezerviran samo za Kubance, sa znatno nižim cijenama u nacionalnoj valuti, u koji stranci ne mogu.
Privatni smještaj je podijeljen. To se zna po oznaci pored ulaza, plavi ili zeleni trokutić na zidu.
Zabrana boravka npr. Kubanke i stranca u hotelskoj sobi je uveden da se spriječi prostitucija. U svakom boljem hotelu postoje čuvari koji budno motre tko ulazi u liftove prema sobama. Prepoznaju goste hotela.
Na isti način će spriječiti i strance koji nisu gosti tog hotela da odu do soba. To isto postoji i kod nas. Čucari su u civilu i diskretni ste.
Kubanci su uvijek mogli popiti piće u svskom hotelu. Ako mogu platiti te cijene za strance.
Na isti način ja nisam mogla u privatni smještaj namijenjen lokalnom stanovništvu.
Jedino odstupanje od tog pravila je ako par ima potvrdu da su vjenčani. Onda može sve. Nema diskriminacije, samo pravila za sprečavanje prostitucije.
Hvala na svim informacijama 🙂 )