Moji putopisi, mjesto u kojem dijelim svoja iskustva i uspomene sa putovanja sa ciljem da pomognemo budućim putnicima.
Uske, krivudave ulice, kroz kojih milimetarski precizno prolaze mali skuteri, miris peciva sa pistacijama koji mami posjetioce iz obližnjih pekara, barokne crkve i raskošne palata, pice i njeni majstori, Vezuv i Kapri. Sve ovo je Napulj. Međutim, ukoliko malo zagrebete ispod ovih stvari, otkrićete jedan mnogo mračniji svijet, svijet sastavljen od katakombi, tunela...
Putujući u preko 30 zemalja na 4 različita kontinenta, bio sam u prilici da razgovaram sa mnogo različitih ljudi. Ovi ljudi, različitih interesa, religija, rasa, obrazovanja, često su mi rušili predrasude i stereotipe koje sam imao, te sam tako nakon više od 10 godina putovanja, u svoje najbolje prijatelje uvrstio ljude iz Irana, Portugala, Španije, Turske, Brazila...
Sa jedne strane buka, gužva, sirene skutera koji milimetarski prolaze pored vas. Galama ispred obližnje picerije ispred koje desetak ljudi stoji i priča. Pričaju o sinoćnoj utakmici. Pucaju od ponosa. Pobijedili su Juve sinoć. Sa druge strane druga priča. Neki novi svijet u kojem stariji gospodin ušminkan u elegantnom odjelu tamno sive boje sa svojom ženom lagano...
Pišem ovaj tekst prije svega za sve ljude koji vole putovanja, za ljude koji štede svaki novčić onoga što teško zarade u ovoj našoj zemlji da odu negdje i ljude koji putovanja gledaju kao način života. Ali isto tako, volio bih da ovaj tekst vide i oni koji drugačije razmišljaju, oni ljudi koji sreću vide u materijalnih stvarima i kojima su putovanja vid trošenja...
Mi smo pjesnici. Naša duša zahtjeva muziku. Onda kad pogledam u okean, jedino što čujem je fado, a kada šetam ulicama Koimbre, vidim moj narod, moje ljude. Znam da ovdje pripadam. – Koimbra, nepoznati autor. U novom nastavku priča iz Portugala, nakon Porta, nastavljamo put za Koimbru. Koimbra Za one koji ne znaju, Koimbra se nalazi na desnoj obali rijeke...
Postoje mjesta koja nam se uvuku pod kožu i prije nego što ih posjetimo. Postoje mjesta koja ničim izazvana, postanu dio našeg srca i naša sigurna luka. Mjesta, na čiju pomisao osjetimo kako nam se usne iskrivljuju u jedan iskreni osmijeh sreće i zadovoljstva. Tako je meni sa mojim Portugalom. Ovo je moje putovanje u Porto. Ko je glavni krivac za ovo, teško je reći...
Kada nam neko spomene Brazil, većina ljudi će dobiti sljedećih nekoliko asocijacija. Svi Brazilci samo igraju odbojku na plažama Rio de Janeira i sunčaju se po čitav dan. Jedina bitna stvar u životu im je fudbal, a pored toga obožavaju i karneval koji imaju. Sve su Brazilke tamnopute, prekrasne, super seksi cice, savršene linije, sa velikim guzama i hodaju okolo...
Nakon prvog dijela u kojem smo pažnju posvetili Faru, sada krenušmo pravcem Albufeire, poznatog mondenskog ljetovališta, na kojem ima još više Engleza nego u Faru, ali mjesto koje za razliku od svog prethodnika, posjeduje možda najbolje plaže koje ćete naći u Evropi. Kupišmo kartu, sačekašamo EVA bus (najboljeg prevoznika ukoliko se odlučite putovati po jugu...
Sjećam se da je bila zima 2006. godine. 25 decembar čini mi se. Klasična zima rekli bi, snijeg, ukrašene ulice, djeca koja se sankaju na brdu u Boriku i filmski maratoni na TV-u. Upravo sam završio sa školom. Napokon je došao zimski raspust. Vrijeme kada sva dijeca u mom gradu sjede kući, uživaju u prazničnoj atmosferi i gledaju reprize Sam u kući i Gospodara...
Tokom svog putovanja Italijom, RIO tim je proveo par dana i u Napulju, ili Napoliju, kako ga Italijani zovu. Ljepša polovina našeg tima već je ranije imala priliku da boravi u ovom po malo divljem, egzotičnom, simpatičnom, nekako, pravom italijanskom gradu. Druga, odnosno ružnija polovina našeg tima, tj. ja koji pišem ovaj tekst, po prvi put sam se zadesio u Napulju...