• Meni
  • Meni

Foto putovanje – Indonezija

05/05/2016Šta misliš o ovome?

Danas vam donosimo fotografije Davida Lazara tokom njegovog putovanja u egzotičnu Indoneziju. David kaže da mu je Indonezija možda najdraža zemlja koju je do sada posjetio. Fotke zasigurno dobro potkrepljuju to.

1-David-Lazar-Flores__880 2-David-Lazar-Borneo-21__880 3b-David-Lazar-Borneo-19__880 3-David-Lazar-Bali-Portraits-8__880 4-David-Lazar-Bali-Seaweed-Farming-8__880 5-David-Lazar-Bali-Bathing__880 6a-David-Lazar-Indonesia__880 6-David-Lazar-Bali-Diving-1__880 8b-David-Lazar-Boreno-13__880 8-David-Lazar-Boreno-04__880 9.-David-Lazar-Boreno-01__880 10-David-Lazar-Boreno-03__880 11b-David-Lazar-Flores-2__880 11-David-Lazar-Boreno-10__880 16-Davd-Lazar-Girl-in-Purple-Hijab__880 17-Davd-Lazar-Girl-in-Yellow-Hijab__880 18-David-Lazar-Borneo-16__880

 

Slične priče

Ostavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Da je Amazon zemlja, bio bi 9. najveća na svijetu. Kako i ne bi kad se prostire na čak 9 zemalja Južne Amerike. Najveći dio svakako pripada Brazilu, ali Kolumbija, Peru, Venecuela, Ekvador, Bolivija, dvije Gvajane i Surinam imaju svoj dio. Kad si ovdje, čuješ neke nestvarne podatke. 1. Ekosistem prašume Amazon, čini dom za više od 40,000 vrsta biljaka, 1,300 vrsta životinja, 3,000 vrsta riba i preko 2,5 miliona insekata. 2. Oko 25% svih lijekova koji se koriste kod nas, dolazi iz Amazona, kao i čak 70% lijekova za rak. Ali, zanimljivo je da je manje od 1% biljaka istraženo je od strane naučnika. Zamisli samo koliko još prostora imamo za napredak i liječenje! 3. Preko 3,000 različitih vrsta voća, nalazi se ovdje, od kojih se u Evropu uvozi nešto manje od 200. 4. Preko 80% hrane koju jedemo ti i ja, potiče iz Amazona. Tu se misli na čokoladu, kafu, rižu, krompir, banane, kukuruz i mnoge druge stvari. Kad slušam sve ovo, jedino što mi prolazi kroz glavu je zahvalnost. Zahvalnost da imam priliku da doživim sve ovo. Što mi je onaj gore omogućio da kročim ovdje. Ej, pa ja sam na ulazu u Amazon. Kako to samo dobro zvuči😊
Kakvo zadovoljstvo danas ponovo biti u svojoj nekadašnjoj školi i pričati o životu i putovanjima sa svim ovim učenicima❤️Toliko finih uspomena me veže za ovo mjesto. Hvala vam još jednom na druženju i nadam se da se ponovo vidimo u nekoj drugoj priči😊 P.S. Posebno hvala mojoj divnoj razrednici Ljilji koja je organizovala sve ovo😊
Udaljen na samo 6 kilometara od Stone towna, naći ćeš Prison Island (Changuu), malo na kojem žive Aldabra džinovske kornjače, koje je 1919. godine, guverner Sejšela, poslao kao poklon Zanzibaru. Kornjače su na ostrvu dočekane sa velikim oduševljenjem, te se dosta pažnje posvetilo njihovom razmnožavanju. Već 1955. godine, bilo ih je više od 200. Ipak, one mnogo veće životinje, mi ljudi, počeli smo da ih krademo za prodaju u inostranstvo, ali da ih koristimo kao kućne ljubimce, pa je njihov broj naglo počeo da opada, te je 1996. godine ostalo samo njih 7. Vidjevši da je vrag odnio šalu, vlada Zanzibara, uz pomoć Svjetskog društva za zaštitu životinja, preduzima drastične mjere da se ova vrsta spasi, te je danas na ostrvu ipak pozitivan trend njihov rasta. Zanimljivo je da na svakoj od kornjača se nalazi ispisan broj sa godinom starosti, a neke od njih, žive i po 200 godina. #aldabra #giantturtles #aldabragianttortoise #aldabratortoise #zanzibar #zanzibarisland #zanzibarsea
Sjedimo tako nas trojica u jednom restoranu u Keniji, te naručujemo porciju ugalija sa piletinom. – Imaš jako lijepu kosu. – komplementiram simpatičnoj konobarici koja nam donosi jelo, a koja ima vjerovatno najkul frizuru koju sam ikada vidio. Ne postoje pridjevi u našem jeziku kojim bi mogao da opišem taj stil i tu kreaciju koju je imala na glavi, niti imam sliku da ti pokažem. Ali vjeruj kad ti kažem da je bilo nešto nevjerovatno. Blago zbunjena, stidjivo mi se zahvali, te se vrati nazad. Ali onda, na svakih par minuta, primjetim je kako viri i gleda prema nama. Kada nam se pogledi susretnu, brzo se povuče nazad i nastavi sa poslom. Vidim Majka kako se smije. – Ona tebe gleda. – dodaje mi. – Mene? Zašto? – pitam ga zbunjeniji nego ona maloprije. – Zato što si joj se fino obratio i pohvalio je. Znaš, muzungua ovdje ima jako malo, a gotovo nikada ne dijele komplimente. Zato si je zainteresovao. – Samo zato što sam joj pohvalio frizuru, već je zanimam? – Tako to ide ovdje. Bijelci su na cijeni, a mnogo djevojaka mašta da se uda za jednog. Tužno je to nekako sve. Toliko te poštuju, a istovremeno sebe degradiraju zbog same boje kože. Mislim da to nigdje nije ovoliko izraženo kao u Africi. Toj divnoj Africi sa divnim ljudima. Nadam se da će doći dan kad će shvatiti da smo svi isti❤️ #kenya #kenyamoore #nairobi #nairobikenya #kenyaafrica
Održane promocije knjige u Bijeljini i Brčkom. Hvala divni ljudi. Hvala @smokvica_bijeljina i @labottegabrcko. Hvala @putoholicarka. Zaista sam uzivao od srca❤️
Kada me pitaju kako mi je bilo na Sejšelima, često spomenem ljude. Ne samo tamo. Inače ih spominjem. Nekako, oni su mi najbitniji dio putovanja gdje god da odem. Ako ljudi nisu ok, džaba sve kule i gradovi. Sjećam se samo kad sam bio u Oslu. Toliko sam se razočarao u njega ne zbog grada, koji i sam nije nešto posebno, već zbog ljudi. Desi se naravno splet nekih okolnosti, ali eto, Oslo pamtim na ovaj način. Zato kada me pitaju gdje sljedeće putujem, znam da neću na sjever nigdje. Neko će reći što južnije to tužnije, ali ja uvijek kažem, što južnije, to sdušnije💓
Černobil danas i posljedice na ljude? Černobil danas nije opasan. Zaista nije. Nivo radicije u većini Pripjata i Černobila dosta ispod opasnog, a ono što se malo zna je da i dan danas neki ljudi žive ovdje! Naime njih 3.000 vratilo se u jednom trenutku ovdje, da bi ih danas ostalo oko 120. Uglavnom su to starci od oko 80 godina i žive po jedan u svakom selu. U Ukrajini su poznati kao “samostalni nomadi”. Razlog njihovog povratka je jednostavan – ljubav prema svom kraju i svojoj kući. Naime, ubrzo nakon što se primirila situacija oko Černobila, ovi ljudi željeli su se vratiti svojim kućama. Nakon dugo vremena i pregovora sa vladom, dozvoljeno im je da se vrate. Ali pod jednim uslovom. Vlada će im obezbijediti struju i vodu i sve što im treba za život. Međutim, oni ne mogu imati prijavljeno mjesto boravka, jer faktički niko ne živi u Černobilu. Po povratku, imali su ogroman broj kuća koje su mogli da izaberu za život, ali ono što je zanimljivo je da su svi izabrali svoju kuću. Gotovo svi oni danas jedu biljke koje rastu ovdje, piju vodu sa ovog mjesta i savršeno su zdravi. Slobodno mogu da napuste ovu zonu. Vlada Ukrajine im je izdala posebnu dozvolu da mogu da se kreću po zemlji, a većina njih ima djecu i unuke širom Ukrajine koji ih često posjećuju. Svi oni žive na sasvim normalan način. Niko nema tri ruke ili tri noge. Niko nema tumor ili rak. Nema mutacija kod ljudi. Čitava ova zona u suštini prilično je čista danas. Životni vijek radioaktivnih elemenata koji su se širili ovdje, već je prošao. Pod pojmom životni vijek elementa podrazumijeva se vrijeme koje je potrebno tom elementu da nestane, odnosno da više nije opasan po ljude. Na primjer, životni vijek joda 121, jednog od najopasnijih elemenata koji se raspršio ovdje, je samo 8 dana. Životni vijek cezijum i stroncijuma je 28 godina i 30 godina. Već je PROŠLO. Čak je i vlada Ukrajine nedavno objavila da ukoliko bi bilo potrebe, ljudi bi mogli živjeti u ovoj zoni.  Ukrajina je ipak velika zemlja, a njena populacija se stalno smanjuje i jednostavno nema potrebe za tim. Ali.... Sa Černobilom ipak treba biti jako oprezan. #chernobyl #chernobil #chernobylseries
OVAKO IZGLEDA ČERNOBIL! Za sve vas koji trenutno gledate po meni najbolju seriju ikada, evo par informacija o tome šta se desilo. Sama eksplozija reaktora i nije bila toliko opasna, koliko je opasno bilo radioaktivno zračenje do kojega je nakon toga došlo. Otpuštene su ludački velike količine radioaktivne prašine, otprilike 11 puta jače nego prilikom eksplozije atomske bombe u Hirošimi. Krug od preko 30 kilometara, proglašen je za kontaminovan, a posebna vojska i naučnici, poslani su da zaustave dalje širenje radijacije. Zvuči nevjerovatno, ali Sovjetske vlasti su do te mjere sakrile ovu katastrofu, da gotovo niko izvan zemlje nije imao ideju šta se dogodilo. Tek pokoji mali članak u novinama, pisao bi da se u Černobilu nešto desilo. Ništa ozbiljno navodno. Malo se zapalio neki reaktor, ali sve će biti u redu. Još uvijek gori, ali ugasićemo mi to. Tokom topljenja jezgra nuklearnog reaktora, tri volontera su skočila u “radioaktivni bazen” kako bi otvorili cijev kroz koju su trebale da izađu radioaktivne supstance. Sva tri volontera nisu dugo poživila, a nivo radijacije na njihovim tijelima bio je toliko visok da sumorali da ih stavljaju u olovne kovčege. Vjeruje se da su ova tri čovjeka spriječila eksploziju 3 puta veću od eksplozije reaktora 4. Da je do ove ekslopzije kojim slučajem došlo, posljedice bi bile katastrofalne i bio bi uništen čak i glavni bjeloruski grad Minsk i mnogi okolni gradovi! Na sreću, ova nesreća je spriječena. Oni koji su radili na čišćenju i sprečavanju ove katastrofe mogli su da rade bezbjedno samo 40 sekundi, čak i u specijalnim odijelima protiv zračenja. #chernobyl #chernobylhbo #chernobylmemes #prypiat #chernobil #chernobylzone #chernobyldisaster #chernobylseries
Oduševio me Brooklyn bridge. Čitav most, mnogo je impozantniji nego što sam ga zamišljao. Mnogo veći. Moćniji. Renesansniji. Sama konstrukcija datira još iz XIX vijeka, a dizajnerski je uz most u Budimpešti, jedan od najljepših koji sam vidio. A tek pogled! Sa jedne strane imaš Menhetn, sa druge Brooklyn. A između njih more i more auta koji žure da stignu negdje. Mislim da bih satima mogao da stojim tu i samo ih posmatram. Možda nisi znao, ali ovo je prvi most ikada napravljen  totalno od čelika. #Brooklyn #brooklyn99 #brooklynbridge #newyorkcity #nycgo #brooklynwyatt🙈