Je li moguće da se ovaj san konačno ostvaruje? Stvarno idem šetati Camino? Mislim da sam tek nekoliko dana od početka ove avanture postao svjestan toga da se zapravo ovo dešava i da je stvarnost. San o kojem sam maštao još tamo nekad od 2004. godine sada postaje java, a ja idem da šetam od Lisabona do Santjaga, preko 650km!
Iako sam jako nestrpljiv da vam u detalje ispričam kako je prošla ova avantura i šta sam sve proživio, mislim da je najbolje da krenemo ispočetka. Da li znate šta je Camino de Santjago? Da li ste ikada imali želju da ga šetate ili ste možda to već i uradili? Šta vam je potrebno za put i kako da se pripremite?
Sve to, i mnogo više, saznaćete u ovom tekstu!
Želim da vam dam par informacija za koje vjerujem da će vam pomoći kada budete putovali na Camino. Prije svega, kada je u pitanju smještaj, na ovom sajtu možete rezervisati povoljne smještaje širom rute, a ovdje možete uzeti jeftine avio karte. A za one koji planiraju da ostaju duže u gradovima i obilaze dosta atrakcija, na ovom linku imate listu zanimljivih tura i izleta koje možete raditi u zemlji.
Ono što vam isto tako može biti zanimljivo dok ste ovdje je ova univerzalna SIM kartica sa kojom ćete uštedjeti dosta novca na minute i internet.
Šta je zapravo Camino de Santjago?
Vijekovima unazad poznat i kao Put Svetog Jakova, Camino de Santiago je prvobitno (ali je i danas) bio poznat kao katolički hodočasnički put.
Još u 9. vijeku postoje tragovi da su ga ljudi i tada šetali. Put vodi ka Santjagu de Composteli, gradu na sjeveroistoku Španije, kroz različite rute širom Španije, Francuske i Portugala. Krajnja stanica je uvijek ista – Katedrala Sv. Jakova u Santjagu.
Danas mnogi ljudi ovaj put prelaze iz različitih razloga i motiva: neko želi da se izoluje i bude sam neko vrijeme, neko da razmišlja, da ispita sopstvene granice i vidi koliko može. Mnogi takođe žele detoks od tehnologije, imaju određene ideje koje pod uticajem svakodnevnice i užurbane sredine ne mogu da razrade, a neki pak samo žele da provedu neko vrijeme u prirodi i odvaže se na nešto ovakvo.
Bilo kako bilo, o kojem god da se razlogu radi, Camino je složićete se itekako jedinstvena avantura koja ne može da se mjeri ni sa čim drugim. Evo i ja, nakon proputovanih skoro 100 zemalja i nakon što sam se nagledao svega i svačega, mogu slobodno reći da je ovo definitivno najposebnije i jedinstveno iskustvo koje sam ikada iskusio u životu.
Zašto se šeta Camino?
Različiti su razlozi zašto se ljudi upuštaju u ovu avanturu. Oni mogu biti vjerski, kao zahvalnica bogu za ostvarenje neke želje ili uslišenje molitve, smiraj duše i traženje sebe, ali i nešto potpuno drugačije što nema veze sa vjerom.
Velika većina ljudi Camino šeta iz ličnih razloga da ispita svoje granice i vidi koliko može. Da iskusi nešto novo i prođe kroz avanturu koju će sigurno pamtiti cijeli život. To je bio i moj motiv, jednostavno sam želio vidjeti koliko mogu i da li mogu, kao i ostvariti dugogodišnji san.
Prije nego krenete…
Evo nekoliko bitnih stavki i karakteristika Camina kao i određene terminologije koju ćete susretati na svom putu:
Ljudi koji šetaju Camino se zovu peregrini (peregrinosi)
– Na kraju svakog Camina, dobijate compostelu, ili potvrdu (diplomu) da ste završili svoj put. Da biste je dobili, potrebno je da prehodate najmanje 100km pješke, ili 200km biciklom.
– Tokom puta, skupljate pečate u svoj Camino pasoš (kredencijal), kako biste na kraju dokazali da ste zaista prešli 100 ili više kilometara.
– Simbol Camina je školjka, koja simbolizuje sve rute koje vode ka Santjagu, a koju ćete viđati na ruksacima većine onih koji šetaju, a i sami je možete staviti na svoj ruksak ako želite.
– Albergiji su hosteli za peregrine.
– Camino pasoš dobijate na početnoj stanici, a naša je bila Katedrala u Lisabonu.
– Tokom puta, vodiće vas strelice koje će vam pokazivati smjer i kuda treba da se krećete.
– Zvanični pozdrav Camina koji ćete čuti od prolaznika, drugih šetača i lokalaca je Bien Camino (na španskom) U Portugalu je to Bom Caminho a u Francuskoj Bonne Voie.
Koje rute postoje i kako odabrati koju ćete šetati?
Iako postoji 7 glavnih ruta Camina, francuski, portugalski, sjeverni, engleski, originalni, takozvani srebrni put, i Camino Finesterre, onih nezvaničnih je mnogo više, čak 281. Svi oni zajedno kreiraju staze dugačke ukupno 82 881 kilometara, širom Portugala, Francuske i Španije. Na vama je koji ćete odabrati, kada ćete krenuti i kako.
Camino možete prepješačiti, preći biciklom, trčati ili ići u invalidskim kolicima, a nekada su ljudi, mada ni danas nije toliko rijetko i moguće je, svoj Camino prelazili konjem.
Postoji nekoliko glavnih faktora po kojima možete odabrati svoj camino. Prvi je definitivno vrijeme i koliko dana možete odvojiti za hodanje. Analizirajte prosječno vrijeme prelaska svakog puta, i vidite šta vam najviše paše. Rute Camina idu od najkraće, engleske rute dugačke 115km, do najduže francuske koja kreće iz Pariza i duga je čak 1717km.
Ako prosječno hodate 25 km po danu, vrlo lako možete izračunati koja ruta je pogodna za vas, ako vam je vrijeme faktor. Ako vam vrijeme ne igra ulogu, onda još bolje! Možete lagano istražiti i pregledati sve rute, pročitati iskustva putnika i vidjeti šta vam se najviše sviđa.
Volite li viđati ljude na putu? Ako je odgovor da, francuska ruta je definitivno za vas. Ako ipak ne volite prevelika planinarenja, potrugalska bi vam se mogla svidjeti jer je ruta uglavnom ravna, ali znajte da od Lisabona do Porta infrastruktura ponegdje nije bas tako dobra, pa ćete nerijetko hodati i preko 10km da biste došli do prvog smještaja ili restorana.
Procijenite sami, pripremite se istražujući, a veliku ulogu mogu igrati i veći gradovi koji se nalaze na putu, gdje biste mogli isplanirati dan ili dva pauze, ako ih želite obići. Mi smo se za portugalsku odlučili jer ide uz more, nije tako duga kao francuska, a opet ćemo preko 25 dana hodati i iskusiti camino što više.
Ispod je tabela sa 7 zvaničnih ruta i njihovom okvirnom kilometražom:
| Camino Frances | 780km |
| Camino Portugues | 650-670km (Lisabon) 280km (Porto) |
| Camino del Norte | 466km |
| Camino Primitivo | 315km |
| Via de la Plata | 1,000km |
| Camino Finisterre | 90-118 km |
| Camino Ingles | 120km |
Šta spakovati za put?
Vjerovatno najvažnija stvar koja dolazi na red nakon odabira rute, jeste šta spakovati za jedan ovakav put. Nije ni malo jednostavno u ranac od 6 do 7 kg staviti svega nekoliko stvari i sa tim preživjeti 25 do 35 dana, i vjerovatno ćete, kao i ja, i kao i svi koji su išli prvi put, kod nekih stvari pogriješiti, pa ponijeti viška ili previše, ali i ovo je jedna neizbježna lekcija kojoj te Camino uči.
U tabeli ispod nalaze se sve stvari koje sam ja imao u svom rancu te moje iskustvo da li su bile potrebne ili ne, kao i tabela stvari za prvu pomoć, njegu žuljeva i povrede.
Generalni savjet jeste da se spakujete što više light i da ne nosite baš baš ništa što će vam možda zatrebati. Sve to možda se može kupiti usput ako je baš potreba, a sve ostalo nije neophodno. Vjerujte da se svaki gram osjeti i zato treba biti vrlo oprezan pri pakovanju, jer sve to utiče na leđa, koljena i noge koji moraju da ponesu teret.
OSNOVNA OPREMA
| ŠTA SAM NOSIO | DA LI JE BILO NEPOHODNO/NAPOMENA |
| 5 dri-fit majica | Dovoljne bi bile 3 |
| Duge hlače | Ni jednom ih nisam obukao |
| Tanja jakna | Jednom je zatrebala |
| 2 šorca | Stalno sam ih nosio |
| Brzosušeći peškir | Vrlo korisna stvar u hostelima i smještajima gdje nema peškira ili se doplaćuju |
| Mjehur za vodu | Obavezno ponijeti, praktično ispijanje vode u hodu |
| Donji veš | ? |
| Vunene čarape ili planinarske čarape od debelog materijala (ja sam svoje kupio u Declathlonu) | Korisno ih je imati jer su deblje od običnih pamučnih |
| Dron | Samo ako je neophodan, meni je bio potreban za snimanje |
| Punjač za telefon | |
| Flaša za vodu | Ni jednom je nisam iskoristio, vodu sam pio samo ih mjehura |
| Japanke | Nikako ne zaboraviti, potrebne su za hostele i hodanje u kupatilima |
| Osnovna kozmetika, četkica za zube, pasta, dezodorans | |
| Tanji duks | Bio je sasvim dovoljan za prohladno vrijeme |
SET ZA PRVU POMOĆ/APOTEKA
| ŠTA SAM NOSIO | DA LI JE BILO NEOPHODNO/NAPOMENA |
| Tečni jod za rane | Nismo koristili |
| Sterilne gaze i roll flaster | Bile su korisne za žuljeve |
| Compeed flaster | Spas, samo je važno ne kidati ih već čekati da sami odtpadnu |
| Pantenol krema | Izuzetno korisna kod zarastanja žuljeva, mazati noću |
| Dječiji puder | Odličan protiv znojenja nogu |
| Hidrociklin mast | Za žuljeve protiv inficiranja |
| Tuferi | Korisni za čišćenje žuljeva |
| Osnovna apoteka – Paracetamol, Linex, Controloc, Brufen | |
| Vitamini i minerali | |
| Magnezijum citrat | Važno je da bude citrat, skuplji je ali efikasniji |
| SPF | Obavezno, što veći! |
| Sprej protiv komaraca | Koristan, naročito u ljetnim mjesecima i kada ste kraj vode |
Kakav ranac vam treba?
Sve dok nisam počeo šetati, nisam shvatao koliko je zapravo ranac važan. Ranac prije svega treba da ima oslonac na kukove kao i potporu oko grudi, kao bi se težina ravnomjerno rasporedila. Ne odgovara svaki ranac svakom tijelu, i vrlo je važno da kaiševi budu čvrsto pričvršćeni i da služe nečemu, a ne da imaju previše lufta, i to je sve tako lijepo objašnjeno u videu ispod, gdje se pokazuje kako ranac mora da se prilagodi obliku tijela i konsitituciji, kako bi se težina i opterećenje ravnomjerno prenosili.
Mi smo oboje nosili ranac od po 35 litara, sa ojačanjima za ramena, leđa i prenos težine, a imali su i zaštitu na leđima u vidu mrežice kako ranac ne bi bio u direktnom kontaktu sa leđima, već da ima malo lufta što će smanjiti znojenje.
Cipele ili patike, i koje?
Odlučio sam da ću, kad me neko pita koja obuća je najbolja za ovaj poduhvat, uvijek reći da vi najbolje poznajete svoja stopala. Recimo, nekome odgovara da iako ide u ljetnjem periodu, nosi gojzerice i planinarske patike, a neko se ni u kojem slučaju ne bi odlučio na tako nešto. Neko će 800km prehodati u najobičnijim patikama za šetnju, a neko će mijenjati dvoje i prilagođavati se tipu terena.
Recimo, Ena se baš ispatila sa cipelama, ali ona ima jako specifičnu nogu, velike čukljeve, širok prednji, a uzak zadnji dio stopala. Zato kažem da je sve individualno i ona sama zna da njoj nikako tvrde gojzerice i krute patike za planinarenje ne bi odgovarale zbog čukljeva, već mora nositi patike ili neke ultra mekane patike za planinarenje.
Moj izbor su bile Ecco shoes patike, i imao sam samo jedan mali žulj na peti koji se pojavio pred kraj puta, i to vjerovatno jer sam obukao vlažne čarape za koje sam bio nestrpljiv da čekam da se potpuno osuše.
Što se tiče žuljeva i generalno stopala ja nisam imao nikakvih značajnijih problema, tako da sam izuzetno zadovoljan patikama koje sam izabrao.
Da li se mogu izgubiti?
Iako smo prije puta dosta istraživali i bili spremni na ono što nas čeka, ipak smo malo bili skeptični oko toga da li se moguće izgubiti na putu koji je dug preko 600 km i da li ćemo naći pravu stazu kojom trebamo ići.
Nije jednostavno ni zalutati kada hodate toliko dugo, nakon 20 km svakog dana svaki dodatni metar koji napravite je napor za tijelo i zato skretanje s rute nikom nije opcija.
Ipak, na Caminu se vrlo teško izgubiti. Naročito ukoliko šetate neku od popularnih ruta, pa su tu i ostali šetači, ali čak i da nema nikoga, sve camino rute su označene i markirane sa znakovima kao što vidite na slici ispod:
Strelice žute boje vas vode pravim putem, i dovoljno je da pratite kuda trebate ići i nećete se izgubiti.
Moram priznati da smo mi skrenuli dva puta sa rute, ali samo iz razloga jer smo se zapričali i nismo gledali znakove ?
Zašto smo izabrali portugalsku rutu?
Kad sam maštao o Caminu, obično prva stvar koja mi je padala na pamet bila je da šetam francusku rutu od 820 km, iako su i ostale dolazile u obzir, ali je jednostavno ova, kao najpopularnija, bila logičan izbor.
Ipak, razmišljajući šta je najbolje, koliko vremena imam na raspolaganju ali i šta bih volio vidjeti na tom putu, zajedno smo došli do zaključka da je možda bolje ići portugalsku, jer je opet dovoljno duga kako smo prvobitno planirali (670km) iskusićemo dosta toga, a opet nam je značilo da ćemo šetati sigurno nekih 6 do 7 dana manje, nego što bi to bio slučaj sa francuskom.
Plan je bio završiti portugalsku za 25 dana, dok bi nam za francusku trebalo minimalno 34-35, a na kraju smo portugalsku završili za 23 dana, tako da bi i francuska vrlo vjerovatno bila kraća, ali opet nam je ova mnogo više išla u prilog i odgovarala našim planovima.
Dvije rute Camino Portugesa
Portugalska ruta može početi ili u Lisabonu, odakle počinje zvanična i ona je duga 650km ili 670km, u zavisnosti od toga da li kasnije kada krenete od Porta idete obalnom ili centralnom rutom, te iz Porta, koja je duga oko 270 km, takođe u varijaciji od 30 km gore – dole, iz istog razloga.
Mi smo krenuli iz Lisabona i iako smo bili ljuti na sebe prvih dana i pitali se zašto nam je ovo trebalo, kasnije smo postali ponosni i zapravo ne bismo ništa mijenjali kad je izbor rute u pitanju.
Takođe, postoje varijacije i nakon Porta, gdje možete birati da idete većinski uz obalu, ili jedan dio obalom te da se kasnije priključite centralnoj ruti.
Kakva je portugalska ruta?
Put od Lisabona nije toliko popularan među peregrinima. Možda smo za tih 14 dana koliko smo šetali do Porta sreli svega 10 ljudi, a troje od njih je išlo za Fatimu. Samim tim, ni infrastruktura nije baš najbolja, u smislu da restorana, kafića i mjesta za odmor i nema baš na svakom kilometru kao što je to kod dijela ove rute koja kreće iz Porta.
Smještaja ima, i tu se nismo brinuli da li ćemo naći prenoćište za tu noć, i obično smo sve rezervisali na pauzi taj dan za tu veče. Nekad smo i dolazili na lice mjesta i nije bilo nikakvih problema da nađemo smještaj.
Najgore je bilo što nema dovoljno mjesta za pauzu. Kada hodaš 15-20 km sa rancem po vrućini i temperaturi od 35 stepeni, potrebno ti je da negdje sjedneš i odmoriš, popiješ kafu, pojedeš Pasteis de Nata.
Ipak, kad smo nekad bili baš umorni i nismo mogli izdržati šetati recimo još 5km do nekog kafića, jednostavno bismo sjeli ispod nekog drveta i tu odmorili. Zato pokušajte da uvijek imate bar neku grickalicu uz sebe, čips ili keks, da možete uz to pauzirati negdje na cesti.
Od Porta se sve mijenja
Kada smo stigli u Porto gdje smo napravili pauzu i idući dan nastavili dalje, shvatili smo zašto je ova ruta popularnija nego lisabonska. Kao prvo, teren je bio mnogo, mnogo ljepši. Do tada nismo ni jednom uživali toliko koliko smo uživali taj prvi dan od Porta, jer se svo vrijeme ide uz more obalom, staze su izgrađene i prilagođene za peregrine, na svakom kilometru je mjesto za pauzu, a tek koliko ljudi srećete usput.
U nekim momentima, imali smo osjećaj da idemo na školski izlet, u koloni po dvoje, koliko nas je u nekim trenucima bilo na putu. Nekada su nam nedostajali oni lisabonski dani gdje smo bili sami na stazi. Čovjeku nikad ugoditi ?
Gdje spavati na Caminu?
S obzirom da neće svi izabrati da hodaju portugalsku rutu koju smo mi išli, hajde da se vratimo na generalne informacije koje bi bile korisne svima koji šetaju, koju god rutu da izaberu.
Najveći broj smještaja u kojima odsjedaju peregrini su albergiji, ili hosteli namijenjeni baš ljudima na Caminu. Obično su to sobe sa po 4 do nekad i 30 kreveta, sa dijeljenim kupatilom i kuhinjom.
Dobra stvar ovakvih smještaja je što su jeftini, koštaju svega 10 do 20 eura po osobi, i plus su divna mjesta za druženje i upoznavanje novih ljudi, dijeljenje iskustava sa puta i korisnih informacija.
Ovi smještaji uglavnom nude i mogućnost pranja i sušenja veša u mašini, a svaki albergi ima i korito za pranje veša na ruke, koje je besplatno. Pa, ukoliko niste previše umorni nakon dugog hodanja, isplati se oprati majice i veš na ruke na ovom koritu i osušiti ga na štriku te tako uštediti koji evro.
Osim albergija, u ponudi su naravno i drugi tipovi smještaja, hoteli, apartmani, sobe, ali su oni duplo, a nekad i 3 puta skuplji od albergija. Ipak, za tu cijenu dobijete privatnu sobu i kupatilo, peškire i posteljinu, a nekada je uključen i doručak.
Na veoma popularnim dionicama, kao što je recimo portugalska od Porta, ili francuska ruta, velika je gužva, naročito u popularnim ljetnim mjesecima. Ovde je smještaj potrebno rezervisati nekada i 3 dana unaprijed, jer se vrlo brzo popune i onda vam jedino preostaje da idete u hotel i platite 40 eura po osobi.
Dok šetate, već ćete uz put moći procijeniti koliko dnevno kilometara možete preći, i znati gdje ćete biti za tri dana, pa ćete tako i lakše moći rezervisati unaprijed.
Od Lisabona do Porta nismo imali problema sa rezervacijama, jer ruta nije toliko popularna i uvijek je bilo mjesta gdje god da smo došli ili tražili rezervaciju isti dan.
Da li ići sam ili sa nekim?
80% ljudi koje smo sreli na Caminu su na ovaj put krenuli sami. Razlozi zašto se ljudi uopšte odvaže na ovaj put kao što sam gore naveo, su različiti, ali je činjenica da velika većina zapravo idu sami. Istina je da postoje i organizovane grupe gdje ljudi zajedno idu, ali ja, nakon svog iskustva i završenog Camina, nikada ne bih preporučio grupnu šetnju, naročito kada su u pitanju duže kilometraže. Neko želi pauzu sad, neko za dva kilometra, neko bi stao u jednom gradu, neko u drugom. Samim tim, Camino gubi svoju čar i nikako se ne možete opustiti i ići svojim tempom kako biste željeli, već se morate prilagođavati grupi.
Mi smo na ovaj put krenuli u paru, Ena i ja, i to je maksimum osoba koliko preporučujem da idu zajedno. I tu je važno da s vama ide neko koga dobro poznajete, i čije navike dobro znate, kako biste mogli bez problema da se zajedno dogovarate oko svega.
Camino se šeta svojim tempom, i nema nekog početnog datuma kada se kreće, nego idete kada vi želite, koliko želite i koju rutu želite.
Da li je potrebno biti fizički spreman prije puta?
I jeste i nije. Ja sam cijeli život u sportu, mnogo se krećem i treniram, i skoro svakog dana prelazim minimalno 10km. Nemam auto i svuda idem pješke, i mislio sam da mi Camino uopšte neće biti tako težak. Ipak, bilo je momenata kad je bilo izuzetno teško, jer jednostavno, tijelo nije naviklo na toliko hodanje, sa tolikom težinom na leđima, svaki dan. To su neki drugačiji napori koje do sada nismo iskusili, i tijelo se buni i odgovara bolovima i povredama i zato treba biti zaista oprezan da se ne preforsirate.
Moje jedine pripreme su bile standardne svakodnevne šetnje i treninzi i koje inače radim, ali opet sam imao bolove u koljenima, Ena je imala žuljeve i bolove u leđima, vrtoglavice i slične probleme.
Svakako da bi bilo dobro nekoliko mjeseci prije puta izmijeniti navike ukoliko su loše, uvesti neku fizičku aktivnost i pokušati se bar malo fizički pripremiti.
Koliko novca mi je potrebno za jedan ovakav put?
Vjerovatno stvar koja zanima mnoge, jeste koliko novca je potrebno izdvojiti za putovanje od uglavnom 25 do 30 dana, koliko traje neki prosječan, duži Camino put. Trebate znati da na Caminu nema luksuziranja, trošenja na dodatne aktivnosti i slično.
Kada odete na odmor, možda se počastite nekim ulaznicama za muzeje, aktivnostima, turama…ovde toga nema, i sve se svodi na hodanje – odmor – spavanje.
Svaki dan vam je nepohodno da platite smještaj, koji iznosi od 15 pa do 50 eura po osobi, u zavisnosti šta odaberete, te ručak i večera, a nekad i doručak ako nije uključen u cijenu smještaja. Neki albergiji u svojoj ponudi imaju i večeru, i osim što je ovo sjajna opcija ako u blizini nema restorana ili prodavnica, idealna je prilika za druženje sa drugim ljudima koji takođe šetaju, i super je prilika da razmijenite iskustva i ideje za nastavak puta.
Za ručak smo u prosjeku izdvajali desetak eura, a dobra stvar je što mnogi restorani nude opciju piligrimskog doručka ili ručka, gdje po povoljnijoj cijeni, samo za one koji šetaju Camino, u ponudi imaju meni koji sadrži recimo jaja, salatu, hljeb, kafu ili čaj i nešto slatko. Ovo je idealno jer za malo novca pojedete konkretan obrok.
Mi smo za 26 dana puta potrošili oko 2000 eura za oboje.
Da li praviti pauze u gradovima ili nigdje ne stajati?
Camino je jedan 100% individualan put. Svaki dan prelazite onoliko kilometara koliko želite, niste ograničeni, što bi značilo da put od 670 km možete preći za 20, 25 ili 225 dana. Izbor je na vama. Možete ga i zauvijek šetati ? šalim se. Ali istina je da, sami sebi krojite rutu i kako želite da izgleda pa samim tim i da li ćete negdje stajati i pauzirati.
Mi smo od 26 dana na putu, hodali 23, što znači da smo 3 pauzirali, u Tomaru, Coimbri i Portu, jer smo kao prvo željeli odmoriti, a onda i vidjeti neki novi grad i provesti neko vrijeme u njemu.
Tomar i Coimbra su gradovi zaista vrijedni posjete, dok Porto kao što već vjerovatno i znate važi za jedan od najljepših gradova u Portugalu, i kada god turistički idete tamo, nezaobilazna je stanica na vašem putu. Stoga, tako smo odlučili i mi, te ostali jedan dan u ovom lijepom gradu.
Šta kada dođete na cilj?
Cilj svakog peregrina jeste katedrala Svetog Jakova u Santjagu. Iako mnogi nastavljaju dalje ka Muxii i Finestri, za koje je potrebno dodatnih 3 do 4 dana hodanja, većina staje u Santjagu i tu završava ova velika avantura.
Kada dođete u Santjago, prvo se dobro nauživajte pogleda oko sebe. Hej, stigli ste konačno na cilj! Uživajte na trgu, sa drugim peregrinima, budite ponosni na svoj uspjeh, trud i rad tokom prethodnih dana!
Ono što kažu da svaki čovjek koji šeta Camino treba da uradi nakon što dođe u Santjago, bilo da je vjernik ili ne, jeste da ode na misu i dodirne kip Svetog Jakova i uhvati ga za ramena. Nažalost nije dozvoljeno slikanje kipa tako da nemam slika da vam pokažem kako to sve izgleda.
Redovi i za misu i za kip su veliki, a trebate znati da kada obiđete kip put vas vodi izvan katedrale i ne možete se unutra zadržati, tako da imajte to na umu ako planirate na misu. Postoji raspored misa za peregrine i odvija se nekoliko puta dnevno, a redovi znaju biti ogromni i kada popune kapacitet, jednostavno zatvore crkvu. Zato dođite ranije, pa sjednite i čekajte unutra, ili sačekajte u redu kada krenu puštati ljude prije mise.
Ukoliko želite sami obići katedralu, sa vodičem i bez ljudi, turu možete uzeti na ovom linku, i iako se ne smije slikati, vrijedi svakog centa.
Gdje dobiti kredencijal?
Svaki peregrin će nakon šetnje dobiti potvrdu da je prehodao Camino. Na zvaničnoj stranici treba da se registrujete i ispunite podatke, gdje ćete na email adresu dobiti QR kod, koji priložite u kancelariji peregrina na adresi Rúa das carretas 33 i izradiće vam compostelu u vrlo kratkom roku.
Compostela se ne plaća, ali kutija za nju da, i cijena je 3 evra. Takođe možete dodatno platiti i za potvrdu o kilometraži i cijena ovog papira je takođe 3 evra.
Compostela je na latinskom jeziku, a moje ime na latinskom je Robertum, a Enino Irenem ?
Još par riječi…
Nadam se da sam vam u tekstu iznad uspio približiti kako to Camino zapravo izgleda i šta možete očekivati. Ipak, svaki Camino je jedinstven na svoj način i individualan, pa će i vaš biti takav. Važno je znati da ga trebate sami proživjeti i doživjeti, iskusiti i ono negativno i pozitivno, jer sve je to sastavni dio ove životne avanture.
Ne čekajte druge – ako nemate nikoga ko bi želio ići, upustite se sami u sve ovo, Camino će vas voditi.
Naučite nekoliko osnovnih riječi za komunikaciju – mjesta kroz koja šetate koju god rutu da odaberete su uglavnom seoska i ruralna i malo ko zna engleski, a ako znate nekoliko riječi lokalcima će to svakako značiti i sigurno ćete moći doživjeti kulturu na pravi način.
Slušajte svoje tijelo – ako vas nešto boli, stanite. Možda zaista trebate dan ili dva pauze. Ne dozvolite da se bespotrebno povrijedite.
I na kraju, pustite neka vas vaš Camino vodi. Ne pratite tuđi tempo, ne vodite se nečijim planom kao nečim što striktno morate da ispoštujete. Hodajte svoju rutu.
Bien Camino!
Ostavi komentar