10 stvari o Černobilu koje možda niste znali

Eksplozija nuklearne elektrane u Černobilu, bez dileme je jedna od najvećih katastrofa koje su se desile u prošlom vijeku, a u ovom tekstu, provešću vas kroz deset stvari koje možda niste znali o ovom događaju.

A koga zanima, snimio sam i poseban video o ovom mjestu, tokom moje druge posjete njemu u januaru 2022. godine.

1. Sigurnosni sistemi reaktora bili su isključeni

Černobilska nuklearna elektrana sastojala se u tom trenutku od četiri reaktora od 1.000 megavata, te dva dodatna reaktora koja su bila u izgradnji. Te kobne noći, 26.aprila 1986. godine sovjetski tehničari započeli su ispitivanje turbine na bloku 4 neposredno prije rutinskog gašenja radi održavanja.

Kako bi izveli test, nesvjesno su onesposobili sistem hlađenja jezgre, kao i ostalu sigurnosnu opremu u reaktoru. Ono što se potom desilo je čitav niz grešaka koji je doveo do nakupljanja pare koja je uzrokovala pregrijavanje reaktora. U 1:23 ujutro, dvije do tri brze eksplozije raznijele su čelični i betonski poklopac jezgra i poslale vatrenu loptu koja je ispalila visoko u nebo. Ovo početno oslobađanje radioaktivnog materijala, dovelo je do požara koji je bjesnio narednih 10 dana. Sve u svemu, količina radijacije koja je oslobođena, bila je minimalno 100 puta veća od radijacije koju su oslobodile atomske bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki.

Za više o eksploziji u Hirošimi, kliknite na ovaj putopis koji sam pisao.

2. Čišćenje otpada bilo je mnogo smrtonosnije od eksplozije

Iako je eksplozija u nuklearnoj elektrani u Černobilu, direktno je ubila samo dva radnika elektrane, dok je treći vjeruje se, stradao od srčanog udara koji je dobio, ogroman broj ljudi stradao je u danima koji će doći. Na stotine radnika i vatrogasaca podleglo je akutnom trovanju radijacijom tokom prvih nekoliko sati čišćenja, a desetine drugih teško su se oboljeli. Ogromna količina radioaktivnih padavina, proširila se u veoma kratkom periodu sve do Francuske na zapadu i samog juga Evrope, a ukupan broj smrti koji je eksplozija izazvala, procijenjuje se na oko 100 000 ljudi.

3. Sovjetske vlasti su pokušale da sakriju šta se desilo

U trenutku kada se eksplozija desila, gotovo niko nije bio svjestan prave opasnosti i onoga šta se dogodilo. Termin radijacija, postojao je u riječnicima, ali je bio relativno nepoznat, te je trebalo kriminalnih 36 sati da vlasti tadašnjeg SSSR-a pošalju kamione sa ciljem da evakuišu obližnji grad Pripjat.

Vojska koja je došla, dala je stanovnicima ovoga mjesta čitava dva sata da se spreme. Dva sata u koja su trebali da spakuju svoj čitav dotadašnji život… Rekli su im da sa sobom mogu ponijeti samo jedan kofer sa osnovnim dokumentima i odjećom koja još nije bila kontamirana. E sad, zamislite da dođete u neko selo u Ukrajini i kažete nekoj baki od 80 i kusur godina da mora da napusti kuću u kojoj živi od pamtivijeka, jer eto, ima neka radioaktivna prašina i može nešto da joj se desi. Još ti kažu da trebaš da piješ što više vodke kako bi suzbili bakterije u organizmu.

Kakva prašina?  Kakav Černobil i nuklearna elektrana? Zašto da idem?

Sa druge strane, djeca koja su živjela u Pripjatu, čak su se i radovala, jer su znala da će naredni dan propustiti školu. Niko tada nije ni sanjao da će to biti njihov posljednji pogled na njihov grad. Tog dana, ovo mjesto koje upravo sada vidite, napustilo je gotovo 50.000 ljudi u 1.100 vozila.

4. Švedska je bila prva zemlja koja je upozorila na ono šta se dešava

S obzirom da je 1986. godina bila vrijeme hladnog rata, te da Sovjetski Savez nije planirao mnogo da priča o onom šta se desilo, prva zemlja koja je obavjestila ljude o ovoj katastrofi, bila je Švedska, čiji su radnici u nuklearnim elektranama prvi očitali visok nivo radijacije. Švedska je poslala prvo upozorenje da se nešto događa, da bi nakon toga i ostale zemlje okrenule svoje satelite ka Ukrajini i saznale šta se zapravo desilo.

5. Od svih zemalja, najteže je pogođena obližnja Bjelorusija

Iako niko pretjerano ne priča o njoj, zemlja koja je bila najteže pogođena od eksplozije nuklearne elektrane, bile je obližnja Bjelorusija. Ukupno 23% teritorije ove zemlje kontamirano je radioaktivnom prašinom, što je procentualno mnogo više od 4,8% Ukrajine ili 0.5% Rusije. U Bjelorusiji je kontamirano i više od pola obradive površine, odnosno 264.000 hektara zemlje. Uz to, 26% šuma i više od polovine livada koje leže na obalama rijeka Dnjepar i Pripjat, bile su potpuno zagađenje radioaktivnom prašinom.

6. Najveća opasnost došla je od Stroncijuma-90 i Cezijuma-137

Od svih elemenata koji su izazivali potencijalnu prijetnju nakon eksplozije, najopasniji bez dileme su bili Cezijum-137 i Stroncijum-90. Ova dva elementa, imaju životni vijek od 30 odnosno 28 godina i mogu biti veoma opasna i nerijetko smrtonosna. Stroncijum-90 brzo ulazi u kosti i zube, a posebno napada mlađu djecu koja su pila mlijeko od krava koje su jele kontaminovanu hranu.

Cejzijum-137 sa druge strane, napada krvotok i ulazi u tkivo ljudi, što u veoma kratku vremenskom roku, dovodi do ozbiljnih zdravstvenih problema ili čak smrti.

7. Černobil je poprište najvećeg životinjskog stradanja u istoriji čovječanstva

Osim ovih ljudi, ne mogu a da ne spomenem sve životinje koje su stradale, a o kojima gotovo niko i ne govori. Ne znam da li ste znali, ali nakon što su vlasti evakuisale čitavu ovu zonu, poslali su veliku grupu ljudi koje su zvali “likvidatori”, koji su za cilj imali da ubiju sve životinje na koje su naišli, jer su smatrali da su i one zaražene. Iako nisu bili za ništa krivi, u šumam Pripjata su se tih dana mogli čuti jedino životinjski jauci, te je osim ljudskog, Černobil poprište jednog od najvećih životinjskih stradanja u novijoj istoriji.

U starom Egiptu, životinje su imale pravo da se žale na čovjeka, a pred odlazak u carstvo mrtvih, Egipćani su morali da pročitaju molitvu u kojoj je između ostalog pisalo “Nisam vrijeđao nijednog živog stvora, niti sam otimao od životinja zrno ili travu.” Černobil je pokazao jednu drugu stranu ljudi.

8. U Černobilu i danas žive ljudi

Njih 3.000 vratilo se u jednom trenutku ovdje, da bi ih danas ostalo oko 120. Uglavnom su to stariji ljudi od oko 80 godina i žive po jedan u svakom selu. U Ukrajini su poznati kao “samostalni nomadi”. Razlog njihovog povratka je
jednostavan – ljubav prema svom kraju i svojoj kući. Naime, ubrzo nakon što se primirila situacija oko Černobila, ovi ljudi željeli su se vratiti svojim kućama. Nakon dugo vremena i pregovora sa vladom, dozvoljeno im je da se vrate. Ali pod jednim uslovom. Vlada će im obezbijediti struju i vodu i sve što im
treba za život.

Međutim, oni ne mogu imati prijavljeno mjesto boravka, jer faktički niko ne živi u Černobilu.

Po povratku, imali su ogroman broj kuća koje su mogli da izaberu za život, ali ono što je zanimljivo je da su svi izabrali svoju kuću. Gotovo svi oni danas jedu biljke koje rastu ovdje, piju vodu sa ovog mjesta i savršeno su zdravi. Slobodno mogu da napuste ovu zonu. Vlada Ukrajine im je izdala posebnu dozvolu da mogu da se kreću po zemlji, a većina njih ima djecu i unuke širom Ukrajine koji ih često posjećuju. Svi oni žive na sasvim normalan način. Niko nema tri ruke ili tri noge. Niko nema tumor ili rak. Nema mutacija kod ljudi. Čak je i vlada Ukrajine nedavno objavila da ukoliko bi bilo potrebe, ljudi bi mogli živjeti u ovoj zoni. Ali Ukrajina je ipak velika zemlja, a njena populacija se stalno smanjuje i
jednostavno nema potrebe za tim.

9. Nuklearna elektrana zatvorena je tek mnogo godina kasnije

Nakon što je reaktor 4 eksplodirao, ostala tri reaktora u Černobilskoj nuklearnoj elektrani, bila su privremeno zatvorena. Međutim, na iznenađenje mnogih, godinu i po dana kasnije, uprkos međunarodnoj osudi mnogih zemalja svijeta zbog njihovih navodnih nedostataka u dizajnu i  konstantnog širenja kontaminacije. Gotovo hiljadu radnika elektrane, nastavilo je svakodnevno dolaziti na posao, da bi 1991. godine  izbio požar u turbinskoj hali koji je kasnije doveo do zatvaranje bloka 2.

Na kraju, tek 1995. tada već nezavisna država Ukrajina, pristala je zatvoriti preostala dva reaktora u zamjenu za finansijsku pomoć Grupe od 7 vodećih industrijskih zemalja. Konačno, Blok 1 prestao je sa radom 1996. godine, a blok 3 je posljednji zatvoren tek 2000. godine.

10. Černobil je potpuno siguran za posjetu danas

U posljednjih desetak godina, sve veći broj ljudi posjećuje Černobil, a lokalitet je najveću ekspanziju doživio nakon HBO serije koja je izašla u ljeto 2018. godine. Ono što je vjerovatno mnoge ljude zapitalo u tom trenutku je koliko je Černobil zaista bezbjedan za posjetu i da li ga svi mogu posjetiti.

Više o tome možete saznati u ovom videu ispod.

Da li znate za još neku pojedinost vezanu za ovaj događaj?

Ostavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *