Bilo je dosta teško započeti pisanje ovog teksta iz razloga što nisam znala najbolji način kako bih prenijela svoj doživljaj sa ovog nevjerovatnog mesta.
Kaliforniju sam posjetila u oktobru prošle godine. Čitav život mi je ova zemlja bila jedna od najvećih putničkih želja. Kao ljubitelj sunca, ljeta i lijepog vremena nisam mogla dočekati da osjetim tu zemlju vječitog proljeća. Svako mjesto u kojem sam bila u ovoj posebnoj zemlji htjela sam da mi ostane u lijepom sjećanju, jer svakako da su rijetke prilike da često putujete tako daleko.
Od Los Anđelesa nisam očekivala puno, zbog priča i iskustava drugih koji su mi govorili da taj grad nije ništa posebno. „Walk of fame, plaže i eto, to ti je to“, govorili su mi. Zato smo moja drugarica Nevena sa kojom sam putovala i ja, dok smo pravile plan za obilazak Kalifornije, htjele da ipak taj LA doživimo na drugačiji način. Obišle smo i Walk of Fame, bile na plažama, uživale u nestvarnim zalascima, ali ipak dvije stvari koje ću pamtiti iz ovog grada jesu pješačenje na brdo iza Hollywood znaka i posjeta Universal Studiju Hollywood.
Penjanje na brdo je bilo divno iskustvo.
Očekivala sam neku tešku, izazovnu stazu, ali naprotiv, bila je to jedna vrlo ugodna šetnja sa najboljim vodičima ikada, Joe i Tanner. Pogled odozgo je nestvaran. Svi gledaju znak sa prednje strane, ali ovo je bio poseban trenutak, kad ste iza slova i imate predivan pogled na grad.
Ako ikad poželite pješačiti gore sa njima, javite im se, ovaj dvojac je zaslužan zašto mi je ovaj izlet bio divno iskustvo. Možete ih naći i na instagramu, hollywood.hikes, gdje imate direktan link ka Airbnb sajtu preko kojeg rezervišete svoj termin.
E sad, priča o Universalu. Udobno se smjestite i uživajte!
Karte smo kupile nekoliko dana prije preko oficijalne stranice. Cijena zavisi od dana u mjesecu i sedmici, ali se kreće od 110 do 130 dolara za dnevnu ulaznicu. U ponudi su i druge vrste karata, mjesečne i godišnje. Ja sam svoju platila 120 dolara. Cijena jeste visoka, ali ne žalim ni cent. Za sve ono što sam vidjela i šta mi je ostalo u sjećanju, vrijedilo je.
Uberom smo došli do studija. Već pri dolasku, oduševila sam se prilazom, parkinzima i znala sam da će to biti nešto wow. Kao da prilazite nekom većem aerodromu, eto tako. Velike table sa natpisima, podzemni prolazi, a kad se približite parkingu, odnosno jednom od njih, dočekaju vas redari koji vas usmjeravaju na parking mjesto.
Izlazimo iz auta, i idemo unutra! Ispred ulaza naš čeka ona fontana koja je svima dobro poznata, sa velikom kuglom koja se vrti i na njoj piše Universal Studios.
Svi se tu slikaju, pa i mi čekamo svoj red. Nevjerovatno je to vidjeti uživo! Uzbuđenje sve više raste kako se približavamo ulazu i mjestu gdje trebamo pokazati karte. Na ulazu pregledaju torbe, ne smijete unositi hranu i piće, sve se skenira. Pokažete elektronsku kartu i ulazite. Taj momenat nikad neću zaboraviti.
Kako uđete unutra, tako vas dočeka ona predivna srećna muzika koja miriše na slatkiše, zabavu, sreću. Ne znam kako drugačije da to dočaram. Sve je šareno, raspjevano i veselo. Na svakom koraku se nešto vrti, pomijera i pleše. Djeca se smiju, vrište od sreće i uživanja, a ni roditelji nisu daleko. Ovo mjesto svakog učini da se ponovo osjeća kao da ima 5 godina. Prolazimo kroz vrtlog sreće, muzike, veselja i šarenila. Mjesto je ogromno. Šetale smo tako par minuta, pune oduševljenja. Samo sam gledala i upijala sve to, bojeći se da će mi ispariti iz sjećanja i da ću zaboraviti. Tog nevjerovatnog osjećaja koji sam imala vjerujem da ću se sjećati još dugo.
Kad malo prošetate, počinje račvanje na više tematskih parkova. Tu su svi filmovi iz Universal produkcije, i svaki je uređen na svoj način. Prvi sa desne strane je onaj koji te prosto uvuče u sebe, prvo mjesto na koje odeš kad gledaš na koju ćeš stranu, a to je, pogađate, Harry Potter svijet.
Kao veliki obožavalac Harry Pottera, a razumjeće me svako ko još uvijek nije izgubio nadu da će dobiti pismo iz Hogwartsa kao ni ja, ovo je bilo ispunjenje mog sna. Kako uđete na vrata Hogsmeade – a, tako ona vesela muzika koja je bila ispred prestaje i obuzme vas Hedwigina pjesma koja se prepliće sa muzikom iz filmova. Ne znam kako im je to pošlo za rukom, da odvoje muziku na otvorenom prostoru, ali vi kad uđete u to carstvo, ne proživljavate ništa drugo što se oko vas događa osim toga.
Čim uđete, sa desne strane vas čeka kondukter Hogwarts Express – a. Kad se uslikate s njim, šetate dalje kroz tu bajku.
Sve, ali baš sve, je urađeno do najsitnijeg detalja. Po krovovima je vještački snijeg, izlozi prodavnica su prepuni žabica od čokolade, Bertie Bott bombona, Honeydukes – a… Onda, u jednom momentu, izdvaja se jedna prodavnica koja je najposjećenija i iz koje se čuje najveća galama. Naravno, Ollivanderova prodavnica štapića. Unutra je baš onako kao kad Harry u prvom dijelu uđe da kupi svoj štapić. Police sa naguranim kutijama od štapića, raznih boja. Štapići su razvrstani po čarobnjacima, tu je i polica sa izloženim svim štapićima koje onda tražite na polici.
Svi koji rade unutra su takođe obučeni u čarobnjačke odore, sa šeširima, i upravo i nose to raspoloženje uz sebe, kao da razgovarate s nekim u Hogwartsu. Posebno se izdvajaju četiri štapića, od četiri učesnika Tročarobnjačkog turnira, koji su izloženi u posebnom upadljivom izlogu. Sa druge strane prodavnice su i štapići iz likova filma Nevjerovatne zvijeri i gdje ih pronaći, ali je ipak svima dio sa Harry Potter štapićima interesantniji.
Štapići su preskupi. 50 dolara za obični, a 65 za interaktivni kojim onda možete otvarati vrata dok dalje šetate kroz Hogsmeade, podizati predmete, omamiti nekoga… Nešto nevjerovatno skupo za jedan komadić drveta.
Ali kako da odem bez štapića odavde, kako?! Mislim da mama i dan danas ne zna da sam dala 50 dolara za Lupinov štapić, ali ne žalim, evo ga stoji izložen na polici u sobi, i svaki put kad ga vidim sjetim se tog divnog dana.
Mama izvini!
Možete kupiti i postolje za štapić, 35 dolara. Užas, znam. Poslije kupovine, počastile smo se čuvenim butter beerom. I on je skup, 7 dolara za jednu čašu. Ali ovo mjesto te natjera da ne misliš na to.
Ovo je samo uvod, najbolje tek dolazi. Sve te prodavnice, prolazi, izlozi te vode do mjesta centralnog dešavanja, a to je čuvena vožnja ispred velikog ekrana koja te bukvalno ubaci u Harry Potter svijet.
Ona se nalazi u Hogwartsu, pravom pravcatom dvorcu koji u jednom momentu iza ugla samo izroni ispred tebe i onda oko sebe samo čuješ kako ljudi koji su se tu našli uzvikuju woooow….. Da bi dočekao vožnju, treba da čekaš u redu oko sat vremena, ali to je i tako zamišljeno, da prolaziš kroz cik – cak prolaze i usput doživljavaš Hogwarts. Prvo ostaviš stvari u ormariće, koji se zaključavaju na otisak prsta, a i oni su tematski urađeni, kao da ostavljaš stvari baš u Hogwartsu. I onda smo se uputile u taj proces čekanja na vožnju. Prvo prolaziš kroz hodnike Hogwartsa.
Nevjerovatno je, slike se pomijeraju, pričaju, u jednom momentu je jedna vještica u slici iznad mene rekla čarobnjaku do sebe „Šta ovoliki normalci rade u Hogwartsu?!“ Predivan je doživljaj svega toga. Iduća je Dambldorova kancelarija, feniks je u svom kavezu, šešir za razvrstavanje pozdravlja sa police. Na red dolazi učionica za odbranu od mračnih vještina, sa plafona visi čuveni kostur, stolovi su puni predmeta za odbijanje mračnih sila. Napici su sledeći, učionica puna kotlića i epruveta. I zadnja učionica kroz koju prođete je učionica herbologije. Unutra je baš onako toplo, vlažno, puno raznih biljaka i saksija, čuju se cvrčci, i baš imate utisak da će se profesorica Sprout u jednom momentu pojaviti iza neke saksije i reći „Okay class!“
Konačno dolazi vrijeme za vožnju. Nisam ljubitelj adrenalina, nikako. A znala sam da će to biti adrenalinska vožnja, jer na putu do tamo stoje razna upozorenja baš za to. Ali to nisam mogla propustiti, ipak je to centralni događaj. Za svaki slučaj sam pitala čarobnjaka koji kontroliše red za vožnju da li je previše strašno, ali mi je rekao da idu i mala djeca i da ne moram da se bojim. Tako da idem, pa šta bude, bude!
Sjedneš u stolice od po četvoro, redari, koji su takođe obučeni u čarobnjačka odijela, još jednom provjere jesi li u potpunosti svezan kako treba i onda krećeš. Ispred tebe je veliki, ogroman ekran koji ti zaokupira cijeli pogled, ne vidiš ništa drugo osim toga, letiš preko jezera, igraš kvidič, boriš se protiv pauka i zmaja…sve je propraćeno i 4D efektima, gdje imaš i vodu koja te prska, kada zmaj bljune vatru na tebe osjetiš vrućinu i slično.
Pola vožnje sam žmirila i samo čekala da završi, ali mi je ipak drago da sam i to doživjela. Poslije vožnje, dolaziš u dio sa ormarićima, gdje pokupiš stvari i automatski se nađeš u gift šopu. Sve je papreno skupo. Nevjerovatno. Kad malo bolje razmislim, čitav studio je tako i koncipiran, da te natjera da potrošiš pare. A u tom momentu ti to nije bitno, i ako ti to padne na pamet, pažnju ti odvuče neka zanimljiva stvarčica koja te natjera da brzo zaboraviš. Ima svega, sve što pomislite da možda ne može biti, ima. Metle, odore, igračke, privjesci. Sve. Ima čak i pero i tinta, šta dalje da pričam.
Kad izađeš iz Hogwartsa, opet si u Hogsmeade – u i možeš još malo tu da šetaš i kupuješ, jer opet imaš gift shop i izloženu policu sa štapićima u slučaju da si se predomislio jer ti je bilo preskupo onda kad si bio kod Olivandera na početku.
Tu sam kupila jastuk na kome piše Platform 9 and ¾. Totalno bespotrebno, nisam ni sama znala kako ću ga ponijeti i gdje da ga stavim kad mi dva velika kofera pucaju od stvari, ali u tom momentu sam vidjela samo kako će se savršeno uklopiti u moju sobu.
I stvarno, eno ga svaki dan me podsjeća na taj divni dan. Ne želite znati koliko košta. Tu je i restoran Tri metle, koji je isto urađen do detalja, na ulazu te čeka vještica hostesa koja te rasporedi na tvoje mjesto i tu možeš da pojedeš ozbiljan ručak. Nismo tu ulazile da ne bi bankrotirale. Još malo smo se slikale, pa smo odlučile da je ipak bolje da krenemo dalje, jer ako ovako nastavimo ostaćemo čitav dan u Harry Potter svijetu, a toliko toga još ima za vidjeti.
Kako smo prošle kapiju Hogsmeade – a, tako je prestala ona lagana filmska muzika i opet počela brza, sve je opet bilo šareno i veselo. Ušle smo u svijet Simpsona. Centralno mjesto je Moe’s Tavern, poznati restoran iz serije, gdje svi jedu i slikaju se. Pored se mogu kupiti oooogromne krofne, naravno isto papreno skupe, ali tad ne razmišljaš o tome. Velika glava klovna Krystija stoji iznad ulaza u Krustyland, mjesto sa puno rolerkostera, vrteški i drugih adrenalisnkih vožnji.
Kako nam je dan prolazio, a dugo smo se zadržale u Harry Potter svijetu, samo smo prošetale kroz ostale parkove. Jura park, svijet Miniona, Živih mrtvaca, Brzi i žestoki… svaki je urađen do najsitnijih detalja, nigdje se ništa nije prepuštalo slučaju i svaki svijet ima svoj gift shop i ono što je karakteristično baš za tu seriju ili film. Da sve obiđeš nije ti dovoljan jedan dan. Nemoguće je, prostor je ogroman.
Ono što se svakako nije smjelo propustiti je obilazak samog studija gdje se snimaju filmovi. I za to čekaš oko pola sata u redu, ali vrijedi. Obilazak traje oko sat i po, i obiđeš sve filmske setove. Na ulazu u vozić koji te vozi kroz studio dobiješ 3D naočale i na ekranu te dočeka Jimmy Fallon, koji ti poželi dobrodošlicu u Studio i objasni gdje ćete sve proći. Upozori te da je moguće da te u nekom momentu može poprskati voda, da ćeš osjetiti umjerenu toplotu ili hladnoću.
Čim sam došla u studio znala sam da ću kad se vratim kući pisati putopis za Robija baš iz ovog mjesta, i to mi je i palo na pamet kad je obilazak počeo, ali ja jednostavno nisam mogla ništa slikati i snimati. Toliko sam uživala, ostavila telefon i samo se prepustila i slušala vodiča dok objašnjava koji su se filmovi tu snimali, dok sam gledala setove, ulice Pariza, Londona, Njujorka, naselje Očajnih domaćica i ostala poznata filmska mjesta.
Tu je i onaj veliki prepolovljeni avion iz Rata svjetova, i to je pravi Boeing 747 koji je tu upotrebljen upravo za potrebe filma. Na You Tube ima mnogo videa, a i na Google možete vidjeti sve fotke, ja nemam niti jednu iz obilaska studija i nije mi žao, bila sam se baš uživila u sve to, zamišljajući kako su svi filmovi snimani. U toku vožnje doživiš trkanje sa likovima iz Brzi i žestoki, napadaju te dinosaurusi iz Jura parka, a vidiš i kako se na setovima pravi kiša, poplava, vatra i kako je ta filmska industrija u stvari nevjerovatna.
Ostatak dana provele smo šetajući kroz studio, ne želeći da taj dan završi. Željele smo što više sve doživjeti i proći. Ispred smo se slikale ispred fontane sa velikim natpisom, gdje se svi slikaju za uspomenu na posjetu ovom neobičnom mjestu. Vratile smo se opet u Hogsmeade, još jednom da sve obiđemo na brzinu prije polaska.
Sve je uređeno i zamišljeno da se osjećaš kao da si baš u tom filmu. Svi radnici, redari i prodavci su obučeni tematski, u zavisnosti od toga gdje se nalaziš. Na svakom ćošku su maskote s kojima se slikaš, pa je tako najduži red za Shaggy – ja i ekipu iz Scooby Doo – a, a ni Shrek ne zaostaje. U Shrek svijetu magarac je najveća atrakcija, možeš pričati s njim i on ti odgovara baš onim njegovim smiješnim glasom.
Naveče oko 7 sati se otvara svijet horor filmova iz Universalove produkcije. Za to se kupuje posebna ulaznica.
Mogla bih danima pisati o ovom mjestu. Jedan veliki doživljaj, koji niko ne smije propustiti ako se nađe u Los Anđelesu. Jeste skupo, preskupo, ne samo ulaznica, nego sve unutra, jednostavno te tjera da trošiš, što vjerujem da je i bila zamisao osnivača svega ovoga. Pogotovo za porodice sa djecom, roditelji se trebaju pripremiti na ogroman trošak. Ali tad ne razmišljaš o tome. Jednostavno se prepustiš tom svijetu, utoneš, zaboraviš na sve i u sjećanju ti ostane jedna nevjerovatna uspomena koju pamtiš do kraja života.
Tekst pisala: Ena Filipović
P.S. Ena je već pisala i o Švedskoj, a na ovom linku možete pročitati taj putopis.
Ostavi komentar