Južna Amerika je moj san. Nekada dugo sanjani, danas, dok ovo pišem sa toplinom u grudima, dosanjani san koji je je učinio da jedna ljubav koju sam dugo godina gajio u sebi, postane još veća. Vidiš, svako od nas ima određene ljubav.i Neke su duhovne, neke materijalane. Neke realne i ostvarive, a neke platonske. Kao što kaže Elif Šafak, “Ljubav je voda života. A onaj ko voli suština je vatre!”
Južna Amerika je moja ljubav. Veća od svih drugih putničkih koje sam imao i koje ću ikada imati. Divlja taman toliko da pri svakom koraku upijaš egzotiku sredine u kojoj se nalaziš, ali nikad ne pretjerano. Vesela dovoljno da te podigne i onda kada to najmanje očekuješ.
Mnogo čega sam se naslušao o njoj prije samog dolaska. Mama je imala male napade panike pri spomenu svake nove destinacije koju bih spomenuo, a tata, vječito zabrinut od silnog gledanja emisije “Zatočeni u inostranstvu” samo bi mi govorio da se čuvam i ne budem naivan.
A ostali? Oni su pričali da je opasno. Da naveče ne hodam nigdje sam. Da ne vjerujem nikome. Ma svašta su mi govorili.
Ako izuzmemo jednu krađu mobilnog telefona u Čileu, koja je u neku ruku i moja greška, sve drugo što se desilo u ova skoro tri mjeseca, bila je čista ljubav. Stoga, u ovom tekstu, hoću da sa tobom podijelim TOP 10 mjesta koja su me najviše oduševila na ovom proputovanju i koja su učinila da se još više zaljubim u sve što vidim ovdje.
Ukoliko te bude zanimalo, sve doživljaje i priče sa putovanja smjestio sam u knjigu koju sam nazvao “Pisma iz Južne Amerike”. Na ovom linku možeš da saznaš više o njoj.
https://www.instagram.com/p/BxRs1fhhcsA/
Šta vidjeti u Južnoj Americi – TOP 10 lista
1. Rio de Žaneiro
Moj Rio. Brazil. Moja Južna Amerika. Taj latino svijet kojem, iako moj rodni list to ne pokazuje, osjećam da pripadam. Toliko sam maštao o njemu. Nazvao po njemu i ovaj blog koji sada čitaš. Mislim da to dovoljno govori o našoj povezanosti, zar ne?
Osjećam potrebu da ga odbranim od svih onih koji misle da jedino što mogu da vide u njemu su pješčane plaže i čuveni kip Isusa. Nakon osam dana koliko sam proveo u njemu, osjećam da sam tek zagrebao ispod površine onoga šta ima da ponudi. Sam način život, nestvarno je privlačan, a i mali, potpuno nepoznati dijelovi grada, simpatično su zavodljivi i privlačni.
Bojao sam se prije našeg susreta šta će se desiti, ali Rio je ispunio i prevazišao moja očekivanja, te uspio da postane moj najdraži grad na svijetu. Nikada nigdje nisam toliko uživao u svakoj sekundi vremena kao ovdje. Sve je nekako bilo baš onako kao što sam zamišljao da će biti. Ako bih mogao da ga opišem u nekoliko riječi, to je mjesto s najboljom energijom na svijetu. Rio de Žaneiro je najčarobnije mjesto na svijetu i uvijek će tako biti.
2. Salar de Ujuni
Sam Salar de Ujuni, nerijetko je razlog zbog kojeg ljudi odluče da posjete Boliviju, a ti isti ljudi se, nakon što ga vide, obično kunu u njegovu ljepotu i veličanstvenost.Na glavi sam toga dana imao onaj šešir „want to be“ Indijana Džons kako bih se zaštitio od sunca, koje bi me ovdje, bojao sam se, moglo ispeći kao raka. Uz to, stavio sam i pijačarske naočale koje sam za tri evra uzeo u La Pazu, radi kakve-takve zaštite od bjeline, koja je mogla da napravi ozbiljne probleme očima. Bio sam potpuno spreman za Salar.
Da si ovdje, a da ne znaš da je u pitanju pustinja soli, vjerovatno bi pomislio da pod nogama imaš snijeg, ali ako malo degustiraš ovo na čemu stojiš, vidjećeš da sa ovim snijegom možeš dobro jaje da posoliš.
Da li zbog ove činjenice, ali bilo je ovo nešto najčudesnije što sam do sada vidio. Postoje mjesta koja te tokom putovanja oduševe i koja zavoliš.Već sam ti spomenuo da postoji i jedan jedini Rio, koji je najbolji grad na svijetu i uvijek će biti. Ali ovo je bilo nešto sasvim drugačije od svega toga. Ovo je bila neka druga dimenzija svega što sam ikada vidio. Nikada u mom životu gledanje u praznu daljinu, gdje je jedino što možeš da vidiš plavo nebo i bijelo tlo, koji se daleko na horizontu spajaju u jedno, nije bilo ovako savršeno. Salar je vjerovatno nešto najneobičnije što ćeš pronaći u Južnoj Americi.
3. Amazon
Iako bi se teško mogla povući paralela i pronaći veliki broj sličnost između zemalja ovog kontinenta, ono što ih ujedinjuje je Amazon, koji se prostire kroz njih čak devet; Brazil, Kolumbiju, Peru, Venecuelu, Ekvador, Boliviju, dvije Gvajane i Surinam.
Vegetacija koju vidiš ovdje nestvarno je bujna. Vrijeme nestvarno promjenljivo. Čas pada kiša, čas sija sunce. I tako ukrug. Termin kišna šuma mnogo je jasniji sada. Još jedna nestvarna stvar je i ovdašnji ekosistem. Džinovska apoteka na otvorenom u kojoj je sve besplatno. Kažu da se većina lijekova koji se prodaju u Južnoj Americi dobija od biljaka iz Amazonije. Ne možeš da vjeruješ na kakve sve primjerke naiđeš dok šetaš. Od jedne biljke koju sam uzeo, malo je protrljao i udahnuo osjećao sam se kao da sam pojeo tri mentol bombone i zalio ih vodom. Umjesto repelenta za komarce, samo sa drveta uzmeš termite, protrljaš ih među dlanovima i lagano razmažeš po tijelu. Luđe od samog ovog postupka je to što isti taj repelent i zgnječeni termiti mirišu apsolutno isto! Znači, identično. Kontam sad da se i prave od mrtvih termita.
Ali sa prirodom treba i oprezno. Ima mnogo toga oko tebe čega treba da se čuvaš. Ne smiješ baš da uzimaš sve što vidiš. Ni da piškiš u rijeci kad poželiš. Znaš, ima jedna mala riba imena kandiru, koju privlači amonijak iz urina, pa ako ne paziš dovoljno, zna da ti se uvuče kroz tvoj ponos i tu ostane. Muškarci, obratite pažnju na dio koji slijedi. Lokalci je opisuju kao malo stvorenje koje može da ti načini veliko zlo. Za razliku od pirana, koje izjedaju ljudsko tijelo i nekako ne biraju mnogo, kandiru obično napada muškarce. Priče kažu da se, ne nanoseći mnogo bola, uvuče u tvoj penis i tu se smjesti. Skući. Još osnuje porodicu, rodi djecu. Živi o tvom trošku. Nešto razmišljam sad kako je izvući onda kad ti se zavuče. Mislim, vrlo je osjetljivo to područje.
Pojedini lokalci koji ovdje već dugo žive vjeruju da ju je moguće izvaditi uz pomoć određene vruće kupke, ali veća je vjerovatnoća da ćeš se na kraju ipak morati pozdraviti sa svojim ponosom. Iako je do današnjeg dana dokumentovan jako mali broj kandiru napada, ti ipak pazi gdje skidaš gaće u Amazoniji.
Za svaki slučaj.
4. Kartahena
Biser Kariba, čije plaže načičkane visokim neboderima podsjećaju na one u Majamiju, a staro jezgro grada opija mirisom Kube. Danas peti najveći grad u Kolumbiji, sa skoro milion stanovnika, nekada je bio jedan od najznačajnijih primorskih gradova Kariba, kao i politički i ekonomski centar potkraljevstva Nova Granada.
Sav novac koji je dolazio u Kartahenu, ali i dobra doza ukusa, uticali su na to da ovaj grad danas krase predivne kuće sa neobičnim balkonima, te kaldrme kojima i dan-danas prolaze konjske kočije.
Zahvaljujući velikom broju savršeno očuvanih spomenika, kao što su Puerta del reloh, nekada glavni prolaz kroz gradske zidine, četvrt San Pedro, gdje su boravili plemići i sve bitne face grada, samostan San Pedro Klaver, kao i Crkva Svetog Dominika, čitavo staro jezgro grada danas je pod zaštitom Uneska, a usudio bih se reći da je ovo drugi najljepši stari grad koji sam vidio u Južnoj još od Kita.
5. La Paz
Jedan od najšarenijih gradova koje sam ikada vidio. Svaka ulica u koju zabasam nekako je posebna. Svaki kutak starog dijela grada ima neku svoju priču. Neki svoj fazon.
Redom smo obilazili Crkvu Svetog Franciska, najveću crkvu u gradu, Ulicu Apolinara Haena (Calle Jaén), simpatičnu malu ulicu išaranu sa milion boja, kao i Muriljov trg (Plaza Murillo), na kojem možeš da osjetiš pravi duh grada.
Ali ono najneobičnije u gradu je famozna Pijaca vještica (El mercado de las brujas). Ona ne može da zadovolji nikakve fiziološke potrebe, jer hrane na njoj nema. Garderoba može da se kupi, ali ona je tu više za nas putnike i turiste, kojima je sve što ovdje vidimo neobično. Kako su zbog samog našeg prisustva cijene automatski više, lokalci ne dolaze ovdje radi toga. Ne znam da li znaš, ali jedan dobar dio populacije ove zemlje i dan-danas praktikuje misticizam, vračanje i kojekakve druge vudu magije, koje mi Evropljani ipak ne možemo do kraja da dokučimo.
Kako je potreba za proizvodima koji će sve ovo omogućiti s godinama rasla, jedna generacija starijih žena koje se bave iscjeliteljstvom, poznatijim kao jatiri, počela je nekada davno da se skuplja na ovom mjestu i na svojim tada malim tezgama prodaje vještičje predmete. Vremenom je vlast, shvativši koliko su ove stvari interesantne strancima, sve podigla na malo viši nivo i komercijalizovala. Talismani za sreću, razni napici, sjemenje za plodnost, isušene žabe, čajevi pravljeni od biljaka iz Amazonije, kao i čudni krstovi za koje ni sam Bog ne zna šta znače, danas čine dio ponude. Posebno je popularan fetus lame, koji lokalci obično zakopavaju u dvorištima svojih kuća iz zahvalnosti prema boginji Pačamami.
6. Plantaže kafe u Kolumbiji
Ako tražiš iskustvo iz telenovela pri posjeti Južnoj Americi, mislim da nema dalje od ovoga. Nemjerljiv je značaj ove biljke za život svakog Kolumbijca. Kao što su Bosanci koji ne piju kafu (poput mene) veoma rijetka pojava, beskofeinski Kolumbijci gotovo su nepostojeća. U čijem god stanu da se nađeš, uvijek te prvo pitaju za kafu. Kafa se pije po ustajanju na prazan stomak. Na pauzi od posla dok pričaš s kolegama. Po dolasku s posla, nakon ručka. Nekada i naveče uz film. Ako je kakao ono po čemu prepoznaješ Ekvador, kafa je ono po čemu prepoznaješ Kolumbiju.
Zapanjujuće zvuči da se u ovoj zemlji danas nalazi više od 24.000 plantaža ove biljke, što Kolumbiju čini četvrtim po veličini proizvođačem u svijetu. Da bih ti najbolje dočarao ovo mjesto na kojem sam sad, zamolio bih te da se udobno smjestiš, lagano sklopiš oči i vratiš se nekih 15 godina u prošlost, u vrijeme kada su Rosalinde i Kasandre bile učestalije na televiziji nego centralne vijesti. Sjeti se zelenih proplanaka. Kauboja na konjima. Malih sivih brvnara i velikih obojenih kuća. E pa, sve je baš kao što zamišljaš. Zahvaljujući Igansiju, čiju smo plantažu posjetili, imali smo priliku da taj dan budemo pravi kolumbijski berači kafe. Oni sa šeširima i vrećom u koju razdvajaju dobru od loše kafe, jer zrna kafe sazrijevaju neujednačeno, pa je potreban neko stručan da ih probere.
A slušaj sad ovo!
Potražnja za kolumbijskom kafom u svijetu je toliko velika da radnici na plantažama često ne mogu da ispoštuju tražene količine, pa se tako ona najbolja kafa izvozi za Ameriku i Evropu, jer od nečega ipak mora da se živi, a ona lošijeg kvaliteta ostaje u zemlji. U prevodu – u zemlji kafe na kraju ne možeš popiti dobru kafu.
7. Kito
Punog naziva San Francisco de Quito, prestonica Ekvadora jedan je od top 10 gradova koje sam ikada video! Uz Rio, najbolji do sada na putovanju ovdje. Definitvno. Ne očekuje čovjek nekako mnogo, ali kada dođe ovdje shvati koliko je nestvarno lijepo. Stari grad možda je najljepši koji sam ikada vidio. Uopšte, na svih pet kontinenata na kojima sam bio.
Čak je i UNESCO rekao da je stari grad Kita, najbolje očuvani stari grad u čitavoj Sjevernoj i Južnoj Americi. Dok šetaš, na momente se osjećaš kao da si u zakoračio 500 godina unazad, u period kada je grada nastajao na ruševinama Inka civilizacije koje su nastanjivale ovaj prostor. Fascinira što je mnogo toga sačuvano do danas u takvom stanju, da izgleda kao da su juče gradili.
Ulice ove prestonice nisu samo čiste i uređene. One su prelijepe. Savršeno očuvani primjeri stare kolonijalne arhitekture gdje god da se okreneš. Tako bih nekako opisao ovo mjesto. Trg Grande, na kojem se nalazi i Predsjednička palata, najljepši je trg koji sam ikada vidio. Crkve nisu ništa manje čarobne. Crkva Družbe Isusove (Iglesia de la Compañía de Jesús) potpuno je pokrivena zlatom, a Bazilika nacionalnog zavjeta (Basilica del Voto Nacional), sa mnogobrojnim životinjama i staklenim prozorima, podsjeća na stare pariske crkve.
8. Pustinja Atakama
Možda će ti se učiniti da u ovom tekstu malo-malo pričam o nekim „mjestima sa druge planete“, ali Južna je toliko posebna da njena mjesta zaslužuju da se baš ovako okarakterišu. Atakama možda i najviše.
Kvalitet njenog pijeska i tla toliko je sličan onome na Marsu da je NASA počela koristiti Atakamu kao mjesto za testiranje svojih misija na Crvenu planetu. Skoro svaka veća misija testirana je baš ovdje prije nego što bi otišla u svemir. I ne samo to! Kao najsličnije mjesto Marsu na Zemlji, dobila je i privilegiju da se gotovo svaki film i sve one emisije na kanalima National Geographic i Discovery koje govore o Marsu snimaju upravo ovdje.
Vozeći se 50 na sat, dok su nas tone crvenog pijeska okruživale sa obje strane, odškrinuo sam prozor ne bih li omirisao ovaj vanzemaljski prizor. Vruć vjetar počeo je tada da šamara moje lice, noseći sa sobom čestice pijeska, koje su s velikim uspjehom pronalazile put do mojih očiju. Uspijevao sam da ih obrišem iz očiju, ali bi se odmah pojavile nove, te sam vrlo brzo odustao i samo se prepustio. Možda me je Ujuni raspametio do te mjere da sada mislim kako nikada nisam vidio nešto tako prekrasno što je priroda stvorila. Ako ništa, mrtva je trka sa planinama i glečerima Gruzije.
Priznajem da Atakama ne može da se poredi s njima. Ne zbog toga što nije dovoljno posebna kao oni, jer o ljepoti i ukusima uvijek je diskutabilno govoriti. Ona naprosto nije i ne može da bude sa ove planete. Ovo je neka nova planeta i ne trebaju ti nikakve dokumentarne emisije da bi to shvatio. Zalutalo parče svemira koje je, nekim čudom, Bog smjestio u Čile i ubijedio nas da je ovo još jedna nevjerovatna kreacija ispod koje on može da se potpiše.
9. Jezero Kilotoa
Evo da ti u nekoliko riječi opišem pogled koji imam pred sobom. Nevjerovatno jezero zelenoplave boje, koja jako podsjeća na boju rijeke Une, smješteno je u središte vulkanskog kratera površine prosječnog fudbalskog stadiona. I koliko god da već možda zvučim dosadan i koliko god pokušavao da se ne ponavljam i stalno pričam kako je svako mjesto na koje naiđem u Ekvadoru divno, ne bi bilo fer ni lagati te samo da bi ova knjiga time eventualno bila zanimljivija.
Kada bi samo mogao da budeš ovdje sa mnom nekoliko dana, shvatio bi moje oduševljenje, jer kada se ispred tebe pojavi ovako zasljepljujuće lijepo jezero, ne možeš ništa drugo uraditi nego se prepustiti njegovoj ljepoti. Da si ovdje, mogli bismo zajedno da se spustimo do njega stazom dugačkom sigurno dva-tri kilometra. Trebalo bi nam možda sat vremena da dođemo do kraja, ali vrijedilo bi. Možemo uzeti i čamac ako se želiš malo provozati. Ja ću veslati, a ti samo sjedi u uživaj. Gledaj u daljinu. Odmori oči od zelene boje. Nadam se da ti prija ova tišina oko nas. Jedino što je na momenat razbije jeste zvuk talasa koje napravi moje veslo, svaki drugačiji od onog prethodnog.
Ali s njim je sve ovo još više umirujuće, zar ne? Ponio sam ti i nešto da pregrizeš kada ogladniš. Posudicu punu voćne salate od najsvježijeg tropskog voća, koje sam jutros kupio na pijaci. Samo za tebe. A kada završimo, pomoći ću ti i da se popneš do vrha, jer do tamo ima dosta da se ide. Daj mi svoje stvari da se ne mučiš, a lijevu ruku nasloni na moje rame i idemo lagano. Postoje i konji koji te mogu odvesti do gore, ali nećemo mučiti životinje. Nema potrebe za tim. Sve u svemu, da si ovdje sa mnom, proveli bismo jedan lijep dan u prirodi. Krivo mi je što nisi, iskreno. Bilo bi lijepo podijeliti ovu ljepotu s tobom. Mogli bismo pozvati i neke druge ljude ako to poželiš. Tvoje i moje. Braću, sestre i prijatelje. Posebne osobe koje nećemo imenovati, ali koje znaju da su nam izuzetno drage.
Zamisli samo kako bi nam lijepo bilo.
10. Ljudi
Ako bi me pitao koji je najbolji proizvod Južne, to su njeni ljudi. Srca toplog kao ruke koje su satima provele naslonjene na peć, pružiće ti svoju ljubav. Nekako, ovdje se sve vrti oko te riječi. Južna Amerika nije ni najbogatiji, ni najveći kontinent na svijetu. Ruku na srce, mnogo toga lošeg se dešava ovdje, ali nećemo o teškim temama sada.
Ali Ona ima Ljude. Oni su jedan od glavnih razloga zbog kojih bih se već danas ponovo spakovao i vratio nazad, a ne volim da se vraćam na ista mjesta više puta. Toliko finih priča sa ljudima nosim sa ovog putovanja, da bi mi trebala još jedna knjiga da ih napišem.
Da li si ti bio u Južnoj Americi i kakva su tvoja iskustva? Piši mi u komentare mjesta koja su te oduševila.
P.S. Objavio sam putopisnu knjigu sa putovanja od skoro tri mjeseca po Južnoj Americi. “Pisma iz Južne Amerike”. Da je poručiš, klikni ovdje.
https://www.instagram.com/p/BxRs1fhhcsA/
Ostavi komentar