Štrbački buk na Uni

Štrbački buk na Uni – turističko čudo zemlje sa velikim problemima

Štrbački buk na Uni je najbolje mjesto koje sam posjetio u BiH, bile su riječi jednog mog drugara, sa kojim ponekad igram tenis. Iskren da budem, mnogo ljudi mi je već pričalo o ovom mjestu. Ono što je najzanimljviije, svi su govorili isto.

Znate kako često ljudi, koji posjete određeno mjesto, imaju sasvim drugačije doživljaje. Nekome je Pariz najromantičniji i najljepši grad na svijetu, a nekome prljavo i opasno razočaranje. Neko obožava Beč, nekome je sterilan. Ali koga god bih pitao, kako mu se dopao Štrbački buk, odgovor bi obično bio  “Nevjerovatno je”, “savršeno”, “naljepši vodopadi koje sam ikada vidio.”

I zaista jeste.

Kada se po dolasku na lokalitet krenete spuštati prema vodopadima, na trenutak nećete vjerovati da ste i dalje u Bosni i Hercegovini, jer ogromna energija vode, kao i zelenilo milion boja koje vas okružuje, učiniće da se osjećate kao da ste zalutali u divljinu Južne Amerike.

A kad se spustite do kraja, vidjećete ovo.

Vodopadi u Bihaću Štrbački buk na Uni

Prizor iz bajke i nevjerovatno čudo prirode, sakriveno na samoj granici između Hrvatske i BiH.

Štrbački Buk na Uni – informacije

Visine 24,5 m, Štrbački Buk na Uni, najviši je, ali i najljepši vodopad u Nacionalnom parku Una. Nastao je usljed tektonskih pomjeranja i hiljadama godina dugog taloženja sedre kao geološkog fenomena, a već decenijama privlači pažnju zaljubljenika u prirodu, ali i umjetnika, koji u ljepotama Une traže inspiraciju za svoja djela.

Početkom prošlog vijeka, obale ovog vodopada krasili su brojni unski mlinovi što podsjećaju na sojenice, nastambe praistorijskog plemena Japodi, koji su na ovim prostorima živjeli zadnjih 1000 godina stare ere.

 

Zelena Una

Nedaleko od Štrbačkog buka, tj. 24 km uzvodno, ako krenete prema pravcu Kulen Vakufa, očaraće vas još jedni nevjerovatni vodopadi, oni na Martinbrodu.

Pored Milančevog buka, u Martin Brodu možete vidjeti mnoštvo drugih slapova, kaskada i bazena koji se prostiru kroz naselje do ušća rječice Unac u Unu. Dužina ovog površinski najvećeg kompleksa slapova u Nacionalnom parku je 800 m sa ukupnom visinskom razlikom od 54 m.

Ali nisu samo vodopadi jedino što možete vidjeti ovdje.

Sama priroda Nacionalnog parka Una, fanstatična je. Kojim god pravcem da se zaputim, pojavi se prizor koji odmara. Smirujuće nijanse zelene, okružuju me sa svih strana i mislim da satima mogu da gledam smaragdnu Unu.Smještaj u NP Una

A tu i tamo, spazićete neku super moćnu zaštrašujuću životinju. 🙂

Neobični pauk

Makadam kao jedini način ulaska u park

Ono što me je najviše iznenadilo (razočaralo), je činjenica da su oba puta koja vode do Štrbačkog buka (Orašac i Gorjevac), makadami najgore kategorije. Putevi širine jedva četiri metra, gdje se dva vozila teško mogu mimoići, a ukoliko se ne daj bože sretnu, jedan od njih će vjerovatno morati da uradi neko čudo u manevrisanju svojim autom, da bi oslobodio prostor za drugi auto da prođe.

Razumijem da je izgradnja putne insfrastrukture skupa stvar, ali ne razumijem da vlasti mogu da dopuste da mjesto poput ovog, ovaj raj na zemlji, koji sasvim sigurno spada u TOP 5 destinacija u čitavoj zemlji, ima ovako loš prilaz.

Pogotovo kada se vidi koliko su pejsaži koji će vas voditi do vodopada predivni. Kao i čitava naša zemlja! 

Što je više obilazim, sve se više zaljubljujem u nju. Majke mi. Beskrajno sam srećan što sam imao priliku da Tamar dovedem ovdje i da joj kažem “E ovo je naše, ovo je kod nas, vidi što je moćno!”, te da posmatram njeno oduševljenje.

Ni sam nisam bio svjestan prirode koju smo dobili od onog gore, a koju i ne cijenimo mnogo. Nakon više od 40 zemalja koje sam posjetio, mogu da kažem da je priroda u BiH, u top 3 koje sam ikada vidio, a da je Štrbački buk dobro zaslužan za to. Ovo je objektivno. Nisam ni malo pristrasan samo zato što je naše. Moje. To je činjenica. Nešto što će vam skoro svaki stranac reći kada ga pitate kako mu se dopada naša zemlja.

Gdje god da krenem, bilo ka Trebinju, ili sjeverno od Banjaluke, vidim divlju prirodu kao iz prašuma Portorika. Vidim rijeke nevjerovatnih boja, čiste kao da izviru ispod samih Alpa. Vidim šume i proplanke nalik na one iz Toskane. Vidim Irsku i Island. Ali u jednom. A ne moram nikuda da odem.

I onda se iznerviram kad vidim, da ono malo što treba da damo od sebe, opet ne možemo.

Što imamo prirodu o kakvoj pola svijeta može da mašta, a uopšte je ne doživljavamo. Siguran sam, da ako bismo ovo mjesto dali nekom Nijemcu ili Ameru, da bi od njega napravili najveći turistički hit u zemlji. Da bi putevi bili besprijekorni. Da bi čitav Nacionalni park Une prštao od suvenirnica, tura za izlete, a da bi i sam lokalitet vjerovatno ostvarivao finu zaradu i pomagao ekonomiji same države.

Ovako, do najsavršenijeg mjesta ovog dijela zemlje, dolazi se užasno neprohodnim makadamom, informacije na samom lokalitetu su slabo dostupne,  ture i obilasci parka (ukoliko postoje) loše su ispromovisani, hrana je relativno skupa, a suveniri koji se tamo nalaze nemaju praktično nikakve veze sa samim parkom. Mislim da bi više smisla imalo prodavati samu vodu iz Une u nekim fino dizajniranim bočicama, nego one drangulije koje se tamo nalaze.

Zato sam vidio svega nekih 5-6 ljudi tamo, u 3-4 sata što sam proveo. Još je bio i neradni dan.

A priča se, kako je čitavo područje Nacionalnog parka Una proglašeno mjestom od posebnog interesa za BiH. Pitam se onda, ako se ovako ponašamo prema nečemu što je od posebnog interesa, šta je sa ostalim mjestima?!

Ali evo ideje ljudi!

Pronađite blogere (influensere) iz regije i šire,  pozovite ih kod vas. Pozovite ih na Unu. Da vide Štrbački buk na Uni. Da dožive ovu nevjerovatnu prirodu, za koju pretpostavljam da nisu čuli. Pozovite ih na rafting, pa kad se onako momački izmore, odvedite ih na dobru pastrmku uz malo domaćeg krompira i salate, te ih na kraju smjestite u neki fin apartman i zamolite ih da napišu o vama na svom blogu.

To je najbolja moguća promocija koju možete dobiti. Iskrene i tople priče ljudi, koje će otići u svijet i služiti kao inspiracija svim budućim putnicima koji budu dolazili u ovaj kraj.

Možda i ne razmišljamo često o tome, ali kroz većinu odluka u životu, dolazimo na osnovu mišljenja drugih ljudi. Mnogo je bolje da vas neko drugi pohvali, nego da se sami hvalite. Je li tako? Nekako djeluje iskrenije.

Zato firme i pišu one silne testimonialse, jer ljudima je bitno da znaju šta drugi misle o tom proizvodu, prije nego potroše novac na njega.

Zapitajte se koliko ste puta pogledali film koji na IMDB ima ocjenu 4 i manje, da li bi kupili nešto na Amazonu ako proizvod nema niti jednu recenziju ili koliko ćete puta na Youtubu otvoriti pjesmu koja ima 1000 pregleda?

Garantujem, da ta ista pjesma ima 100 miliona pregleda, da biste ako ništa iz znatiželje kliknuli na nju. “Vidi, ovo ima 100 miliona pregleda, a nisam čuo za to. Moram da kliknem da vidim šta je.” Još će vas biti i sramota kako niste čuli za to.

“Gdje sam bio kad ne znam za ovo, a čitav svijet gleda.”

To je čisti social proof. Nesvjesno vjerujemo drugim ljudima i pomoću njih donosimo odluku.

Zato je Štrbačkom buku potrebno upravo to. Da što više ljudi piše tekstove i priče, jer ih na internetu sad i nema mnogo. Evo, mislim da sam prvi bloger koji piše o ovom mjestu. A nisu morali da mi daju ništa zauzvrat. I kroz moj tekst će vjerovatno neko od vas sad poželjeti da dođe ovdje.

Zato što me čitate od ranije i ja vam iskreno preporučujem da vidite ovo mjesto, jer sam siguran da će vas oduševiti kao i mene.

Tužno je da ovakav lokalitet bude praktično prazan veći dio godine. Vjerujem da nedostaje samo malo akcije i ideje, da se ovdje napravi neka baš dobra priča, samo treba raditi na njoj.

Nešto za kraj

Štrbački buk na Uni, jedno je od najnevjerovatnijih mjesta koje ćete naći u BiH, a sama Una je kroz vjekove bila inspiracija mnogima koji su živjeli na području Bihaća i njegove okoline, te stoga priča o nastanku njenog imena ima mnoštvo. Po meni, ona najzanimljivija kaže da su joj ime dali rimski vojnici.

Kada su došli u ovaj dio zemlje, nisu mogli da se nadive njenoj ljepoti i čistoći. Njenom zelenilu i mirisu. Nakon što su se vratili iz jedne bitke, na obali jedan je vojnik uzviknuo “Una” što znači jedina.

Od tada pa do danas tako je zvaše.

P.S. Ukoliko tražite još zanimljivih čuda prirode u BiH, siguran sam da će vam se dopasti i vodopadi Kravice.

Ostavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

5 comments