Valensija, grad stvoren za život

Grad nauke i umjetnosti

Ovo je putopis za sve one koji vole Španiju, more, španske serije, dobru hranu i sve ono što nas asocira na ovu zemlju sa Iberijskog poluostrva. Ovo je Valensija, najbolje mjesto za život u Španiji.

Jednog sasvim običnog sunčanog majskog jutra, gdje sam kao jedini plan dana imao da igram tenis sa svojim prijateljem Denisom i usput prepričavamo kako je Nole ponovo osvojio turnir u Rimu, dobio sam mail da mi je odobrena stipendija za školu jezika u avgustu u Valensiji 🙂 Bio sam presretan, izvan sebe. Napokon cu ići u Španiju, zemlju koju toliko volim i o kojoj toliko pričam da smaram sve svoje prijatelje. Ali hajd što smaram njih, oni su mi prijatelji, smaram i sve one usputne poznanike, koji jedvaju znaju i kako se zovem. Ubrzo sam rješio sve birokratske procedure i krajem jula se zaputio u treći po veličini grad u Španiji.  Do tada, o ovom gradu nisam znao mnogo, a i nekako odlučio sam i da ne guglam previše i da prosto dopustim mjestu da me iznenadi.

Dolazak u Valensiju na aerodromDolazak u Valensiju

Prvi je avgust, sljećem u Valensiju na aerodrom Manises. Prvi put sam u mjestu gdje se priča španski. Šta mi više treba. Osmijeh mi dolazi na lice samo od natpisa na španskom. Reklame za mobilne kompanije nikada nisu bolje izgledale. A tek ljudi, kako fino pričaju. Mislim da nikada nisam više posmatrao ljude nego sad. 

Centar starog grada u ValensijiO Valensiji

Valensija ima oko 700.000 stanovnika, poznata je po sjajnim plažama, Gradu nauke i umjetnosti, fudbalskom klubu, noćnom provodu i dijalektu jezika poznatijem kao valensijanoTokom tih mjesec dana, bio sam smješten u studentskom domu, tik uz Mestalju, čuveni stadion. Tu sam upoznao dva prijatelja za cijeli život, sa kojim se i danas redovno čujem: Elena iz Gruzije i Maliti iz Šri Lanke.

Hajmo prvo o njima. Elene, djevojka iz zemlje za koju ona tvrdi da je najpravoslavnija zemlja na svijetu i koja me stalno ubjeđuje da je veći pravoslavac od mene. Popuštam joj.

Valensija plažaVolim je jer je na svoje sopstveno insistiranje konstantno pokušavala da me uči gruzijski. Gruzijski, možda najneobičniji jezik koji sam ikada čuo, sa mnogo čudnih zvukova koje ne znam ni kako stvara.

Maliti je iz Šri Lanke. Dugo sam se trudio da izgovorim njeno ime, ne znam da li je i ovo pravilno. Primjetio sam da obožava začinjenu hranu i da je nikakvi španski super chilli hot sosovi ne mogu zadovoljiti. Primjetio sam i da se uvrijedi kad joj kažem da liči na nekoga iz Indije, pa brže bolje počne da mi objašnjava razlike, ali meni je to i dalje sve isto. Jako se ponosi svojom zemljom i gdje god da ide, sa sobom nosi male privjeske slonića, koji simbolizuju Šri Lanku, zemlju kao niti jedna druga kako kaže.

Na putovanju u Španiji sa drugaricom iz Šri LankeTokom tog vremena, obilazili smo Valensiju svakoga dana, družili se i nekako doživjeli ovaj divni grad na pravi način i proveli neke od najboljih dana u životu. A kad se sjetim da je sve počelo onog sasvim običnog jutra i tenisa sa Denisom 🙂

U ovom gradu sam proveo, sada mogu reći možda i najbolji mjesec moga života. Sve što sam ikada tražio i čemu sam se nadao ovdje sam dobio. Imao sam slobodu da radim šta želim, idem gdje želim, budem do kada želim i da ne moram nikome da govorim ništa.

Jednog dana tokom posjete kinu u koje smo često išli, čekajući karte u redu, čovjek koji prodaje kokice me je pogledao i rekao “Hey Roberto, come stai?” Marco, Talijan koji dugo živi u Valensiji tokom prethodnog odlaska u kino, primijetio je moju majicu sa likom Novaka Đokovića i tako smo se uputisli u priču. On onaj pravi Talijan, stalno nešto gestikuliše i maše rukama. Vidi se da je sa juga.

Ali upravo u tom momentu, u trenutku kada me je prepoznao, shvatio sam da sam postao stanovnik ovoga grada. Neki lik koji radi tu, već zna kako se zovem, a ovdje sam svega 20 dana. Onda shvatam da sam ovdje počeo da živim novi život, da sam radim sve stvari i da se ponašam kao i svi stanovnici ovoga grada. Neopisivo dobar osjećaj.

288645_2322306263559_1709898_o

Valensija, šta posjetiti?

Grad nauke i umjetnosti je svakako najveća turistička atrakcija ovoga grada. Tokom 1957. godine, rijeka Turija je poplavila Valensiju i nanijela ogromne štete. Obzirom da ovo nije bio prvi put da Turija plavi grad, vlasti su odlučile da odobre projekat kojim će se skrenuti tok ove nepredvidive rijeke. Kao posljedica toga, Valensija je dobila deset kilometara zemlje na kojoj su od 1980. do 2005. godine izgrađeni parkovi, muzeji i drugi kulturni sadržaji.

Grad nauke i umjetnosti
287200_2322396905825_6448993_o

Međutim, u očima Španca ovo nije bilo potrebno graditi. Mnogi od njih smatraju da je prevelik novac utrošen u ovo i da su ta sredstva trebala da se iskoriste za mnoge druge stvari. Bilo kako bilo, Grad nauke i umjentosti konstruisao je čuveni španski arhitekt, Santijago Kalatrava, čija se djela mogu naći po čitavom gradu.

286017_2322320063904_6014308_o 286017_2322320143906_5609621_o 286017_2322319943901_7871330_o 284098_2322338064354_4936160_n

Okeanografik

Jedan od najvećih akvarijuma na svijetu

Ovo je raj. Vjerovatno ste svi gledali na TV-u one predstave sa delfinima na vodi. E pa, to možete vidjeti ovde. Dolazimo u Okeanografik i odlazimo na vidimo šou sa delfinima jer je Maliti oduševljena njima. E sad, jedan stvar koju si mi ljudi iz Valensije rekli da ću rijetko gdje u gradu moći čuti reggeaton, vrstu muzike koju toliko volim, porijeklom iz Portorika, od kojih su se kod nas proslavili hitovi kao što su Gasolina i Danza Kuduro.

Međutim.  Sjedamo za naša mjesta, kad odjednom izlaze delfini i počeše da prave razne figure na vodi, a sa njima počinju i prvi taktovi Gasoline. Čak i delfini vole reggeton. Ljudi ustaju i počinju da đuskaju, niko ne sjedi, možda samo Teri iz Tajvana koji je došao sa nama, ali koji je i onako pomalo zbunjen, pa sa svojim tabletom proučava mapu koju su nam dali. Super smo se zabavili tih par sati.

286452_2322381305435_7388284_o Preko puta Delfinarijuma je jedan ogroman akvarijum. Neki kažu, drugi najveći u Evropi. Kroz laganu šetnju, mogu da posmatraju pozemni svet Crvenog mora, tankove sa meduzama, ribe sa svih kontinenata i sve one druge sjajne stvari koje krase podvodni svijet. Arhitekta je ovde napravio malo čudo tako što je dva ogromna akvarijuma na razdaljini od 75 metara povezao sa trećim. Kroz tunel dug 75 metara posjetioci mogu da prate kretanje ajkula iz jednog u drugi bazen.

283246_2322351184682_202058_n 229663_2322343064479_8096315_n

287200_2322396985827_5512875_o

289232_2322390065654_5198872_o Centar grada je zaista prelijep. Mnogo crkvi, starih kapija, mostova, tornjeva…. S obzirom da sam u Valensiji proveo mjesec dana, imao sam priliku da se dobro upoznam sa gradom. Evo nekoliko detalja kako to izgleda u žiži grada.

322067_2357572425191_7269781_o 325927_2357566465042_2369327_o
336437_2357545904528_136421_o

286135_2337855652284_4681236_o 286135_2337855612283_5340973_oPlaza de la Reina je svakako mjesto gdje smo se najčešće nalazili. Tu se nalazi veliki broj kafića, gdje lagano možete da sjedente, pijete vino i uživate u suncu. Treba vam još nešto? 🙂 

289279_2322263342486_6275755_o

Tu pored je i crkva Svete Kataline, jedna od najstarijih crkvi Valensije. Crkva je izgrađena u XIV, a toranj u XVIII vijeku. Tu je i katedrala u kojoj se nalazi Sveti gral, pehar iz kojeg je Isus pio na tajnoj večeri, a koji ste mogli da vidite u filmovima Indijane Džonsa. Bar tako kažu da se tu nalazi.

304219_2357540704398_6677887_n

Plaže

340818_2357535984280_5009586_o

Valensija nema samo sjajnu arhitekturu i istoriju. Valensija ima i plaže. I to kakve. Izdvojio bih La Malvarosu za koju neki kažu da je i jedna od boljih plaža u Španiji. Kilometri i kilometri kristalno pješčanih plaža, toplo more, fantastični pogledi. Ako bi zažmirili na pet sekundi, pa onda otvorili oči i pogledali oko sebe, dobili bi osjećaj da ste na čuvenoj Copacabani u Riju. Nedostaje samo Isus.

340818_2357536064282_714231_oPlaža Malvarosa Fudbalska utakmica

Mestalja je najeveći stadion na jugu ŠpanijeAko si djevojka, zanemari ovaj pasos. Ako si momak, nastavi čitati.

Svi koji tu i tamo prate fudbal, bar su nekada u životu čuli za Mestalju, hram fudbala u Valensiji. Jedan dan tokom odlazka na časove, Maleti i ja vidimo da se prodaju karte za utakmicu Valensija – Roma. Zvuči kul, moglo bi ovo pogledati. Prilazi nam jedan Latinos, na nekom kubansko/dominkanskom španskom i pita: Ermano, quieres un billete? (Brate, hoćeš da kupiš kartu? Ja ga pitam koliko kaze 15 eura. Ja se okrenu prema Maliti i na engleskom joj reče jest prejeftino, a on možda kontajuci da nam je puno kaže 12.

Mi naravno pristajemo. Na kartama piše cijena 18 evra, hmm zanimljiv, kako je zaradio sad pitam se?. Još 11 red, zvuči nevjerovatno da imamo tako dobra mjesta, ali vidjećemo. Došla je utakmica, atmosfera na nivou, stadion iako ne preveiki, popunjen do posljednjeg mjesta. Sjeli smo, mjesta sjajna, Maliti iako vise prati kriket ne skriva oduševljenje. Na terenu se pojavljuje Toti, djevojke u ekstazi, utakmica sjajna, Valesnija dobija 3-0, sve u svemu odlično potrošenih 12 evra.

289592_2337841211923_5612649_o Fudbalski stadion u Španiji

Dios mi que comida!

Kada vam neko pomene špansku kuhinju, šta vam prvo padne na pamet? Tortilja? Paelja? Sangrija? Španska šunka? Da, španska kuhinja je više nego bogata sa toliko svjetski poznatih jela koje otvaraju apetit mnogih ljudi čim se spomenu.

Primjetio sam da većina naših ljudi ima prilično pogrešnu ideju o španskoj kuhinji i uglavnom je mješa sa kuhinjom ostalih zemalja u kojima se govori španski i to u prvom redu sa Meksikom. Što će reći, španska kuhinja nije isto kao meksička, štaviše, u nekim stvarima je sličnija našoj. Prije svega, ljuto se gotovo i ne jede. Proizvodi od kukuruza poput nachosa, doritosa i tome slično se mogu naći u svakom supermarketu, ali daleko od toga da predstavljaju nacionalno jelo – kao što ni Smoki ni čips nisu nacionalno jelo bilo kog naroda na Balkanu. Međutim, ono šta unosi najviše konfuzije je svakako tortilja. U Španiji, „tortilla“ je zapravo omlet ili kod nas poznatija kao kajgana i najčešće se jede mješano sa proprženim krompirom.

U Valensiji je čuvena njihova paelja. Paelja se pravi u velikim tepsijama (tzv. paellera) i može da ima različite sastojke u zavisnosti od regije. Od sastojaka sadrži rižu kao osnovu, povrće i šafran i potom morske plodove u primorskoj varijanti i sl.

Paljea je jedno od tradicionalnih španskih jelaŠpanska šunka

Španska šunka poznatija kao JamonJamon je zapravo obična šunka koja se pravi na manje običan način. Naime, kvalitet šunke određuje tip svinje, tip hrane, a potom i obrada. Najkvalitetnija šunka potiče od lokalne sorte (crnog) praseta koje se slobodno kreće i hrani prirodno. Ta šunka se zove „pata negra“ (crni papak) i prepozna se po pogodili ste… crnom papku.

Orćata


Orćata je tradicionalno piće na jugu ŠpanijeOrćata je napitak od badema. Nije mliječni proizvod, sadrži malo masnoće i bogatog je okusa, tako da ju se često naziva “piće bogova”. Mada, ima malo neobičan ukus i trebalo je malo da se naviknem.

Da li zbog prilično ugodnog života, dobre klime ili geografske lokacije sa koje se za tren stiže do Ibice, Majorke, Barselone ili Madrida… Valensijanci su, čini se, među najležernijim i najotvorenijim ljudima koje možete sresti na Mediteranu. Nekako su kul. Ako pitate većinu Španaca, koji je po njima najbolji grad za život u Španiji, većina će vam reći da je to Valensija. Tokom mog boravka tamo, proveo sam dosta vremena sa Manuom, koji je inače proveo veliki dio života u gradu, i tokom vremena vidio sam na njegovim očima sa ponosm priča o ovom gradu.

335527_2357561584920_1189826_oNa kraju, Valensiju ću pamtiti po prvom dužem samostalnom putovanju, prvom boravku u studentskom domu, prvoj velikoj fudbalskoj utakmici, ali i prvoj šemi sa curom iz druge zemlje, ali to je sad već neka druga priča.

Priča iz šarene Valensije

 Valensija, mjesto savršeno za život.                                          

You Might Also Like

3 Comments

  • Reply
    zana
    11/02/2016 at 10:03

    Sjajna prica! Uspjela sam dobrim dijelom dozivjeti ljepote tog spanskog grada!!! Ali, voljela bih sve to vidjeti uzivo i nadam se i da cu uspjeti u nekom vremenu koje dolazi…

    • Reply
      rioprice
      11/02/2016 at 13:29

      Hvala vam mnogo Mirjana 🙂

  • Reply
    Moj život u Bratislavi
    17/02/2017 at 19:31

    […] je grad koji sam uz Valensiju, zasigurno najbolje upoznao, jer sam od 2012-2014  studirao u ovom gradu. Nakon završenih […]

  • Leave a Reply