Život u Bratislavi – (2 godine koje su me promijenile)

Nikada mi nije bilo teže da napišem neku priču kao ovu. Nikada. Kako u jednom malom tekstu sumirati dvije godine uspomena, sreće, radosti, tuge i svega onoga što je činilo moj život u Bratislavi?

Iz tog razloga sam odlučio da ovu priču podijelim na dva dijela!

U ovom dijelu, pričaću vam o nekim svojim ličnim doživljajima grada i o tome šta sve trebate da posjetite dok ste ovdje. Otkriću vam i mjesto za koje smatram da je tajno blago Bratislave i dati vam neke lokalne savjete. U drugom dijelu, pričam vam o tome gdje izaći, gdje jesti, kakvu hranu probati i svim zanimljivim stvarima koje možete raditi izvan Bratislave.

Bratislava je grad koji sam uz Valensiju, zasigurno najbolje upoznao, jer sam od 2012-2014  studirao u ovom gradu. Nakon završenih osnovnih studija u Banja Luci, upisao sam Master na tamošnjem Ekonomskom Univerzitetu.

Tako sam dana 20.9.2012. krenuo u avanturu koja je trajala dvije godine. I dan danas se sjećam tog dana, te noći prije, te kiše koja je pljuštala, te neke nelagode u stomaku i nepoznanica koje sam imao prije odlaska. Ja koji ne znam ispeći dva jajeta i ne kontam kako upaliti veš mašinu, treba da živim sam pune dvije godine!

O Slovačkoj prije odlaska nisam znao mnogo. Listao sam neke stranice na netu, većinom putopise i stupio u kontakt sa par ljudi koji su tu živjeli. Mada, bio sam u Češkoj prije toga, razmišljam da ne može biti mnogo drugačije.

Tog prvog dana, otišao sam na fakultet i susreo 32 potpuna stranca o kojima nisam ništa znao, a sa kojima ću vrlo brzo dijeliti neke od najbitnijih trenutaka mog života.

Sjećam se da mi je prvi prišao jedan Italijan, Davide se zove. Od majke Francuskinje i oca Italijana. Ali mnogo je više Italijan nego Francuz. Razmijenili smo par riječi i kroz osmijeh prokomentarisali činjenicu da nas je jako malo muškaraca u ovoj grupi.

Bratislava informacije

Prije nego nastavim sa pričom, dužan sam vam par informacija o ovom gradu. Bratislava je glavni grad Slovačke, ali isto tako i njen najveći grad. Prema novijim podacima ima blizu 500.000 stanovnika i nalazi se na samo sat vremena od Beča (68km). To su inače dva najbliža glavna grada u Evropi! Od Banja Luke do Bratislave imate oko 600 km, a najbolji način da dođete tamo je da idete prvo do Beča, pa od Beča uzmete jedan od autobusa koji svako malo voze za Bratislavu. Cijena karte u jednom pravcu je 7,20, povratna 12 evra.

Inače, Bratislava je od Austrije udaljena svega 4, a od Mađarske 13 kilometara.

Dosta za sad.

Tokom života u Bratislavi, živio sam u studentskom domu u ulici Starohajska 8, u naselju Petržalka. Ali prije nego i što ću pomisliti da odem studirati u Slovačku, jedan moj prijatelj Španac o kojem sam pisao ovdje, bio je poslovno u ovoj zemlji, tačnije u Petražalci. Jedan dan smo sjedili na kafi i pričali neke nevezane teme.

– Bio sam u ovom mjestu u Slovačkoj, zove se Petržalka. Najgore mjesto na svijetu. Sve komunistički neboderi i sivilo. – započinje priču.

– Zar stvarno?- pitam ga.

– Strašno, sve je kockasto. Ne možeš da vjeruješ. Kao da si ušao u džunglu nebodera. Zeleno vidiš na svaki kilometar.

– Nadam se da nikada neću posjetiti to mjesto – dobacih mu kroz osmijeh.

Ovaj razgovor mi je dugo ostao u glavi, što zbog njegovog komentara, što zbog činjenice da sam se svaki put namučio da izgovorim Petržalka. Poznajem Glena jako dugo i skroz je pozitivan tip. Otkud ovoliki hejt prema nekom mjestu?

Nekoliko mjeseci nakon, sjedim sa Milošem, kolegom sa faksa i u momentu se sjetim ove priče.

– Izvini, gdje se nalazi ovo mjesto Petržalka? Kolega mi je pričao da je bio tamo.

– Kako to misliš gdje? – upita me zbunjeno.

– Gdje u Slovačkoj mislim.

Pogleda me sa osmijehom.

– Roberte, pa ti živiš u Petražalci.

– Ček, šta? Kako misliš živim?

– Petražalka ti je naselje u Bratislavi, najveće naselje u Evropi neki kažu.

I tako nikada nisam posjetio to mjesto:)

Šta posjetiti u Bratislavi?

Bratislava je mogli bi reći, klasičan grad u Centralnoj Evropi. Posjeduje lijep stari grad, dvorac, rijeku, mostove i cjenovno je pristupačna za turiste. Ne postoji puno mjesta na svijetu gdje mi sa Balkana možemo sebi priuštiti da uživamo kupujući, a Bratislava je jedno od tih mjesta.

Većina znamenitosti nalazi se u samom centru grada, koji se nalazi nedaleko od obale Dunava. Prije svega tu je Bratislavsky hrad, odnosno dvorac koji datira još iz 15. vijeka sa kojeg se proteže pogled na cijeli grad, a pogotovo na moju Petržalku.

Po finom danu, vidjećete i Austriju.

Najsmješnija priča koju sam čuo ovdje je da su se, godine 1811. austrijski vojnici napili i do te mjere nisu znali šta rade da su slučajno zapalili dvorac koji je izgorio do temelja!

Komunisti su ga obnovili 50-ih godina XX vijeka, ali još i danas traju neke obnove. U dvorcu se danas nalazi muzej. Inače, ako se pitate zašto se dvorac zove Hrad, to je zato što u Slovačkom jeziku postoji to h umjesto našeg g, te su stoga mnoge riječi dosta slične kao i kod nas, samo uz to slovo razlike. Primjeri su holub, hlup, hrad, hovoriti, hovno.

Silazeći sa dvorca, prelazite preko SNP mosta (Slovenského národného povstania), poznatijeg kao Novy Most. Danas je on uz most Apollo najveći most u Bratislavi. Na mostu SNP, nalazi se i UFO toranj, visok 86 metara koji izgleda kao NLO, pa i zbog toga nosi taj naziv.

Toranj je inače proglašen za zgradu XX vijeka u Slovačkoj! Kako god. Na vrhu se nalazi restoran sa predivnim pogledom na grad, ali će vas zadovoljstvo da se popnete gore koštati od 4-8 evra. Iskreno mislim da nije vrijedno. Pored mosta, nalazi se katedrala Svetog Martina. U ovoj katedrali vršile su se krunidbe kraljeva, a put kojim su prolazili označen je zlatnim krunama.

Međutim, stvar koja po meni daje dušu ovu gradu i o čemu sam pisao u ovom tekstu, su skuplture zanimljivih oblika, raširene po starom gradu.

• Napoleonov vojnik koji se nalazi u samom centru grada, prikazuje vojnika, sa karakterističnom kapom Napoleona, naslonjenog na klupu.
• Ćumil (zuriti na slovačkom) prikazuje čovjeka koji viri iz šahta. Inače, vodile su se žestoke polemike oko toga što zapravo taj čovjek radi – čisti kanalizacijski odvod, jednostavno se odmara, viri iz odvoda i gleda u svakoga ko prođe i smije mu se ili viri ispod ženske suknje.Naci (Schone Naci)– Figura starijeg čovjeka koji nasmiješen pozdravlja prolaznike svojim šeširom. Legenda o njemu je nastala tako što bi ovaj gospodin kad god bi vidio lijepu djevojku, skinuo svoj šešir da je pozdravi. Pravo ime mu je bilo Ignac Lamar.

U samom centru starog grada, nalazi se glavni trg, odnosno Hlavne namestie (ovdje opet vidite promjenu g i h). U centru trga dominira Rolandova fontana, ali će vam pažnju isto tako zaokupiti i Stara katedrala (Stara radnica) u kojoj se danas nalazi Gradski muzej.

Ako nastavite još svega nekoliko metara niže, izaći ćete na drugi najveći trg u Bratislavi; Hviezdoslav trg (Hviezdoslavovo namestie), a u blizini se nalaze i zgrada opere i baleta.

Žene u Slovačkoj

Kao neko ko je rođen u Banjaluci, imao sam sreću da budem okružen prelijepim ženama svakoga dana svog života. Banjaluka je realno grad lijepih žena, mjesto u koje ljudi dolaze samo da bi bili u kontaktu sa našim djevojkama. Stoga, putujući do sada, nikada nisam bio fasciniran djevojkama koje bih viđao, jer su ove kući ipak mnogo ljepše:)

Ali po dolasku u Bratislavu, shvatio sam da moj grad ima ozbiljnu konkurenciju! Slovakinje su zaista žene i po! Elegantne, prefinjene, lijepe… Imaju taj šarm i kao da su rođene sa njim. Mada, vjerujem da ne koriste Maybeline.

A kad smo kod žena…

Tokom jednog predavanja koje smo imali i u kojem se spominjala ekonomska isplativost pravljenja malih kondoma u odnosu na velike, rodila se jedna neobična ideja.

Naime, svako od nas je trebao da uđe u apoteku i traži kondom za mali!

Da li može da postoji veći muški blam od ovoga? Znači, trebaš da priđeš nekoj mladoj djevojci u apoteci i pred svim ljudima je pitaš „Izvini, imate li kondoma za mali ..?“

I danas se sjećam tog dana. Odjednom me napala neka trema kao pred najteži ispit koji sam ikada imao.

Ulazim u tu apoteku, a ono kad hoće, prelijepa plavuša od neke 22- 23 godine radi za kasom. Muvam se malo okolo. Čekam da svi odu. A ljudi nikako da odu.

Prilazim joj i tihog glasa kažem.

– Dobar dan. Trebao bih jedan kondom za mali..?

– Kako misliš za mali? – pita me sva zbunjena.

– Pa za mali…znaš.

Zbunjenost polako prelazi u osmijeh.

– Evo sad ću da ti nađem najmanji koji imam. – Namignu mi.

Dok odlazi do pulta da mi donese traženi predmet, osjetim da razmjenjujemo poglede. Upita me odakle sam i šta radim ovdje. Sljedeće što se sjećam je da stojimo ispred apoteke i pričamo. Ali već sam prestao da je slušam koliko je lijepa bila. Tako simpatična i prirodna. Dok pokušava nešto da mi objasni, osjećam kako se od topline njenog osmijeha otapa glečer negdje na Islandu.

Reče mi da se zove Anett.

Lijepa Anett.

Razmijenismo na kraju i broj telefona i nakon par dana, već smo bili na kafi. Kada pogledam stvari sa ove distance, tokom te dve godine faksa, Anett je postala jedna od bližih ljudi koje sam tamo imao.

Ovo nećete naći u vodičima za Bratislavu

Ono što veliki broj ljudi preskoči prilikom obilaska Bratislave je brdo Slavin, mjesto sa kojeg se pruža najbolji pogled na grad.  Na samom vrhu brda nalazi se spomenik Slavin podignut 1960. godine u spomen na 6.850 sovjetskih vojnika koji su poginuli u odbrani Slovačke od nacista.

Dio Bratislave u kojem sam provodio najviše vremena je Eurovea. Doskora, ovo mjesto nije bilo čak ni na Google mapama i zbog relativne udaljenosti od samog centra, putnici koji se nađu ovdje na par dana, veoma često ostaju uskraćeni za njega.

Eurovea je inače drugi najveći šoping centar (nakon Auparka) u gradu, ali bez dileme najljepši. Nalazi se uz sam Dunav, a napravljen je tako da ispred njega imate dugačko šetalište kao i travnatu površinu sa klupama, spravicama za vježbanje i prostorom za igranje.

Kompleks stanova koji je napravljen uz Euroveu, najskuplji je u čitavoj Bratislavi, a cijene nisu ni malo ispod onih zapadnoevropskih. Čim prigrije, može se vidjeti mnogo mladih kako leže na travi i upijaju prve zrake sunca koje se pojave.

Često smo visili ovdje. Posebno u periodu kad smo se navukli na igranje frizbija, sve dok u roku od sedam dana, čak dva nisu završila u Dunavu. Tu sam dolazio i sa Anett, sjedili bismo na travi i satima pričali kojekave životne priče i rješavali neke naše jednačine i nejednačine.  A te jednačine bi dobile još koju nepoznatu kada bi se pojavila u nekoj kratkoj majici i dekolteu:)

Skriveno blago Bratislave

Ovu crkvu sam otkrio nakon godinu dana boravka tamo, pa zato volim da mislim da je to skriveno blago ovoga grada. Crkva nosi naziv svete Elizabete, ali u gradu je poznatija kao Plava crkva.  Ukrašena sa različitim nijansama plave boje, te keramičkim cvjetnim pločicama u totalno neobičnom stilu, dobila je nadimak crkva iz bajke.

Nisu oni kao mi…

Kada me neko upita kakvi su Slovaci, moj prvi odgovor obično je, miran narod. U dvije godine života ovdje, upoznao sam stotine ljudi i većinu bih svrstao pod ovu kategoriju.

Pogledajte samo istoriju Slovačke i ratove koje je imala, ili nije imala. Ili činjenicu da je nezavisnost dobila nakon čuvene “Baršunaste revolucije” kada su se ona i Češka 31.12.1992. na miran način dogovorile da svaka krene svojim putem.

Nešto kao i mi ovdje 🙁

Davide moj

Tokom studiranja, najviše vremena sam provodio sa Davideom sa početka ove priče. Davide je sjajan tip, ali tipični Talijan. Nekada mi se čini da su svi oni isti i da su žene jedina stvar koja ih interesuje. Ako bi neko napisao knjigu na temu “10 načina kako odvesti ženu u krevet” potpisujem da bi to bio best seller širom Italije. Nije prošao dan da mi nije spomenuo neku curu koju je veče prije upoznao ili startovao. Muvao je sve što pretenduje da bude žensko i što hoda i bio je fasciniran bukvalno sve i jednom plavušom koja prođe.

Mada, vremenom sam upoznao i njegovu drugu stranu. Onu u kojoj tečno priča slovački, svira i pjeva pjesme Peppersa bolje nego sami Peppersi i ima IQ od 156!

Pred kraj prvog semestra, svi zajedno smo ušli u neku monotoniju. Predavanja su postala smor. Onaj početni entuzijazam koji smo imali i koji nas je držao, polako se gasio. Bilo nam je jednostavno dosadno, a kad vam je dosadno, javljaju se ne tako dosadne ideje.

Pozvao me jedno veče i rekao da se ušminkam jer ima jedan izazov za nas.

– Kakav izazov? – pitam ga.

– Ništa se ne brini, biće nam zabavno.

Dolazim u grad gdje se nalazimo sa još dva prijatelja sa faksa. Dolazi i Davide, osmijeh od milion dolara. Ko zna šta je spremio!

Priča nam kako ćemo da prilazimo curama večeras sa jednim upadom.

Do you wanna see my cock?!

???

Šta ste pervezni, ne mislim na to.

Već na ovo. 🙂

Ukoliko ste lošiji sa engleskim, cock je pijetao, mada mnogo popularnji prevod ove riječi bi bila ona muška stvar.

– Ti si lud brate – reče mu Tomas.

Mada, dok mozak polako počinje da razlučuje ovaj prijedlog, on i nije toliko loš. Odjednom, ideja postaje interesantna i sve nas strašno zanima šta će se desiti.

Uzeli smo štopericu i dogovorili se da svaki od nas ima 5 minuta da startuje što više cura na ovaj način. Onaj najlošiji, plaća svima turu pića.  Prvi je bio Tomas, Slovak iz Poprata, mjesta sa sjevera Slovačke. Krenuo je stidljivo, ustručava se, treba probiti led ipak. Na kraju, jedva 4.

Ide Martin, još jedan Slovak. Ali Martin je prirodni šmeker, žene ga mnogo gotive. Visok. Plivač. Još ima one rupice na obrazima koje se pojave kada se nasmije.

Uspjeva da skupi 6 pokušaja.

Red je na mene. Po prvi put radim nešto ovako. Ali idemo. Već sa prvom grupom cura, vidim da im se dopada fora. Na kraju, ukupno 5, nije loše.

Za kraj je ostao Davide. Međutim, već kod prve cure, upada sa njom u neku priču.

– Vidi ga, počeo ju je muvati – komentariše Martin.

Odustaje čovjek od igre. Platiće nam svima pivo, ali boli ga briga.

Prešao je kraljicu, što bi rekli.

Šta mislite kako su cure reagovale na ovo pitanje?

Kada priđete nekom sa pitanjem da li želiš da vidiš moj ….prva reakcije je logično šok. Niko ne konta da pričate o jebenom pijetlu. Što bi neko nekome u 21. vijeku pokazivao svog pijetla, zar ne?

Nakon šoka, ide zbunjenost. Ček ček, ti hoćeš meni da pokažeš svoj…Neke su onda stidljive i jedva pristanu da pogledaju, ali kada im pokažeš sliku pijetla na telefonu, opale se smijati.

A druge sa oduševljenjem dočekaju pitanje i vjerovatno se malo razočaraju kada im umjesto onoga šta očekuju, pokažeš domaću životinju.

Kad god smo željeli malo zabave, otišli bi u grad u radili ovo. Skoro sve cure od tamo sa kojima se danas čujem upoznao sam na ovaj način.

Čuvaj se Slovaka koji ne želi da te napije

Kao i svi Slaveni, Slovacima čašica nije strana. Jednostavno, ljudi uživaju da piju ovdje. Jeftina poljska votka koja se nalazi na svakom ćošku u kombinaciju sa obično hladnim i tmurnim vremenom, dobitna su kombinacija. Sjećam se kad smo prvi put izašli zajedno u neki pub pored doma.

Tek što smo sjeli, donesoše mi neku žestu. Borovička se zove, odnosno rakija od bora.

– Ovo je za tebe – reče mi Miloš.

– Nisam neki ljubite rakije, a ova ima neki čudan miris. – Kako i ne bi kad košta manje od 1 evra mislim se.

– Večeras samo ovo pijemo. U narodu je zovemo “Osveta iz šume”. 

– Znam šta me čeka naredno jutro, zar ne?

– Tek ćeš da vidiš – reče mi u polusmijehu.

Ako je nešto sigurno ovdje, to je da će svi pokušavati da vas napiju.

I tako se privodu kraju moj život u Bratislavi…

To bi bilo to za ovaj prvi dio priče o tome kako je izgledao moj život u Bratislavi. Nadam se da ste imali priliku da malo bolje upoznate ovaj grad i da dobijete neke informacije koje će vam koristiti ukoliko se odlučite da ga posjetite. Drugi dio priče, pogledajte ovdje.